Home TekstoviB&F Plus Barak Obama i ideal post-rasnog društva: Senka jednog sna

Barak Obama i ideal post-rasnog društva: Senka jednog sna

by bifadmin

Dan pre nego što je još jedna porota oslobodila belog policajca u slučaju u kojem je, ovog puta na njujorškom Stetn Ajlendu, jedan Afro Amerikanac podlegao posle zabranjenog zahvata davljenjem, nemački magazin Špigl nazvao je uspon rasnih (i socijalnih) nemira u SAD najvećom tragedijom u mandatu prvog američkog crnog predsednika Baraka Obame: umesto da se smanje, rasne frikcije postale su još izraženije.

Pre nego što su u novembru ponovo izbili nemiri u Fergusonu, kao odgovor na odluku velike porote da ne podigne optužnicu protiv belog policajca koji je pucao na nenaoružanog afroameričkog tinejdžera Majkla Brauna, i nekoliko drugih slučajeva u kojima su beli policajci usmrtili pripadnike crnačkog dela stanovništva (nabrajajući ovde samo događaje iz novembra i sa početka decembra), i pre odluke porote na Stetn Ajlendu da oslobodi policajca u još jednom takvom incidentu sa smrtnim ishodom, a neposredno posle prvog incidenta u Fergusonu i ranijeg na Floridi, institut Pju, zabeležio je da beli ispitanici u Americi uglavnom smatraju da izveštavanje o rasnim konfliktima neopravdano zauzima previše prostora u medijima.

Nacionalna anketa koju je Pju (Pew Research Center) sproveo na 1.000 ispitanika od 14 do 17. avgusta pokazala je da 44% ispitanika smatra da pucnjava u Fergusonu pokreće važna pitanja u vezi sa rasnim pitanjima a 40% smatra da to pitanje dobija više pažnje nego što zaslužuje. Kada se ovi rezultati sagledaju iz ugla rasne pripadnosti onih koji odgovaraju vidi se da su glasovi raspodeljeni 4:1 (80 % do 18 %) , američkih crnca smatra da je reč o važnom pitanju dok je kod bele populacije taj odnos 47% prema 37% u korist odgovora o prevelikom publicitetu. Kada je reč o opravdanosti postupanja policije u ovom slučaju 65% afro Amerikanaca smatra da je reč o prekoračenju ovlašćenja dok su mišljenja belih ispitanika podeljena na trećine (33% smatra da je reč o prejakom reagovanju, 32% smatra da je policija reagovala u okviru svojih nadležnosti, a 35% ne nudi nikakav odgovor).

Oko polovine belih ispitanika smatra da je istraga o tom događaju bila fer dok 76% crnih ispitanika nema ili ima malo poverenja u istragu. Politička podela o ovom pitanju je takođe snažna: oko 68% demokrata (od kojih 62% belih) smatra da je Ferguson važan signal rasnih problema, dok 21% njih (od toga 25% belih) smatra da ova priča dobija preveliki publicitet. Među republikancima su mišljenja u potpunosti obrnuta: 61% njih smatra da je reč o incidentu kojem se pridaje previše pažnje dok 22% smatra da je ipak reč o važnom društvenom problemu.

Kada se ovi podaci uporede sa socijalnim statusom belog i crnog stanovništva dobija se, kako primećuje Nicholas Kristof kolumnista Njujork Tajmsa, više nego dovoljno materijala da se o ovom problemu misli kao o itekako važnom.

ferguson borbe

Crno beli svet

Prema podacima iz popisa 2011, neto vrednost prosečnog crnog domaćinstva u Sjedinjenim Državama je bila $6.314, u poređenju sa $110.500 za prosečno belo domaćinstvo. Taj jaz se pogoršao u poslednjoj deceniji, a SAD danas ima veći jaz u bogatstvu belog i crnog stanovništva nego što ga je imala Južna Afrika tokom aparthejda. (Beli građani u Americi u proseku poseduju skoro 18 puta više nego crnci, dok je u Južnoj Africi 1970. godine, taj odnos bio 1: 15)

Kada je reč o prihodima, jaz između bele i crne populacije je za oko 40% veći nego 1967. godine, a prosečan očekivani vek crnog deteta je kraći za oko pet godina u odnosu na njegovog belog vršnjaka. Crni učenici imaju znatno manje šanse da pohađaju škole koje nude napredne matematičke i naučne kurseve nego bela deca i tri puta veće šanse da budu suspendovani i izbačeni iz škole. Studija Nacionalnog biroa za ekonomska istraživanja navodi da crni mladi ljudi imaju mnogo više šanse da budu zatvoreni nego da nađu posao dok je skoro 70 odsto sredovečnih crnih muškaraca koji nisu završili srednju školu bilo zatvarano.

„Sve ovo ne predstavlja ni crni problem ni beli problem, već američki problem. Kada je toliko talenta nedovoljno zaposleno i u zatvorima, cela zemlja trpi“ konstatuje Kristof koji kaže da je progres u rešavanju rasnih problema u SAD u prethodnom periodu bio značajan, ali ne toliko velik kako se misli.

