Home Tekstovi Novo vreme za investicione fondove u Srbiji: Veliki potencijal, malo tržište

Novo vreme za investicione fondove u Srbiji: Veliki potencijal, malo tržište

by bifadmin

Otvaranje mogućnosti da fondovi ulažu u zlato na svetskom tržištu, globalni indeks akcija, i u rastuće sektore kao što su nove tehnologije i regione poput Azije, otvorilo je nove mogućnosti i domaćim ulagačima koji su do sada bili vezani za kretanja u srpskoj privredi i cena nekretnina u zemlji. U ovom trenutku fondovi koji ulažu u akcije i obveznice čine nešto više od 6 miliona evra ili manje od 1 EUR po stanovniku, znatno manje nego u susedstvu.

Investicioni fondovi u Srbiji započeli su svoje poslovanje 2007. godine, pred sam početak krize i velikog pada akcija na berzi, tako da su prvih nekoliko godina bile izuzetno teške za fondove i njihove investitore. U međuvremenu zakonska regulativa je unapređena i fondovi su se prilagodili novim uslovima na tržištu. Na primer, fondovima akcija je sada omogućeno da 100% svojih plasmana imaju u zemljama EU, OECD-a, kao i susednim zemljama. Takođe, fondovima je dozvoljeno da drže veće količine novca u novčanim depozitima kako bi zaštitili investitore od pada akcija. Ove izmene regulative otvorile su mogućnost i za nove specijalizovane fondove.

Ulaganje u investicione fondove koji prate cenu zlata na svetskom tržištu, globalni indeks akcija, ili ulažu u rastuće sektore kao što su nove tehnologije (npr. internet, zelene tehnologije i biotehnologiju), i rastuće regione, kao što je na primer Azija, predstavljaju nove mogućnosti za rast kapitala i istovremeno diversifikaciju imovine i prinosa koji su kod većine građana i firmi vezane za kretanje domaće privrede i kretanja cena nekretnina u zemlji. Ovaj način ulaganja zahteva i veće iskustvo profesionalnih upravljača, i podršku regionalnih institucija za upravljanje investicionih fondova koja imaju iskustva na razvijenijim tržištima kapitala.

U industriji fondova postoji više proizvoda kao što su otvoreni, zatvoreni i privatni fondovi. Najveći deo imovine od ove tri vrste fondova nalazi se u otvorenim investicionim fondovima, u kojima ulagači mogu svakog dana da kupe i prodaju investicione jedinice tako da im je obezbeđena likvidnost. Tokom trajanja krize, i pored velikog pada vrednosti akcija, održana je likvidnost investicija, i do sada se nije dogodilo da investitoru ne bude isplaćena vrednost sredstava u zakonski predviđenom roku (od 5 dana). S druge strane, s obzirom da su indeksi berzi doživeli rekordan pad, imovina fondova je takođe doživela veliki pad i nije ispunila očekivanja investitora koji su uložili sredstva nadajući se visokim prinosima u prvim godinama poslovanja fondova.

Kao posledica ovog perioda krize, trenutna imovina otvorenih investicionih fondova u Srbiji iznosi 15,4 miliona EUR. Ne računajući novčane fondove, koji predstavljaju alternativu depozitima po viđenju, investicioni fondovi u Srbiji koji ulažu u akcije i obveznice sada čine nešto više od 6 miliona evra. To je izuzetno malo u odnosu na našu privredu i iznosi čak manje od 1 EUR po stanovniku. Na primer u Hrvatskoj ulaganje u otvorene investicione fondove po stanovniku iznosi 464 EUR i Sloveniji 968 EUR, dok u najrazvijenijim tržištima kao što je SAD iznosi preko 37 hiljada USD po stanovniku. U ovim zemljama ulaganje u fondove predstavlja dobru alternativu u odnosu na štednju u bankama ili kupovinu individualnih akcija, kada se uzmu u obzir rizik i prinos.

