Home Slajder Bezbednosna situacija

Bezbednosna situacija

by bifadmin

Jednog prosječnog holandskog hladnog i kišovitog zimskog dana stigao mi je email od mog prijatelja Mick-a. Mick je holandski biznismen, o kojem sam pisao u jednom od prethodnih blogova. On se pre nekoliko meseci preselio u Nigeriju gdje je direktor jedne 4G mreže. Svi njegovi emailovi su kratki, jezgroviti i veoma jasni – ali ovaj email je to filozofiju doterao do vrhunca. Njegovo elektronsko pismo se naimo sastojalo od dve rečenice: “Trebam te hitno! Detalji slede”.

Dve sedmice kasnije sam se našao u skoro praznom Airbus-u A330 (Let KL0587) na putu u Lagos. U međuvremenu sam primio 5 vakcina, certifikat da nemam koleru, počeo sam preventivno da pijem tablete protiv malarije, ispunio sam 17 različitih formulara za vizu i na KLM-ovom websajtu sam štiklirao da sam vegetarijanac pa je odgovor na vječito pitanje “Chicken or Fish, sir?” bio – Vegetarijanska Tikka Masala.

Avion je bio 80% prazan jer se velika većina ljudi nije usudila ići u Nigeriju za vrijeme predsjedničkih izbora. Očekivani su nemiri i protesti. Srećom, u poslednjem momentu su izbori odloženi za 6 sedmica – navodno zbog „bezbednosne situacije“ na sjeveru Nigerije. Rezultat: prazan avion i opuštene stjuardese.

„Bezbednosna situacija“ je fraza koju Nigerijci veoma često koriste, što mi je brzo postalo jasno. Kad sam sletio na aerodrom dočekao me je „protocol officer“. To je čovjek koji se brine da VIP-ovi poput mene bez zaustavljanja prođu kroz carisnku i pasošku kontrolu i da bez problema mogu prenijeti par kilograma holandskog sira i stotinjak Nescafe kapsula koje je u Nigeriji skoro nemoguće naći a kojima se mogu “potkupljivati” Holanđani koji tamo žive. Kada si u Nigeriji ponašaj se ko Nigerijac!

Naravno pre pasoške kontrole sam morao proći kroz tkzv. “zdravstvenu kontrolu” koja se u žargonu zove “ebola kontrola” iako niko zvanično tu riječ ne spominje. Tamo sam predao formular na kome sam potvrdio da u prošle tri sedmice nisam imao krvarenje iz bilo kog dela tela i da nisam bio na kakvoj sahrani. Naravno, digitalnim beskontaktnim termometrom mi je izmerena temperatura (36,3 stepeni Celzijusa) i onda su me pustili dalje. Sigurnost pre svega – Nigerija je imala 20-tak slučajeva ebole koji su veoma brzo i efektivno izolovani i epidemija je sprečena. Širom Nigerije ogromni LED bilbordi prikazuju kratke video spotove koji šire poruku „No shaking!“ sa nacionalnim besplatnim ebola info-telefonom: 0800-EBOLAHELP. Kada to žele, Nigerijci mogu biti veoma efikasni!

Protocol officer me je otpratio do izlaza aerodroma gdje me je dočekao „Security officer“ – 1,80 metara visoki i prilično nervozan Nigerijac koji je brzo pozvao vozača velikog džiša sa zatamnjenim staklima. Čim smo ušli u kola vrata su zaključana i rečeno mi je da ne otvaram prozor zbog “bezbednosne situacije”.

Lagos je ogroman grad od otprilike 17 miliona stanovnika (niko ne zna tačno) gdje struja nestaje bar 6 puta dnevno, vodovod je na granici raspadanja a javni prevoz ne postoji. To znači da su ulice (sa izuzetkom veoma bitnih glavnih ulica) uglavnom neosvjetljene, loše održavane, sa neasfaltiranim delovima, a da su saobraćajne gužve nevjerovatnih proporcija. Srećom, gigantski LED reklamni bilboardi osvjetljavaju veliki prostor – pa Afrikanci koji pretrčavaju 5 traka široki put imaju bar nekakvu šansu da ih vozači vide. Od aerodroma do mog „obezbjeđenog“ boravišta na šik Viktorija ostrvu ima 24 kilometra – i za to u Lagosu obično treba 2,5 do 3 sata vožnje, ali znam čovjeka kome je jednom prilikom trebalo 6 sati!

Vozač i security officer svaki put biraju drugu rutu zbog “bezbednosne situacije”. Sa druge strane zatamnjenog stakla ja sam uglavnom video gomilu ljudi koji pokušavaju da dođu kući nakon napornog radnog dana i gomilu uličnih prodavaca koji hodaju između automobila u gužvi i nude sve: od žvakaćih guma i kikirikija do mini USB kablova za mobilni telefon. Ništa što bi se ni izdaleka moglo nazvati opasnom situacijom.

Elem, nakon 2 sata (za moje pojmove) veoma agresivne vožnje gdje je jedino pravilo da prvenstvo ima onaj ko ima veći auto i ko se nasilno ponaša – dovežen sam do adrese gdje ću boraviti sledecih nedelju dana: u potpuno novi super-luksuzni apartmentski kompleks sa polu-olimpijskim bazenom, vežbaonicom, sopstvenom vodom, strujom, 24/7 sati naoružanim čuvarima, opasnim 3 metra visokim zidom sa bodljikavom žicom pod visokim naponom. Zbog “bezbednosne situacije” – naravno!

 

 

Saša Svitlica, vlasnik i direktor holandske konsultantske firme GreenMonkerys

Pročitajte i ovo...