Home TekstoviB&F Plus Ne zna se koliko ima metalnog otpada, siva zona problem

Ne zna se koliko ima metalnog otpada, siva zona problem

by bifadmin

Iako nema tačnih podataka koliko se metalnog otpada odlaže na nelegalnim otpadima na kojima se odvoze i otpadna vozila, stručnjaci upozoravaju da se veliki deo trgovine obavlja u sivoj zoni, kao i da njihovo dugo taloženje može da prouzrokuje zagađenja zemljišta, ali i podzemnih voda ako lokacija nije propisno obezbeđena.

Upravljanje otpadom, kao i ulaganja u obnovljive izvore energije i zelenu gradnju, moglo bi doneti značajan rast investicija i nova radna mesta, izjavio je direktor „Scholz grupe“ Oliver Šolc. U okviru ovog holdinga posluje Centar za reciklažu u Beogradu, a u tom preduzeću ukazuju da se veliki deo trgovine otpadnim metalom obavlja u sivoj zoni.

Šolc ukazuje na činjenicu da u svetu vlada velika potražnja za metalnim otpadom koji se koristi kao resurs i umesto rude gvožđa u železarama. Govoreći o količinama, on je kazao da bi bilo korisno kada bi se utvrdilo koliko takve vrste otpada ima.

Tu su vrlo često i stari automobili, a Šolc ukazuje da u starim vozilima postoje mnoge vrste otpada poput bakra, aluminijuma i nerđajućeg čelika, ali i plastike.

Da bi se operater ozbiljno bavio tim poslom, trebalo bi da ispunjava određene uslove, odnosno morao bi da ima odgovarajuću lokaciju, registrovanu firmu za to, objekte, planove, studiju o uticaju na životnu sredinu, saglasnost svih nadležnih organa, finansijsku garanciju, plaćene administrativne takse.

Govoreći o primerima poslovanja u toj oblasti u nekim drugim zemljama, Šolc je kazao da postoji dosta pozitivnih primera, a većina je postignuta visokim ekološkim i tehnickim standardima zahtevanim kroz propise, odnosno zakonodavstvo.

Na primer, u Evropskoj uniji je Direktiva o otpadnim vozilima na snazi od 2000. godine, a sadrži zahtev za dostizanje kvote za reciklažu otpadnih vozila.

Šolc Grupa je prva kompanija koja ima potvrdu da su otpadna vozila „pokrivena“ sa više od 95% u 2015. godini.

Od 1. januara ove godine, kompanije imaju obavezu da ispune više kvote u odnosu na Direktivu o otpadnim vozilima, a pre toga kvota je iznosila 85%.

Iz resornog ministarstva navode da ne postoje pouzdane evidencije o nelegalnim skladištima na koja se odlažu otpadna vozila, a da je vlasnik otpadnog vozila, po Zakonu u obavezi je da ga preda operateru, koji ima dozvolu za upravljenje ovom vrstom otpada.

U praksi je situacija drugačija, jer vlasnici svoja otpadna vozila, nakon ođave prodaju neregistrovanim subjektima na osnovu ponude koju dobijaju, navode u Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine. Skladišta ovih subjekata nisu obeležena i često se nalaze na privatnim posedima.

Drugi problem su auto radionice koje i same zbog potreba obavljanja delatnosti otkupljuju vozila i vrše tretman, uglavnom rasklapanje, a nakon toga ih ostave neobezbeđene ili ih predaju, kao metalni otpad skladištima za metalni otpad.

Otpadna vozila klasifikovana su kao opasan otpad jer sadrže opasne materije kao što su antifriz, razne vrste ulja, akumulator, teški metali….

Neodgovarajuće rasklapanje, kao i odlaganje otpadnih vozila i delova vozila bez izdvojenih opasnih materija može da prouzrokuje zagađenja zemljišta i podzemnih voda ako je lokacija na kojoj se tretman obavlja bez propisane zaštitne podloge i ako se ne izvrši propisno zbrinjavanje prisutnih opasnih materija.

Nadležni organ za izdavanje dozvola za skladištenje, odnosno tretman otpadnih vozila su Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine, i nadležni organ u lokalnoj samoupravi za tretman otpadnih vozila iz kojih su uklonjene opasne materije i opasne komponente.

Republička inspekcija za zaštitu životne sredine redovno kontroliše registrovana skladišta, kojima je dozvolu za obavljanje delatnosti upravljanja otpadnim vozilima izdalo ministarstvo, a u skladu sa planom koji se priprema na početku godine.

Takođe se obavlja i nadzor po prijavama građana ili prijavama koje prosleđuju lokalne samouprave.

Jedinice lokalnih samouprava dobile su u nadležnost da na svojoj teritoriji u skladu sa Odlukom organizuju postupak sakupljanja i predaje otpadnih vozila, čiji je vlasnik nepoznat odnosno da ih predaju operaterima koji poseduju dozvole za skladištenje i tretman, dodaju predstavnici ministarstva.

Sankcije za neuslovno upravljanje otpadom propisane su Zakonom o upravljanju otpadom.

Za privredno društvo podnosi se zahtev za privredni prestup, a nadležni sud ima pravo da izrekne novčane kazne u iznosu od 1, 5 do tri miliona dinara.
Izvor: eKapija

Pročitajte i ovo...