Home TekstoviB&F Plus Lice i naličje nemačkog izvoza: Janus na raskršću

Lice i naličje nemačkog izvoza: Janus na raskršću

by bifadmin

Nemačka je zemlja sa najvećim budžetskim suficitom na svetu i snažnim izvozom koji predstavlja glavnu polugu privrednog rasta. Američka vlada vidi “agresivnu izvoznu politiku Nemačke” kao “remetilački faktor” po stabilnost Evrope, dok domaći analitičari spočitavaju vladi Merkelove da u senci makroekonomske stabilnosti i spoljnotrgovinskih uspeha leže mala ulaganja u istraživanje, obrazovanje i obnovu zapuštene infrastrukture, sugerišući da budući rast mora biti zasnovan na usponu domaće tražnje.

Prema podacima Savezne statističke službe, vrednost nemačkog izvoza je 2012. godine dostigla rekordnih 1,1 hiljadu milijardi evra što je 3,4% više u odnosu na prethodnu godinu, dok je uvoz jedva porastao za 0,7%, na 909,2 milijardi evra. To je rezultat koji malo kome može da promakne, pogotovu ako se ima u vidu da je pre svega dve decenije Nemačka bila “div na umoru”. Prošlog meseca je tim povodom izrečeno dosta teških reči u Kongresu, a Obamina administracija je, u svom polugodišnjem izveštaju, direktno optužila nemačku vladu za izazivanje ekonomske nestabilnosti u Evropi, pre svega “zbog vrlo agresivne izvozne politike”. Kancelarka Angela Merkel je ove tvrdnje odbacila uz obrazloženje da snaga nemačke ekonomije ni u kom slučaju ne zavisi isključivo od izvoza. Ali, čini se da prognoze govore drugačije.

Prema analizi Moody’s Analitics, nemačka privreda će nastaviti da jača, pre svega zahvaljujući izvozu na nova tržišta kao što su Kina i Amerika. Slične procene iznosi i The Economist.

U Nemačkoj industrijskoj i trgovinskoj komori (DIHK) tvrde da nemački izvoz nije proizvod nekakvog jasno definisanog i implementiranog izvoznog modela na državnom nivou. “Kompanije se internacionalizuju i prodaju svoje proizvode širom sveta tako što izlaze u suret potrebama kupaca. Izvoze se mašine, automobili, hemijski proizvodi i medicinska oprema odličnog kvaliteta. Čak i mala i srednja preduzeća posluju u proseku u 16 zemalja. Shodno tome, velika diversifikacija tržišta i klijenata u celom svetu pomaže ovim preduzećima da ne zavise od pojedinačnih tržišta”, kažu u DIHK.

Evropa je, navode u komori, i dalje najvažnije tržište za nemačke izvoznike koji na njemu plasiraju ukupno 57% svog ukupnog izvoza, ako kao meru uzmemo EU, i 70% ako se kao geografska odrednica izvoza uzme Evropa. “Ekonomski rast evropskih zemalja je svakako važan i za nas”, kaže za B&F Dr. Ilja Nothnagel iz Predstavništva DIHK.

nemacka izvoz

Dalje od Evrope

Uvidi Istraživačkog centra Dojče banke govore u prilog tezi da jača nemački izvoz na neevropska tržišta i da on, istovremeno, predstavlja i važan motor rasta suficita. U poslednjih šest meseci porastao je nemački uvoz iz evroregije za 10% dok se istovremeno smanjio nemački izvoz u EMU, pre svega u zemlje periferije, za 3%, što je doprinelo relativnom peglanju nemačkog suficita u spoljnotrgovinskoj razmeni sa EMU koji je u julu iznosio 20% u odnosu na međugodišnji prosek. Istovremeno je zabeležen rast suficita u razmeni sa zemljama izvan EMU. U periodu od 2007. do 2012. izvoz u ove zemlje je porastao za 25%, dok je uvoz iz ovih zemalja bio veći za 20%. Ovo je rezultiralo povećanjem nemačkog suficita sa ovim zemljama na 120 milijardi evra u 2012. godini što ujedno predstavlja i dosadašnji rekord. Tokom ove godine taj trend je nastavljen delom i kao rezultat pada cena nafte u odnosu na prethodnu godinu – a mogao bi i prevazići prošlogodišnju cifru, što bi doprinelo novom nemačkom rekordu od preko 200 milijardi evra suficita u ukupnoj razmeni sa svetom, navodi Istraživački centar Dojče banke.

Najavljeno sklapanje transatlantskog trgovinskog sporazuma (Transatlantic Trade and Investment Partnership, TTIP), između SAD i Evrope moglo bi imati značajan uticaj na daljnje pomeranje trendova u nemačkom izvozu.

Evropska komisija je sa oduševljenjem dočekala projekat o zoni slobodne trgovine sa SAD. Šef Evropske komisije Žoze Manuel Barozo ocenio je kako će ovaj sporazum omogućiti rast BDP-a za bar 0,5%, a to znači više desetina milijardi evra na godišnjem nivou i desetine hiljada radnih mesta. Evidentno je da će od ovog sporazuma najviše profitirati izvozno orjentisane zemlje, tako da se ovaj sporazum očekuje sa oduševljenjem u nemačkim privrednim krugovima.