Zapravo, kaže on, beli stanovnici Amerike imaju i malo prilike da to uvide jer je tek jedan od njihovih sto prijatelja crne rase. U jednoj anketi samo 37% odsto belih ispitanika reklo je da misli da crnci zarađuju manje od njih na istim poslovima, oko polovine belih ispitanika smatralo je da su prihodi belaca i crnaca izjednačeni i da su jednakog zdravstvenog stanja. Crni ispitanici davali su odgovore koji su bili znatno bliži stvarnom stanju koje pokazuju brojne statistike.

Štaviše, u uvodu jedne studije dva profesora sa Harvarda i Tafts univerziteta objavljene 2011. godine navodi da „iako su neki najavili nedavne političke i kulturne događaje kao signal ulaska u postrasnu eru u SAD (u kojoj ne postoji rasna preferansa, diskriminacija ili predrasude, a čiji je znak i izbor Obame za predsednika SAD), nekoliko pravnih i društvenih kontroverzi u vezi „sa obratnim rasizmom“ naglašava sve veću zabrinutost –belog stanovništva o (negativnoj) pristrasnosti prema njima. U studiji se potom navodi da ovakvo verovanje belih ispitanika održava njihovo uverenje da je rasizam operacija nultog zbira, odnosno da u SAD nema smanjenja rasizma nego se on pomera od crnaca ka belcima koji počinju da se osećaju ugroženima što, po njihovom mišljenju sada postaje izraženiji društveni problem od neodgovarajućeg tretmana pripadnika afro američke populacije.

Sputani predsednik

Ferguson i ne samo on je samo lakmus papir koji je dao jedan mogući odgovor na pitanje da li je izbor prvog crnog predsednika znak ulaska Amerike u postrasnu eru.
Tako se Obama, pored razočarenja biračkog tela u SAD (uključujući tu i bele demokrate koji su gajile velike nade u pogledu onoga što bi on mogao uraditi, za razliku od prethodnog predsedničkog kandidata, belca Kerija), i svetu, a zbog sopstvene lične nedoraslosti političkom zadatku, suočio i sa činjenicom da je njegov izbor doveo do veće a ne manje rasne frikcije, kako je očekivao.

Barak Obama je bio izabran (i) zahvaljujući glasovima hispano i crnačkog stanovništva (oni čine 12,6% ukupne populacije i učestvovali su u mnogo većem broju nego do tada na izborima), ali sama činjenica da je Amerika dobila prvog crnog predsednika nije izgleda bila znak napretka u savlađivanju rasnog jaza, niti je(sudeći po kritičarima) Obama tokom svog predsedničkog mandata bio naročito fokusiran na adresiranje ovog problema, iako je to najavio još tokom svoje kampanje 2008. Obama je ovog novembra, piše Špigl, predsednik zemlje koja je više nego ikada podeljena (uključujući tu i socijalne podele i druge) a jedan od najvećih jazova je upravo rasni.

U govoru održanom u martu 2008, u Filadelfiji, Obama je obećao da će stvoriti “ savršeniju uniju“, misleći pritom na preambulu Ustava SAD, i na obećanje koje je pola veka pre njega dao drugi demokrata – Lindon Džonson, „da se nada da će eliminisati i poslednje ostatke nepravde u svojoj zemlji i ugasiti izvorišta koja truju rasne odnose“.

Mnogi posmatrači veruju da je ovaj Obamin govor bio odlučujući faktor za njegovo imenovanje na mesto prvog američkog predsednika godinu dana kasnije. „Afroamerikanci danas imaju malo od toga što je na čelu Amerike crni predsednik“, smatra Karim Krajton, profesor prava na Univerzitetu u Severnoj Karolini a njegov kolega Eduardo Bonila – Silva, profesor sociologije na Univerzitetu Duke i autor knjige „Rasizam bez rasista“ kaže da: „to što je predsednik crnac nema nekog naročitog uticaja na naš svakodnevni život“.

Razlog zbog koga se Obama nije pojavio u Fergusonu i zbog koga bira reči više nego što bi od njega to očekivali njegovi glasači među afro Amerikancima leži, smatraju neki komentatori, u političkom pritisku republikanaca, koji su svaku od Obaminih reformi koja je išla u korist siromašnih, a samim tim i dominantno u korist predstavnika crne populacije i Hispano amerikanaca, tumačili kao pretnju beloj populaciji, bilo da je reč o Obamakeru, ekonomskom stimulusu ili programima obrazovanja namenjenim poboljšanje obrazovanja afro-američkih i latino dečaka.

Obama je, primećuje Špigl, zapravo nastojao da svojim socijalnim i ekonomskim reformama pomogne donjoj trećini američkog društva, ali su njegovi napori naišli na dvostruki zid republikanaca.
Olga Cvetkov
tekst je iz decembarskog izdanja časopisa Biznis i finansije

Pročitajte i ovo...