Home Posle 5 Politika i religija: Država u državi sa državom

Politika i religija: Država u državi sa državom

by bifadmin

Na praznik prepodobne Ksenije Rimljanke, preteče istopolnih brakova koja je na ostrvu Koa sa dve družbenice osnovala porodicu, Sinod SPC zatražio je od Skupštine Srbije da odbaci “protivustavni” statut Vojvodine. Duhovni ministri su pisali predsedniku, premijeru i predsednici Skupštine Srbije, zabrinuti što će statut “vojvođanskim Srbima pridati posebni narodnosni, tj. nacionalni identitet“. Pismo je potpisao crnogorski vladika Amfilohije.

Crkva i politikaČlanom 44. Ustav je odvojio crkve i verske zajednice od države. Prvi je za ustavnom odredbom posegao predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak: „Bolje bi bilo za SPC da se pozabavi raščišćavanjem u svojim redovima onih koji su blagosiljali ratne zločince, pedofilima, jatacima optuženih za ratne zločine, kradljivcima automobila i građevinskom mafijom”.

Uprava Nacionalnog parka Fruška gora je pre godinu dana pitala Vladu Srbije da li će oko 10.000 hektara zemljišta, kako traži SPC, vratiti manastirima na Fruškoj gori u naturi ili će isplatiti SPC. Vraćanje imovine crkvi bi zatvorilo Nacionalni park, pošto su šume rasejane širom Fruške gore. Na Fruškoj gori ima zakonom zaštićene flore o kojoj vlasnik mora voditi računa. “Svaki komad zemlje koji je vraćen crkvi je u roku od 24 sata prodat. Ide se na to da se uništi nacionalni park Fruška gora, da se rasproda privatnicima i urbanističkoj mafiji, a da se građanima oduzme jedan od retkih nacionalnih parkova. Mislim da je to jedan od razloga zbog kojih se i vodi ova hajka protiv Vojvodine”, kaže Čanak. Prema Zakonu o restituciji, država mora da vrati verskim zajednicama oko 0,5 odsto teritorije Srbije.

Vlada Slovačke je crkvu isplatila za posede u Nacionalnom parku Visoke Tatre. Slovenačka vlada se ljuljala u leto 2001. zbog odluke da Rimokatoličkoj crkvi u naturi vrati oko 8.000 hektara šuma u Triglavskom narodnom parku. U martu 2008. je slovenačka crkva tužila državu Evropskom sudu za ljudska prava jer joj nije vratila ostrvce na Bledskom jezeru. Vrhovni sud Slovenije je bledskoj župi vratio crkvicu na otoku, ali ne i čitavo ostrvo, jer po zakonu iz 1991. znamenitosti ili spomenici ostaju društveno vlasništvo, na polzu otečestvu.

Sveta matera je krajem 2008. tražila od zakupaca u Zmaj Jovinoj ulici broj 4 u Novom Sadu da se isele ili da plaćaju zakupninu po tržišnim cenama. Na toj adresi su Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV), Omladinski klub, Novosadska novinarska škola i nekoliko političkih partija koje ne traže blagoslov SPC. Sa prozora ove zgrade svako veče u 19.30 se lupalo u šerpe na vojvođanski način – grupa novinara je necenzurisanim informacijama probijala Miloševićevu medijsku blokadu. U te prostorije treba da se useli crkveni radio Beseda.

Stručnjaci za tržište nekretnina u SPC su procenili da za 1,5 prostoriju bez sanitarnog čvora NDNV treba da plaća gazdi 1.000 evra mesečno. Hrišćanska ljubav prema pastvi ne traži da se vlasništvo oduzeto pojedincima najpre vrati naslednicima, pa tek onda Crkvi.

Povećavajući namete za građane Srbije, skupštinari su 19. januara našli vremena da oslobode plaćanja administrativnih taksi crkve i verske zajednice. Izgovor su našli u članu 30. Zakona o crkvama i verskim zajednicima Republike Srbije gde piše da „crkve i verske zajednice mogu biti potpuno ili delimično oslobođene poreskih i drugih obaveza”; odnosno da „fizička i pravna lica koja daju priloge i poklone crkvama i verskim zajednicama mogu biti oslobođena odgovarajućih poreskih obaveza”.

Ni jedna crkvena prodavnica u Beogradu nema fiskalnu kasu.

Pre tri godine je Eparhija banatska objavila „Taksenik” sa cenama u evrima koji ni tada nisu bili zakonsko sredstvo plaćanja: od zvonjave po 1,50 do venčanja ili opela po 46,5 evra. Eparhijski upravni odbor je zaokružio vrednost evra na 90, iako je vredeo 85,4 dinara.

SPC ne priznaje katolički oprost ili indulgenciju, kada su popovi izdavali pismene potvrde uz novčanu naplatu, ali prihvata molbe za razvod braka, venčanje u nedozvoljeno vreme i opelo samoubici. Taksu za podnošenje molbe je propisala SPC.

