Home VestiEkonomija Kolika je realna cena Velike Recesije?

Kolika je realna cena Velike Recesije?

by bifadmin

Predsednik Fung Global Institute Endru Šeng iskoristio je izveštaj o Troškovima finansijske krize u SAD u periodu 2007-2009 Banke federalnih rezervi u Dalasu (jedne od članica FED) kako bi diskutovao o komplikovanim regulativama zbog kojih, između ostalog, prava cena krize ne može odmah da izađe na videlo

Monopoly Money
Minimalna procena finansijske štete krize samo u njene prve dve godineu Sjedinjenim Državama iznosi između šest i 14 biliona američkih dolara. Izveštaj banke u Dalasu naglašava važnost merenja troškova krize i troškova regulative za njenu prevenciju u budućnosti, a Šeng poredi odnos ovih troškova sa cenom osiguranja protiv vremenskih nepogoda, i napominje da je najvažnije da pomenuta regulativa postane što jednostavnija, jer njena kompleksnost donosi veće troškove, ali i usporava eventualni oporavak ekonomije.

Od 2008. do 2012. državni dug SAD porastao je za 11,8 biliona dolara, od čega se ipak ne može sve pripisati posledicama finansijske krize. Studija iz Dalasa pokazuje da su domaćinstva izgubila oko 12,7 biliona dolara, najviše zbog pada vrednosti akcija i cena nekretnina, dok je poslovni sektor izgubio 1,6 bilion u 2008. i 6,1 biliona u 2009. Državni deficit SAD iznosio je u proseku oko 1,4 bilion dolara godišnje od tada. Finansijski sektor je takođe bio na gubitku, ali najmanje od svih, tokom 2008. je čak i zaradio 1,6 bilion dolara – obični građani su izgubili najviše, pa država, a tek na kraju institucije sa Vol Strita. Stoga ni ne čudi što se desio pokret „Okupirajmo Vol Strit“, piše Endru Šeng.

Nijedna rasprava o krizi ne može da izbegne pominjanje važnosti uloge centralnih banaka i njenih finansijskih injekcija za spas finansijskog sektora na Vol Stritu. Danas FED izbacuje dugoročne hartije od vrednosti, pokrivene hipotekama i drugim osiguranjima, što znači da će biti suočen sa velikim gubicima onog trenutka kada porastu kamatne stope – procenjuje se sa oko 10% američkog BDP-a za porast kamatne stope od 4%. To samo pokazuje, zaključuje Šeng, da se još uvek ne vide puni troškovi krize, upravo zahvaljujući mehanizmu naplate finansijskih proizvoda koji su isprva pušteni baš kao sredstvo za ublažavanje efekata krize.

Pročitajte i ovo...