Home Tekstovi Kako ograničenim sredstvima podstaći privredni rast u Srbiji: Umešnost puzanja

Kako ograničenim sredstvima podstaći privredni rast u Srbiji: Umešnost puzanja

by bifadmin

Prejak kurs dinara mogao bi u 2013. da zakoči privredni rast koji se  bazira na izvozu i poništi efekte fiskalne konsolidacije. Iako je manevarski prostor mali, vlada ima mogućnost da monetarnom i fiskalnom politikom ukloni prepreke na strani tražnje i da neefikasan privredni sistem – koji nas je u krizi skupo koštao – popravi, kaže ekonomista Milojko Arsić. U njegovom planu ima mesta i za siromašne i “srednju klasu” poljoprivrednika.

Iako se recesiji koja je zahvatila razvijene ekonomije ne vidi kraj, nijednoj pa ni našoj vladi ruke nisu sasvim vezane. Po izbijanju krize, srpska vlada je 2009. i 2010. godine vodila dosta dobru politiku, ocenjuje ekonomista Milojko Arsić. “Fiskalni deficit je bio manji, a podsticaji relativno dobro fokusirani, pa je možda samo Poljska prošla bolje od nas, zbog većeg domaćeg tržišta i nekih drugih prednosti. Ali tokom prošle i naročito ove godine mi smo vodili nepromišljenu politiku koja nas je dovela skoro na ivicu bankrota i pokazala koliko su fiskalni podsticaji, u privredi kakva je srpska, nedelotvorni”. Da je drugačije, deficit od oko sedam odsto bruto društvenog proizvoda i vrlo visoka domaća tražnja bi zaustavili recesiju. Umesto toga, imali smo pad BDP koji je bio rezultat podbačaja poljoprivrede, na strani ponude, i drugog talasa krize u Evropi koji je doprineo usporavanju, na strani tražnje.

Čak i da je fiskalna ekspanzija bila bolje usmerena, njen nastavak bi doveo do krize javnog duga, a kada se kriza javnog duga dogodi, što je realna opcija s kojom se Srbija suočava, to dovodi do pada privredne aktivnosti za pet do deset odsto u zavisnosti od brzine postizanja sporazuma sa MMF i ostalim kreditorima. To je alternativa koju treba uporediti sa putanjom rasta koju bismo mogli ostvariti u narednom periodu, usled primene programa fiskalne konsolidacije koji je predložila aktuelna vlada, kaže Arsić. “Da nismo doneli te mere mi bismo se već krajem ove ili početkom iduće godine suočili sa dužničkom krizom. I sama najava tog programa i kredibilnost onog ko je najavio – ministra Mlađana Dinkića – doprinela je da se relativno lako i povoljno zadužimo.” Međutim, poverenje je vrlo krhka stvar: ono može preko noći da se izgubi, pa je stoga neophodno da Vlada dosledno sprovodi najavljenu ekononomsku politiku i reforme.

Bilo bi dobro, napominje Arsić, da fiskalna konsolidacija koja će smanjiti opasnost od dužničke krize bude praćena i odmerenom politkom kursa jer bi rast realne vrednosti dinara mogao da neutrališe pozitivne efekte fiskalne konsolidacije, tako što bismo s jedne strane rešili pitanje javnog duga, ali bi smo povećali spoljni dug i ugušili domaću proizvodnju preteranim uvozom.

Kurs i privredni rast

Za privredni rast, podsticanje izvoza i jačanje proizvodnje razmenjivih dobara, bilo bi korisno da dinar postepeno oslabi za 15 do 20 procenata: ekonometrijska istraživanja ali i jednostavno posmatranje podataka iz prethodnih godina pokazuju da sa izvesnim vremenskim pomakom kurs ima značajan uticaj – kako na opadanje uvoza tako i na rast izvoza, kaže Arsić. Preterano jačanje kursa dinara tokom prve polovine prethodne decenije predstavlja jednu od najvećih grešaka ekonomske politike u Srbiji – jačanjem kursa uvozna dobra postala su jeftina, dok je izvoz postao skup i neisplativ,  što je gušilo domaću proizvodnju i zatvaralo radna mesta. Proizvodnja razmenjivih uglavnom industrijskih dobara u Srbiji je postala neisplativa, pa su se srpski biznismeni okrenuli uvozu i ulaganjima u nerazmenjiva dobra kao što su nekretnine, trgovina  i druge vrste usluga. Precenjeni kurs je takođe podsticao privrednike na preterano zaduživanje u evrima, zbog čega sada mnogi od njih imaju probleme sa vraćanjem kredita. Kratkoročno, jačanje dinara je pogodovalo i građanima, jer su dobili mogućnost da kupuju jeftinu uvoznu robu, ali dugoročno to je bilo protiv njihovih interesa jer su mnogi izgubili radna mesta. U načelu, precenjeni dinar je predstavaljao pogrešan signal kome su se privrednici i građani prilagodili.