Vladika banatski Nikanor je zabranio sveštenstvu da kupuje sveće u Eparhiji beogradsko-karlovačkoj, već one made in Eparhija banatska, koje su skuplje od patrijaršijskih. Skuplje su i svešteniku i verniku. Svaki sveštenik ove eparhije mora da 21 odsto zarade uplati vladiki. Kamata za docnju vladiki je deset odsto, a na gotovinski kredit u banci kamata je 9,5 odsto. Prošle godine ova eparhija dobila je od države više od 14 miliona dinara.

Crkva je država u državi, a eparhija država u crkvi.

Odbornici Žitorađe su udovoljili crkvenoj opštini da svako prvorođeno dete od laicističke opštine dobije po 20.000 dinara kada roditelji donesu krštenicu kao dokaz da je dete kršteno. U SPC, naravno. Posle kolevke sledi đačko doba. Patrijaršijski dvor za Vaskrs organizuje prijem za sve direktore beogradskih škola. Na periferiji glavnog grada katihetu ima 99 odsto osnovaca. Lane se više od tri četvrtine učenika Vojne gimnazije prijavilo za nastavu o pravoslavnoj duhovnosti, a 2007. manje od polovine.

Opština Negotin je zabranila izgradnju rumunske pravoslavne crkve u selu Malajnici jer izgradnju nije odobrila SPC.

U Srbiji (sa Kosovom) živi 82 odsto Srba i 84 odsto pravoslavaca, koje osim Srba čine, Bugari, Vlasi… U zemlji ima i 5,2 odsto ateista.

Kad je Francuska revolucija 1791. konačno razvrgla crkvu od države, uvela je kalendar koji je počinjao godinom I.

U Srbiji je u jesen trećeg milenijuma počela združenim snagama borba političara i sveštenika za biračke duše: patrijarh i premijer mamili su birače na ustavni referendum. Njegova devedesetdvogodišnja svetost je dokazala da je punoletna kada je prvi puta u životu glasala za Predlog ustava Srbije; patrijarh blagosilje izbore za svetovnu vlast; patrijarh apeluje na predsednika i premijera da birače na Kosovu ne pozivaju na izbore; predstavnici kosovskih Srba su zakasnili na sastanak sa predsednikom SRJ jer su se zadržali u dužem i srdačnom razgovoru sa patrijarhom oko toga da li da se poslanici srpske nacionalosti vraćaju u Skupštinu Kosova; Vlada je podržala sugestiju patrijarha Pavla da se ukine PDV na hranu, opremu i odeću za bebe. Dve nedelje pre toga je isti zahtev 40.000 građana odbijen.

Patrijarh se držao božjih reči: “kitovima velikim i svim živim dušama što se miču… idite i množite se”.

SPC se odrekla Patrijaršije
Držeći se Ustava u kome piše “Bogu božije, a caru carevo”, vlasti nisu intervenisale da sačuvaju javni red i mir kada su se u avgustu prošle godine u manastiru Dečani – koji je na listi svetske kulturne baštine – tukli pristalice i protivnici vladike Artemija u mantijama. Intervenisali su samo lekari. Na Sretenje 2009. vlada SPC je pisala protestno pismo UNMIK-u, EULEKS-u, UNESCO-u i ministru spoljnih poslova Velike Britanije jer kosovsko ministarstvo kulture pravi jedinstvenu bazu podataka o kulturnoj baštini Kosova. Pre dve godine SPC nije prihvatila garantije Martija Ahtisarija, dobitnika Nobelove nagrade za mir da njena imovina neće biti eksproprisana, da će samostalno upravljati svojim vlasništvom i pristupati svojim objektima, da će 45 crkava, manastira i istorijskih spomenika biti zaštićene zone. SPC je na Kosovu vlasnica 5.300 hektara. Papska država ima 44 hektara i najmanja je nezavisna država na svetu. Da je SPC slušala Ahtisarija, mogla je da zaokruži na Kosovu desetak eksteritorijalnih Vatikana.

Bosanac Momčilo Krajišnik, osuđen na 27 godina zatvora zbog zločina nad bližnjima, je zahtev da bude slobodan do početka suđenja potkrepio pohvalama patrijarha i predsednika susedne države. Njegova Svetost i dva člana Sinoda dogovarala su se sa premijerom kako da spasu čast arhiepiskopa ohridskog Jovana koji je u susednoj suverenoj državi optužen za utaju 657.000 evra.

U aprilu 2006. poslanici su usvojili zakon o crkvama i verskim zajednicama. Zakon ponavlja odvojenost crkve od države, pa dopušta verske obrede u školama, bolnicama, obdaništima, kasarnama, zatvorima.

Tamara Kaliterna
broj 53, mart 2009.

Pročitajte i ovo...