Među otvorenim investicionim fondovima, fondovi akcija predstavljaju vrstu rizičnijeg ulaganja od štednje u bankama, novčanih ili balansiranih fondova, sa potencijalno većim prinosima. Da bi se obezbedili od gubitaka a istovremeno otvorili mogućnost viših prinosa investitori mogu i unapred odrediti sebi koji je maksimalni gubitak pre koga bi se vratili na manje rizične oblike ulaganja i istovremeno odrediti period ulaganja dovoljno dug da se prinosi ostvare ukoliko vrednost investicione jedinice raste, što se u slučaju ove vrste ulaganja smatra minimalno oko 3-5 godina. U tom smislu, bilo bi racionalno da je oko 10 – 20% devizne štednje uloženo u otvorenim investicionim fondovima, znači oko 700 miliona – 1,4 milijarde EUR u Srbiji. Ova cifra govori o velikom potencijalu tržišta u Srbiji, kao i istovremeno koliko je još tržište malo u odnosu na svoj prirodni potencijal.

Nekoliko stvari mogu pokrenuti industriju investicionih fondova u Srbiji. Da bi se povratilo poverenje investitora koje je poljuljano tokom finansijske krize, fondovi moraju kroz prinose da pokažu da su bolji od alternativnih oblika ulaganja, a to je pre svega u Srbiji štednja u evrima, koja iznosi više od 7 milijardi evra. S obzirom na mnogo veću raznovrsnost plasmana i iskustvo koje je industrija stekla, ti prinosi su mogući u narednim godinama.

Za balansirane fondove, razvoj tržišta obveznica, kao i municipalnih obveznica predstavljao bi potrebne dodatne instrumente u koje fondovi mogu ulagati. Sa svoje strane, za kompanije koje svoje obveznice izdaju na beogradskoj berzi, fondovi predstavljaju izvor likvidnosti. Oni tako mogu pomoći u smanjenju nelikvidnosti privrede ukoliko bi sredstva u vremenu koje dolazi dostigla nivo zemalja u okruženju iz prethodnih primera.

Takođe, finansijski sistem u Srbiji je kao i u nekim drugim evropskim državama skoncentrisan na banke, pa se fondovi i drugi učesnici tržišta kapitala često suočavaju sa regulativom koja čini njihov položaj težim. Jedan od takvih primera je isključiva mogućnost ulaganja u dinarima za rezidente Srbije. To u praksi predstavlja problem za mnoge investitore koji ne žele da svoju deviznu štednju dva puta konvertuju iz jedne valute u drugu, što im podiže transakcione troškove i mnogima predstavlja psihološku barijeru za ulaganje u fondove. Mogućnost ulaganja u evrima postoji za nerezidente i oni je u velikoj meri koriste, dok na osnovu kontakata i primedbi potencijalnih domaćih investitora, pretpostavljamo da bi je i oni u velikoj meri koristili ukoliko bi bila omogućena.

Za sada, investicioni fondovi u Srbiji mogu ulagati deo imovine u zatvorene investicione fondove koji su izloženi brzo rastućim tržištima u razvoju, kao što je na primer Azija, ili u akcije firmi kao što je npr. Apple, koji većinu proizvodnje ima u Kini, a čije je tržište proizvoda globalno. Nadamo se da će daljim unapređivanjem regulative biti omogućeno da fondovi u Srbiji ulažu direktno u akcije na brzo rastućim tržištima u razvoju, kao što to rade fondovi iz zemalja u EU i zemalja u okruženju.

Dalji razvoj industrije investicionih fondova i regulative koja je prati ponudiće investitorima vid ulaganja koji u razvijenim zemljama prestavlja značajan deo finansijskog tržišta. Uopšte, investicioni fondovi mogu igrati pozitivnu ulogu u finansijskom sistemu i privredi na nekoliko načina. S jedne strane, kroz profesionalno upravljanje treba da nude velikom broju građana i manjih i srednjih firmi prinose koji su ranije bili dostupni samo finansijskim institucijama i velikim privrednicima. S druge strane, kroz svoje plasmane u akcije i obveznice koje izlaze na berzu vrše alokaciju kapitala i finansiraju delatnost uspešnih kompanija koje čine domaću privredu. Da bi fondovi mogli da vrše svoju delatnost kao u razvijenijim državama moraju ostvariti znatno veće prinose u narednim godinama i uvećati imovinu na značajniji udeo u finansijskom sistemu Srbije.

Igor Popović, glavni portfolio menadžer Ilirike DZU

Finansije Top 2011/12

Pročitajte i ovo...