Prema novom istraživanju, psi znaju brojati, razumiju više od 150 riječi i mogu namjerno prevariti druge pse i ljude kako bi došli do poslastice. Prema psihologu i istraživaču pasa Stanleyu Corenu, pseća je inteligencija ravna onoj ljudskih dvogodišnjaka!
Coren, autor nekolicine knjiga o psima i ponašanju pasa, proučavao je brojne studije o psihologiji pasa te zaključio da su psi sposobni rješavati kompleksne probleme te da više sliče ljudima i drugim primatima no što se ranije smatralo.
Coren tvrdi da su, prema rezultatima bihevioralnih mjerenja, mentalne sposobnosti pasa blizu onima ljudskog djeteta u dobi od 2 do 2.5 godine. „Tri su tipa pseće inteligencije koje variraju ovisno o sorti: instinktivna (određena razlogom zbog kojeg je pas uzgojen), adaptivna (koliko dobro pas uči iz svoje okoline kako bi riješio probleme) te radna inteligencija i poslušnost (ekvivalent ‘učenju u školi’)“, pojašnjava Coren.
208 sudaca iz SAD-a i Kanade koji ocjenjuju poslušnost pasa izjavilo je da postoje razlike u radnoj inteligenciji i poslušnosti pasjih sorti. „Graničarski koli zauzimaju prvo mjesto. Druge su pudlice, za kojima slijede njemački ovčari. Četvrti su zlatni retriveri, a peti dobermani.“Psi mogu brojiti do 4 ili 5. Razumiju i osnovna načela aritmetike pa će zamijetiti pogreške u jednostavnim računima, poput 1+1=1” – Stanley Coren Šesti su škotski ovčari, a posljednji labradorski retriveri“, dodaje.
Prema Corenu, prosječan pas može naučiti 165 riječi, uključujući i prateće signale. Psi koji po inteligenciji spadaju u kategoriju najboljih 20% (tzv. „super psi“) mogu naučiti 250 riječi. „Gornja granica pseće sposobnosti učenja jezika djelomično se zasniva na studiji graničarskog kolija nazvanog Rico koji je pokazao znanje 200 riječi i demonstrirao vođeno ‘fast-track’ učenje, za koje se smatralo da je moguće samo u ljudi i majmuna sa sposobnošću učenja jezika“, priznaje Coren.
„Psi mogu brojiti do 4 ili 5. Također razumiju osnovna načela aritmetike pa će zamijetiti pogreške u jednostavnim računima, poput 1+1=1 ili 1+1=3.“
Četiri su studije koje je Coren proučavao ispitivale način na koji psi rješavaju prostorne probleme oponašajući čovjeka ili ponašanje drugog psa. Promatranjem psi mogu naučiti gdje se nalazi vrijedan predmet (npr. poslastica), bolje rute u okolišu (npr. najbrži put do omiljene stolice), kako rukovati strojevima (poput brave i drugih jednostavnijih mehanizama) te značenje riječi i njihove simbolike (ponekad samo slučajući govor ljudi i promatrajući njihove radnje).
„Tijekom igre, psi su sposobni namjerno pokušati prevariti druge pse i ljude kako bi došli do nagrade. I u tome su gotovo jednako uspješni kao što su ljudi uspješni u zavaravanju pasa.“
(Biology News Net)