Home Tekstovi Mi se ne bojimo, na Fejsbuku učimo da brojimo

Mi se ne bojimo, na Fejsbuku učimo da brojimo

by bifadmin

Fejsbuk može da bude odlična platforma ne samo za druženje, već i za rešavanje zadataka iz matematike. Dokaz za to ponudio je Zoran Milojević, mladi nastavnik elektro grupe predmeta u Elektro-mašinskoj školi u Boru, koji je između ostalog prenosio deci znanja iz matematike na Fejsbuku koja su deca pomno upijala (za razliku od časova u učionici) i zbog dela zabavnih sadržaja. On je juče bio  jedan od učesnika dvodnevne konferencije o upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) u obrazovanju, organizovane u Domu omladine u Beogradu, na kojem su učesnici imali prilike da čuju najbolja britanska ali i domaća iskustva iz prakse.

Britanska jer je jedan od glavnih organizatora pomenute konferencije British council a domaća jer su zajedno sa pomenutom međunarodnom institucijom u organizaciji skupa učestvovali i Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Srbije, Ministarstvo spoljne  i unutrašnje trgovine i telekomunikacija, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Privredna komora Srbije, Dom omladine i drugi.

Milojević je za sada jedan od retkih nastavnika koji socijalne mreže koristi u nastavnom procesu. Takav zaključak moguće je izvesti iz onoga što se juče čulo na konferenciji na kojoj je najviše vremena potrošeno na objašnjavanje zašto je uopšte potrebno uvesti nove tehnologije u obrazovanje, iz čega se stiče utisak da još uvek nismo shvatili značaj informatičkog opismenjavanja novih naraštaja čiji će poslovi u budućnosti biti u velikoj meri automatizovani. Zato je i Tomislav Jovanović, ministar prosvete, u uvodnoj reči naglasio da znanje ne treba meriti kvantumom već funkcionalnošću, a upravo je poznavanje novih tehnologija potreba koju poslodavci u većini anketa ističu.

deca i tehnologija

Toni O’Brajen, direktor British councila, tom prilikom je poručio posetiocima konferencije da učenje i predavanje mogu, i treba da budu zabavni, i da u tom pogledu i nastavnicima i učenicima nove tehnologije mogu biti od pomoći.

“Mi dosta radimo sa prosvetnim radnicima širom Srbije i znamo njihov potencijal ali i izazove sa kojima se suočavaju”, rekao je Toni O’Brajen i dodao da British council želi da prenese najbolja iskustva iz upotrebe tehnologije u edukativne svrhe iz Velike Britanije u Srbiju. A njihova iskustva govore da uprkos velikoj koristi koju može doneti tehnologija, uvek na prvom mestu mora biti pedagogija.

Pomenuto je i da će od septembra računarstvo biti obavezan predmet u svim britanskim osnovnim i srednjim školama ali i da se Srbija još uvek dovija da opremi škole računarima a, po rečima profesora informatike koji su govorili na konferenciji, i tamo gde ih ima radi se po nastavnim planovima iz 1998. godine. Dok mi brzinom puža shvatamo značaj osavremenjivanja nastavnih programa, PISA testiranja pokazuju da mnogo bolje rezultate postižu učenici koji koriste računare i razne gedžete nego oni koji nemaju pristup novim tehnologijama. Isti testovi pokazali su da ovo pravilo važi sve dok se ne pretera sa korišćenjem IKT-a, posle čega rezultati đaka počinju da opadaju. Toni O’Brajan, direktor British councila, kaže da treba naučiti decu da im je tehnologija sluga a ne gospodar, a kako bismo unapredili poslovno okruženje, takođe bi se uporedo s tim trebalo u školama fokusirati na preduzetničko obrazovanje, digitalno opismenjavanje i kvalitetnije učenje stranih jezika.

Dejvid Hasel, britanski konsultant za primenu tehnologija u obrazovanju, dao je smernice kako generacije „digitalnih urođenika“ naučiti da efikasno koriste novu tehnologiju, uz pravu motivaciju, i kako nastavnici mogu da iskoriste internet i kompjutere u nastavne svrhe – jedna od ideja je da npr nastavnici geografije koriste Google earth. Pri uvođenju novih tehnologija u obrazovanje, smatra on, trebalo bi konsultovati sve kojih se ovo tiče – roditelje, nastavnike, direktore škola, predstavnike ministarstava isl. Piter Tvajning, takođe British council-ov konsultant, dodao je na to da nije dovoljno samo kupiti računare ili iPadove, već da se mora izmeniti postojeći kurikulum (da, na primer, ne bude iz 1998). Deci bi trebalo, kažu Britanci, dozvoliti da pri učenju koriste onu tehnologiju koja im odgovara, bilo da je u pitanju fotografisanje table mobilnim telefonom (umesto prepisivanja), bilo da se radi o edukativnim igricama.