Prema tome kada je u pitanju uticaj kursa na izvoz, uvoz i privredni rast, Srbija nije netipična kako su to tvdili neki ekonomisti i političari (Dinkić, Labus) tokom prve polovine prethodne decenije, a to su pokušavali da dokažu u naručenim studijama. Stavovi da kurs ne utiče značajno na uvoz i izvoz suprotni su osnovnoj ekonomskoj logici, empirijskim istraživanjima, ali i svakodnevnom iskustvu.

Kretanje kursa se na kratak rok nalazi pod dominantnim uticajem kretanja na finansijskom tržištu odnosno priliva i odliva kapitala. Tako je u prošloj godini postojalo nekoliko jednokratnih visokih ulaganja u Srbiju kao što su investicije FIAT-a, prodaja Maksija, ulaganja u NIS, što je zajedno sa zaduživanjem države u inostranstvu uticalo na značajno jačanje realne vrednosti dinara. U prvoj polovini ove godine suočili smo se sa nekoliko velikih odliva kapitala iz Srbije, kao što je povlačenje bankarskog kapitala, otkup grčkog udela u Telekomu i drugo, što je uz fiskalnu ekspanziju i rastuće ekonomske i političke rizike uticalo na snažan pad vrednosti dinara tokom prve polovine ove godine. U drugoj polovini 2012. godine  ponovo je usledilo jačanje vrednosti dinara,  zbog toga što je u relativno kratkom roku došlo do priliva deviza po različitim osnovama – počev od priliva državnih sredstava do obnavljanja stranih ulaganja koja su bila usporena u periodu pre i nakon izbora.

umesnost puzanja

Generalno, snažne oscilacije kursa dinara u visokoevroiziranoj privredi kao što je srpska generišu visoke rizike, stoga je ublažavanje ovih oscilacija važan zadatak NBS. Osim toga, NBS bi trebalo da spreči jačanje realne vrednosti dinara jer bi prejak dinar bio poguban za reindustrijalizaciju, rast privrede i zaposlenost građana. Ako bi vrednost dinara u dužem vremenskom periodu bila preterana, sa stanovišta reindustrijalizacije i privrednog rasta, štetne posledice takvog trenda ne bi mogla da kompenzuje nijedna druga mera ekonomske politike.

Fiskalna politika i privredni rast 

U srednjem i dugom roku manja ukupna državna potrošnja, pod ostalim nepromenjenim uslovima, pozitivno utiče na privredni rast. U slučaju Srbije učešće javne potrošnje od preko 45% BDP je preterano i dugororočno neodrživo, jer znatno prevazilazi poreski kapacitet privrede i građana. Nesklad između preterane javne potrošnje i poreskih prihoda odražava se preko enormnog fiskalnog deficita, čije je finansiranje dovelo do toga da se Srbija našla na ivici dužničke krize.

