Specijalno za bifonline iz Zagreba Davorka Zmijarević
Apsolutno šokirana hrvatska javnost primila je vijest o ostavci Ive Sanadera i cijeli dan se pita koji su stvarni razlozi ovakvog poteza premijera koji je došao bez ikakve najave i naznake. Njegovo objašnjnje da se radi o osobnim razlozima i da je on obavio svoju misiju i da je sada vrijeme da drugi preuzmu palicu, nije nikoga uvjerilo. Vjerovalo se da, uprkos problemima vlade, Sanader čvrsto drži konce u svojim rukama, kako u vladi tako i u stranci, u toj mjeri da se govorilo da Hrvatska ima kancelarski sistem.
Pretpostavke se množe, ali je opće suglasje da je premijer prešutio prave motive zašto se povlači ne samo s dužnosti nego i aktivne politike, nakon šest godina na čelu vlade i skoro deset godina na čelu stranke. Iznenađenje je tim potpunije što je objavio da se neće kandidirati ni za mjesto predsjednika republike, što se već smatralo skoro gotovom stvari.
Nagađanja idu od toga da je ovo još jedan od njegovih spinova u stilu «idem da bih se vratio», ali se potez može smatrati suviše rizičnim za vjerodostojnost predsjedničkog kandidata.
Drugo tumačenje koje se odmah pojavilo je da se Sanadar povlači pred težinom ekonomske krize koja Hrvatsku zahvaća i čije se glavni udari tek očekuju nakon ljeta, zatim da bježi od neuspjeha pristupnih pregovora s EU i slično. Međutim, u najavi ostavke sam je Sanader izričito naglašavao da nikada nije uzmicao pred teškoćama i izazovima, te sam nabrojio sve svoje uspjehe, od podizanja HDZ-a na noge nakon poraza 2000. godine do dvostruke pobjede na parlamentarnim izborima nakon toga i trostruke pobjede na lokalnim izborima, koje je pripisao svom vodstvu. Zbog toga i tumačenja da će se ipak ući u trku za predsjednika republike, ali bez tereta koji bi mu premijerska pozicija u kriznim vremenima svakako bila. Time bi neugodne poteze, kao što su eventualna pogodba sa Slovenijom oko granice radi oživljavanja pristupnih pregovora s EU, objavljivanje neugodnih podataka o padu ekonomije, poziv MMU-u, drastična rezanja u državnom budžetu i sve loše vijesti za ekonomski iznurene građane, prebacio na drugu ekipu.
Jedna od pretpostavki je da se radi o sukobima unutar stranke i da je ova ostavka iznuđena iza zidova stranačke tvrđave. Iako se HDZ prema vani i prema opoziciji predstavlja kao monolitna tvorevina, nije tajna da se u stranci postoje jaka rivalstva na ideološkim i interesno lobističkim osnovama i da u stranci od samog početka vodstva postoji jaka tzv. desna struja koju je on navodno uspješno držao pod kontrolom, i koja mu nije otvoreno oponirala jer je osvojio vlast. Ali činjenica je da je u poslednje vrijeme Sanaderova popularnost na niskim granama, zbog stanja ekonomije i afera koji prate njegov mandat gotovo od samog početka. Također u zadnje je vrijeme premijer dobijao prilično loše ocjene od političkih komentatora koji su mu ranije jeli iz ruke. Budući da je stranka HDZ prvenstveno dobro podmazana mašina za osvajanje i zadržavanje vlasti, moguće da su stranački baroni odlučili da stranka ne može sebi dozvoliti tako nepopularnog premijera pred predsjedničke izbore i još pola mandata do parlamentarnih. Ovo Sanader bi tako bio hrvatska varijanta političke sudbine Margarete Tatcher, koju je stranka nosila na rukama, dok je dobijala izbore ali je s lakoćom odbacila kad joj je postala teret.