Evo reči koja je od podštapalice svakog političara dospela do potpunog zaborava – da prošle nedelje nije bilo vesti pod naslovom „Program EU za regionalni razvoj Srbije omogućio otvaranje 4.000 novih radnih mesta“ ne bismo verovatno imali šta ni da prebrojavamo!
Pre šest godina doneta je prva i za sada jedina Strategija regionalnog razvoja od 2000-2012, a novu su političari – iako uvek hitri u izmišljanju strategija svega i svačega, ipak uspeli da zaborave.
Ako pogledamo uspon i pad naše reči „regionalni razvoj“ vidimo da je u godini donošenja Strategije 2007. bila prilično popularna, prema podacima sa arhiv.rs pomenuta je u štampanim medijima 699 puta. Kako je dobijala na modernosti, svako ju je uzimao u usta pa je 2008, pomenuta u 801 prilici, 2009. svega 606 puta, 2010. godine 710 puta, 2011. 518 puta, a 2012. tek 439 puta. Ove godine je potpuno skrajnuta pa je u prvih šest meseci pomenuta svega 124 puta. Ako bi je političari pominjali sličnim tempom do kraja godine, stigli bi smo do svega 248 pominjanja što bi bio minimalni broj u štampanim medijima zabeleženog izveštavanja o ovoj temi.
Ako pogledamo realnost – kako su se regioni razvijali od primene strategije – čime se u poslednjem Kvartalnom monitoru za januar – mart 2013. godine bavio Fond za istraživanje nauke (FREN) vidimo da su se u međuvremenu i sa i bez pominjanja i urpkos brojnim institucijama unutar vlade i na regionalnom nivou, regionalne razlike produbile.
Fenomen regionalne nejednakosti prisutan je u većini zemalja i odslikava odnose koji postoje između razvijenih i nerazvijenih područja unutar pojedinačnih zemalja. U tom pogledu Republika Srbija nije izuzetak. Bitna karakteristika jeste da se regionalna neravnomernost, a posebno status nerazvijenih područja, nije bitnije promenio na bolje tokom proteklih decenija. U Srbiji postoje tzv. tradicionalno nerazvijena područja. U pitanju su opštine koje decenijama unazad imaju status nerazvijenih i ne raspolažu infrastrukturnim, ekonomskim, niti kadrovskim potencijalima koji bi im omogućili izlazak na putanju razvoja.
Pomenuta nerazvijena područja još od 1970-ih jesu tridesetak opština (pre svega onih na jugu zemlje), kojima se poslednjih godina „pridružilo“ još 15-ak opština, tako da danas 40-45 opština ima klasične karakteristike nerazvijenosti, piše ekonomista Dejan Molnar u poslednjem Kvartalnom monitoru. Oštro povećanje razlika unutar subregiona signalizira kreatorima ekonomske (i regionalne) politike da je lokalni nivo vrlo važan segment, koji ne bi smeo da bude zanemaren u narednom periodu. Samo još da se neko ponovo doseti da je to važna tema!
Inače, Reč nedeljeje naša stalna rubrika – svake nedelje uredništvo „Biznisa i Finansija“ bira reč za koju veruje da će obeležiti narednih sedam dana. Od petka do petka agencija Real Time Clipping prati pojavljivanje ove reči u ekonomskom i političkom kontekstu.