Snažna i kredibilna fiskalna konsolidacija, koja bi za rezultat imala uravnoteženje državnih prihoda i rashoda na oko 40% BDP predstavlja nužan uslov da bi zemlja izbegla bankrotsvo, ali se smanjenjem javne potrošnje na nivo primeren za srednje razvijenu zemlju stvaraju povoljni uslovi za dugoročan privredni rast. Međutim, fiskalna konsolidacija koja znači smanjenje državne potrošnje, a time i ukupne domaće tražnje u kratkom roku negativno utiče na privredni rast. Koliki će taj efekat biti zavisi pre svega od kredibilnosti programa fiskalne konsolidacije ali i od prilika u evropskim privredama. Kredibilna fiskalna konsolidacija, koja bi bila realizovana istovremeno sa snažnim strukturnim reformama, mogla bi da podstakne investicije i potrošnju građana, čime bi se u velikom meri neutralisao negativan uticaj smanjenja državne potrošnje na privredni oporavak – u ekstremnom slučaju mogla bi da se dogodi i tzv. ekspanzivna fiskalna kontrakcija, ali to je malo verovatno. U kojoj meri će konsolidacija biti kredibilna prvenstveno zavisi od toga da li će se Vlada i naredne godine striktno pridržavati planiranog fiskalnog deficita, kao i od toga koje mere će se pripremiti da bi se u 2014. godini fiskalni deficit smanjio na 2% BDP. Pozitivna ocena ekonomske politike i reformi od strane MMF i aranžman sa njim sigurno bi doprineo povećanju kredibilnosti programa fiskalne konsolidacije. U slučaju izostanka takvog aranžmana, kredibilnost programa bi bila dovedena u pitanje pa bi svaki krupniji poremećaj – kao što je sporiji rast privrede, prekoračenje planiranog fiskalnog deficita i drugo – mogao da dovede do gubitka poverenja komercijalnih investitora. Time bi se ponovo aktuelizovala mogućnost krize. Računanje na poverenje tržišta bez aranžmana sa MMF jeste vrlo rizično, jer je tržište znatno oštriji a povremeno i vrlo „hiroviti“ sudija.

Iako je u narednim godinama snažno smanjenje javne potrošnje neophodno, ono ne isključuje mogućnost primene određenih, relativno skromnih ali fokusiranih fiskalnih podsticaja. Jedna od takvih mera su subvencionisani krediti za likvidnost, kojima se sa malo državnog novca omogućava odobravanje velikog iznosa kredita. Iako su krediti za likvidnost  kritikovani kao netržišna mera, oni predstavljaju neku vrstu kompenzacije za neefikasnost monetarne politike u uslovima dvovalutnog sistema; stoga, trebalo bi nastaviti sa njihovim odobravanjem. “U uslovima dvovalutnog sistema, monetarni podsticaji poput smanjenja referentne kamatne stope ili smanjenja obaveznih rezervi više utiču na povećanje tražnje za devizama nego na povećanje bankarskih kredita”, kaže Arsić.

Sistemske reforme i rast 

“Važna specifičnost Srbije u odnosu na druge zemlje, na početku aktuelne krize ali i u ovom trenutku, bio je neizgrađen privredni sistem. Neizgrađen privredni sistem, uz postojanje dvovalutnog sistema, uticao je na to da domet fiskalnih i monetarnih stimulansa bude relativno skroman. Nakon izbijanja krize investitori su počeli opreznije da biraju gde će investirati pa su mnogi odustali od Srbije, a Vlada je kao neku vrstu kompenzacije za loš privredni sistem plaćala investitore da bi došli ovde. Odobravanje državnih subvencija investitorima je suviše skupo i fiskalno neodrživo, a osim toga stvara pogodno tlo za korupciju i prevare. Zato, krizu u Srbiji treba iskoristiti za reforme privrednog sistema kojima bi se otklonile prepreke na strani ponuda – tražnja. Ova potonja je u Srbiji već decenijama veća od ponude, pa bi njeno stimulisanje samo podstaklo još veći rast spoljnog i javnog duga. Kada su u pitanju reforme na strani ponude, njihov osnovi cilj je da se smanje troškovi i rizici poslovanja u Srbiji. Jedan od ključnih koraka u tom pravcu jeste uspostavljanje finansijske discipline, što podrazumeva da svi učesnici na tržištu svoje obaveze plaćaju u zakonskim i ugovorenim rokovima.  Za uspostavljanje finansijske discipline ključne mere su povećanje efikasnosti stečajne procedure kao i rešavanje pitanja preduzeća u restrukturiranju koje bi, po najavama, trebalo da bude okončano za nešto više od godinu i po dana”, kaže Arsić.