“Postojanje sporazuma o slobodnoj trgovini sa SAD ne znači da Evropa više nije u fokusu, već da će trgovina sa SAD biti znatno pojednostavljena. Poslednje studije pokazuju da će sve evropske zemlje od toga imati koristi. Privredna komora očekuje otvaranje preko 100.000 radnih mesta kao posledicu ovog sporazuma, samo u Nemačkoj. Naravno moramo sačekati kraj pregovora. Ključne tačke su, svakako, zaštita podataka i pristup tenderima u SAD” navodi Nothnagel.

U Istraživačkom centru Dojče banke su, ipak, pomalo skeptični kada je ovaj sporazum u pitanju: vrlo je verovatno da bi njegova primena dovela do daljeg slabljenja veza unutar zemalja EMU i dubljih podela, smatra Heiko Peters, istraživač ovog Centra. Kompletna trgovinska liberalizacija između SAD i EU bi povećala blagostanje dve najveće svetske ekonomije koje učestvuju sa 39% u globalnom BDP i 44% u globalnoj trgovini. Ipak, potpuna liberalizacija se čini malo verovatnom zbog oprečnih interesa zainteresovanih strana. TTIP će verovatno biti limitiran na eliminaciju carinskih tarifa pre svega na robe, ali gotovo je sigurno da neće obuhvatiti sektor poljoprivrede i naoružanja, smatraju u Dojče banci. Da bi se izbeglo proizvođenje štetnih neravnoteža u trgovini, smanjivanje necarinskih barijera mora biti razmatrano na globalnom nivou. Uz to, iako će TTIP uticati na rast blagostanja u SAD i EU, treba očekivati da će taj dobitak biti nesrazmerno raspoređen među članicama EU. “Nemačka će verovatno biti među značajnim dobitnicima zbog svoje otvorenosti i izrazite konkuretnosti u odnosu na druge EU zemlje”, ocenjuje Peters.

Grbav put

Jedan od glavnih zamajaca za jačanje “zdrave privredne snage”, kako je kritičari nemačke ekonomske politike nazivaju, jeste svakako kombinacija rasta uvoza i domaće tražnje kao i ulaganja u infrastrukturu. Pišući na ovu temu, nemački Špigl postavlja pitanje zašto većina puteva kako magistralnih tako i autoputeva datira iz sedamdesetih godina, odnosno zašto se budžetski suficit i trenutno niski troškovi zaduživanja ne koriste za jačanje domaćih investicija.

Peters navodi da Dojče banka “očekuje da domaća tražnja bude jedan od najvećih zamajaca koji će doprineti povećanju BDP-a, od 0,5% u 2013. i 1,5% u 2014., najpre zahvaljujući stepenu zaposlenosti, solidnom povećanju plata i povećanju investicija koje su u prošlogodišnjem periodu 2012/2013 bile slabe.”

Ana Zabrodcka, analitičar u Moody’s Analitics upozorava da nedostatak domaćih investicija može prouzrokovati probleme na dugoročnom planu. “Nedostatak privatnih i javnih domaćih investicija je stvorio veliki investicioni jaz koji Nemački institut za ekonomska istraživanja (DIW Berlin) procenjuje na 3% GDP godišnje, počev od 1999. Akumuliran, on iznosi 40% sadašnjeg BDP. Nemačka nedovoljno ulaže u obrazovanje, razvoj i istraživanje, iako joj je to neophodno da bi održala dugoročni rast u tehnološki intenzivnim granama i industrijama zasnovanim na znanju. Ovi podaci, kaže Zabrodcka, objašnjavaju kontinuiran pad ukupne produktivnosti – udela ekonomskog rasta baziranog na tehnološkom progresu i upravljanju resursima, umesto na tradiciji.

DIW je procenio da bi zatvaranje tog jaza na srednji rok povećalo privredni rast – najveći mogući privredni rast koji bi dugoročno bio održiv – za 0,6 procentnih poena do 2017. Pod sadašnjim uslovima potencijalni godišnji rast mogao bi biti oko jedan odsto. Zato bi vlada morala da podstakne privatne investicije i da proširi obuhvat javnih investicija. Dosadašnje odlaganje da to uradi već je rezultiralo padom opšteg blagostanja. Ono što Institut naziva neto vrednošću vladinog sektora učestvovala je u BDP sa 20% u 1999. godini, a 2011. je opala na 0,5%. Drugim rečima, Nemačka živi od svojih rezervi i one sve brže nestaju. Prema već pomenutom tekstu Špigela, oko 20% autoputeva i oko 40% magistralnih puteva, na primer, traži hitnu popravku. Zato bi nova vlada trebalo da iskoristi sadašnji suficit i mogućnost jeftinog zaduživanja koji bi podstakli domaće investicije, smatra Zabrodcka.
Sanja Vasić, Berlin
Biznis Top 2012/2013.

Pročitajte i ovo...