Primeri iz domaće pakse pokazali su da ni nama domišljatosti ne fali, ali nažalost, samo kada su u slučaju pojedinci.

Već pomenuti mladi nastavnik Zoran Milojević, osmislio je nekoliko projekata, između ostalih seminar kako iskoristiti blogove, Tviter i Fejsbuk u nastavi, kao i projekat „Nastava u oblaku“ isl.

Projekat koji se bavio upotrebom društvenih mreža u nastavi otpočet je prošle godine i već je obučen veliki broj radnika škola kako da iskoriste popularnost Fejsbuka i Tvitera u nastavi. Polaznici su bili učitelji, bibliotekari, nastavnici i profesori svih predmeta, ali i veliki broj direktora iz cele Srbije.

Milojevićeva ideja je da učenici sami osmišljavaju oblik nastavnih sadržaja i da samostalno istražuju određene teme. Kroz ovakav vid učenja učenicima je ponuđeno da odmah reaguju na promene u društvu i prirodi, koje su svakodnevne, i da one postanu sastavni deo nastavnih sadržaja (koji inače nisu baš u toku sa vremenom).

Seminar je održavan preko interneta odnosno preko posebnog sistema učenja nazvanog “Mudl”. Nastavnici koji su ga pohađali su paralelno otvarali svoje naloge na društvenim mrežama, a sve vreme rada imali su i aktivnu podršku moderatora, koji su im davali povratne informacije i usmeravali ih kako da realizuju sadržaje kroz blog i Fejsbuk i Tviter. Za dva meseca seminara otvoreno je oko 500 nastavničkih blogova.

Milojević je prethodno stekao mnogo iskustva kroz rad sa učenicima preko društvenih mreža. Jedan od njegovih projekata su „Časovi matematike“ na Fejsbuku koje deca pomno prate (za razliku od časova u učionici) i zbog dela zabavnih sadržaja u njima (kao što je lajkovanje onoliko puta koliko je glasilo rešenje neke jednačine npr). Nastavnik je na ovu ideju došao kada je primetio da đaci više vremena provode na Fejsbuku nego u učionici i da su tamo bolje koncentrisani. “Tako mi je palo napamet da im tamo postavljam linkove sa zadacima, pa ne mogu da se izvade ni kad ne dođu u školu zbog bolesti, jer ja vidim da su bili na Fejsbuku”. Profesor i na internetu i van njega treba pre svega da bude pedagog, pa tako i na Fejsbuku treba paziti na svoje ponašanje, na kačenje pristojnih fotografija i sl, tvrdi Milojević. On osim matematike decu na Fejsbuku uči i drugim znanjima kao što je “korišćenje kvačice na slovima a ne pisanje ćelavicom, kako je deca popularno zovu”. Osim toga, Milojević i kolege decu na ovaj način kontrolišu i prate njihovo ponašanje u virtuelnom prostoru u kojem su oni najopušteniji.

Osim u srednjim školama, primena novih tehnologija u nastavi je moguća i u osnovnim, jer deca su deca sve ranije informatički pismena – procenjuje se da počinju da koriste kompjutere od treće godine života. Dakle, do 9. godine, kada dođu u razred Željke Bojić, učiteljice u osnovnoj školi “Janko Veselinović“ Šabac, već odlično koriste računare. Zato ih učiteljica uvek pita da li žele da rade kontrolne zadatke u pisanoj formi ili preko računara u IT laboratoriji kojom je škola opremljena i odgovor je u najvećem broju slučajeva – preko računara. Bojić im onda zada upitnik kreiran pomoću Google Form-a (odnosno preko Google Drive-a) koji je prilagođen njihovom uzrastu, sa šarenim slikama i ponuđenim odgovorima. Deca odu na njen blog, uloguju se, reše zadatke, i vrlo brzo dobiju povratnu reakciju, sa objašnjenjima zašto su dobila određene ocene. Na kraju testova se obično nalazi upitnik koji učiteljici obezbeđuje i povratnu informaciju koliko je test bio koristan, šta mu nedostaje ali i kako deca procenjuju svoje znanje, što su procene koje se, kaže učitelijca, uvek poklapaju sa njenim. Kriterijumi ocenjivanja su jasno naznačeni, i kada se roditelji bune, mogu dobiti uvid u svaki test svoga deteta kao i u metode ocenjivanja.

Na konferenciji smo čuli još nekoliko sličnih priča, ali nažalost ovakvi slučajevi su u Srbiji pre incident nego pravilo.

Pročitajte i ovo...