Uspostavljanje finansijske discipline treba da podstakne da privatna preduzeća čiji su vlasnici nesolventni dobiju druge, bolje vlasnike. Naša preduzetnička klasa je izrasla na preraspodeli bogatstva i resursa, a ne na inovacijama, i po tome se suštinski razlikujemo od npr. SAD, gde su prvi kapitalisti bili pronalazači i inovatori dok su kod nas oni mahom skoncentrisani u sektoru usluga. Promena vlasništva dovela bi do ulaska na tržište onih preduzetnika koji mogu da primenjuju nove tehnologije ili da kopiraju postojeće, kao se dešava u svim zemljama u razvoju.  Bivši guverner Dejan Šoškić bio je sasvim u pravu kada je rekao da naši biznismeni nisu sposobni da po konkuretnim cenama proizvedu ni nešto tako jednostavno kao što je fen za kosu, kaže Arsić.

Rast proizvodnje razmenjivih dobara, a potom i povećanje izvoza, moguće je i u agroindustrijskom sektoru, a zbog rasta broja stanovnika u svetu i privrednog napretka u Aziji, Južnoj Americi, pa i u Africi može se očekivati da će tražnja za hranom u budućnosti rasti. Međutim, da bi se ova šansa iskoristila potreban je niz sektorskih strukturnih podsticaja: od ukrupnjavanja gazdinstava do toga da subvencije budu usmerene na povećanu efikasnost proizvodnje, a ne za njeno smanjenje, kaže Arsić. Uvođenje poreza na poljoprivredno zemljište podstaklo bi prodaju neobrađivanih poseda, kao i ukrupnjavanje poljoprivrednih gazdinstava.  Na primer, vlada bi mogla da razmotri mogućnost odobravanja subvencionisanih dugoročnih kredita za kupovinu zemljišta malim i srednjim posednicima, kako bi se podstaklo stvaranje poljoprivrednih poseda sa 100 do 300 hektara. Slično, država bi mogla zemljište u sopstvenom vlasništvu da proda pod povoljnijim uslovima (na kredit), vlasnicima malih i srednjih gazdinstava, a ne veleposednicima. Ukrupnjavanjem malih poseda i njihovim udruživanjem u poljoprivredne zadruge popunio bi se sadašnji jaz između nekoliko izuzetno krupnih posednika i stotina hiljada usitnjenih poljoprivrednih poseda, gde je nemoguće organizovati efikasnu poljoprivrednu proizvodnju za izvoz.

Siromašni i domaća tražnja

Srbija je zemlja u kojoj je domaća tražnja izuzetno visoka, pa povećavati plate u nekonkuretnoj privredi nije nimalo dobro rešenje. Ali, Krugmanov predlog da se “likvidnosno ograničenim domaćinstvima” – dakle onima koji sve što dobiju to i potroše – povećaju budžetska sredstva mogao bi se usvojiti. Povećanje sume novca za primaoce materijalnog obezbeđenja (MOP) i dečjeg dodatka i uključivanje u primaoce staračkih domaćinstva koja vrlo često i ne znaju da imaju pravo na ovu pomoć, završilo bi u domaćoj potrošnji i otišlo na plaćanje komunalija i struje i kupovinu domaće robe. Mogla bi se razmotriti i mera koja bi omogućila da zaposleni s vrlo malim primanjima takođe dobijaju izvesnu socijalnu pomoć, umesto što je izgube čim steknu radni status. Ali, takvo šta moguće je samo preraspodelom sredstava u okviru smanjenog budžeta, tako što bi se npr deo ušteda po osnovu ukidanja subvencija i drugih neproduktivnih trošenja upotrebio za povećanje socijalne pomoći, kaže Arsić.

Fiskalna devalvacija 

Još jedna sistemska mera koja bi pomogla reindustrijalizaciji bila bi fiskalna devalvacija, koja se sprovodi kroz poresku reformu. Ona bi podrazumevala da se povećaju porezi na potrošnju, a smanji fiskalno opterećenje rada, pre svega kroz smanjivanje doprinosa.  To je nešto što je predlagano pre oko dve godine i što je prethodna vlada odbila, ali baš oni ministri koji su tada odbijali takve predloge sada najavljuju da će takve reforme sprovesti, kaže Arsić.

Tanja Jakobi
BIZNIS TOP 2011/12

Pročitajte i ovo...