Home Slajder Beta tester :-(

Beta tester :-(

by bifadmin

Ja sam celog života bio zainteresiran za najnovije svari, pogotovo u tehnologiji. Moj prvi kompjuter je bio ZX81 koji sam zajedno sa svojim najboljim prijateljem napravio letovanjem individualnih čipova na matičnoj ploči i onda smo pisali programe u Basic-u koji su mogli stati u 1KB radne memorije. Moja prva Internet e-mail adresa je napravljena 1986, moj prvi mobnilni telefon 1992-ge je bila Nokia od 3 kilograma, sa kojom sam postao jedan od prvih 5000 klijenata holandskog telekoma (KPN)…

To su bila vremena kada je tehnologija bila u povoju i kada ništa nije radilo kako treba. Te 1992-ge mobilna mreža KPN-a je pokrivala samo Amsterdam, Roterdam i Hag i padala je kao tinejdžer koji se pokušava vratiti kući nakon nekoliko sati pijančenja u subotu naveče. Mobilni telefoni su se mogli koristiti samo 20 minuta (jer je toliko trajala baterija, od 1,5 kg!).

Biti zainteresovan za nove stvari nije ni malo lako, jer uvijek plaćaš ogromnu cenu za tehnologiju koja jedva radi i za koju znaš da će za par godina biti sasvim uobičajena i mnogo bolja (osim Windows-a koji je uvijek bio komad sado-mazohističke tehnologije). Beta-testiranje mi je uvijek bilo u krvi i sva ta muka je mala cena kad znaš da dotičnu napravu možeš da pokažeš svima oko sebe a oni kažu: „JOJ, KAKO JE TO DOBRO!“

Elem, u 2015. godini, email, mobilni telefoni i kompjuteri su svugdje na svetu. U Nigeriji ulični prodavaci prodaju micro SD kartice of 16GB za 5 dolara (ali može se još spustiti cijena za one koji hoće da se cjenkaju). Kalahari pustinja je pokrivena 3G mobilnim signalom a prodavaci na pijaci u Kragujevcu prodaju praziluk, žilete i okvire za najnoviji iPhone. I taman kad sam pomislio da su se moji beta-testing dani završili – celi cirkus je opet počeo kada sam kupio svoja nova kola: električni Nissan Leaf.

Električni automobili su budućnost i Nisan je napravio automobil koji to jasno pokazuje. Kola su nevjerovatno tiha i udobna, ubrzavanje je veoma jako i veoma su lepo opremljena. I naravno ne možeš ih koristiti da izvršiš samoubistvo vrteći motor u zatvorenoj garaži. Ja ih napajam strujom sa svojih solarnih panela i po prvi put pojma nemam koliko košta benzin.

Međutim ima i manje finih stvari. Baterija je mala, što znači da kad sam otišao u Amsterdam (130 km dalje) da podignem auto nisam mogao u cugu da vozim nazad. Na pola puta sam planirao da odem kod brze stanice za punjenje. Međutim moje uzbudljivo igranje sa pedalom gasa je potrošilo više struje nego što sam očekivao i u neko doba kompjuter mi je pokazao da imam još struje za 50 kilometara a punjačka stanica je 55 kilometara dalje. Oblio me je hladan znoj. A onda sam se sjetio lekcije iz Mythbaster epizode: ako voziš iza kamiona trošićeš manje goriva. Na holandskim putevima ima više kamiona nego prodavaca droge na ulicama Amsterdama. I tako sam se „zalepio“ iza jednog 20-tonca i gle vraga: kompjuter je počeo da preračunava koliko kilometara mogu ići sa strujom koju imam – i taj broj je počeo da se penje na više! Elem vozeći brzinom od 90 km na sat iza nekoliko velikih kamiona dovukao sam se do stanice za punjenje sa 2% baterije i više alarma i upozoravajućih signala nego u finalnoj sceni dobrog akcionog filma. Pola sata kasnije sa punom baterijom i punim stomakom (zahvaljujući restoranu prekoputa) sam se uputio kući.

Beta testiranje se naravno tu nije završilo. Holandija ima veoma mnogo punjačkih stanica (preko 10 hiljada po poslednjoj statistici) ali svaka ima posebnog vlasnika i naravno posebnu cenu. Upotreba je jednostavna – prisloniš punjačku karticu na čitač, upali se zeleno svetlo, uštekaš utikač u kola i to je to. Problem je što nikada ne znaš koliko će to da te košta! Naime u Holandiji postoji 19 vrsta punjačkih kartica i sve rade na svim punjačkim mestima, ali različito koštaju i imaju posebne (ne)povoljnosti. Neke zahtevaju pretplatu, ali ti nude određen broj kilovata punjenja za džabe. Neke su besplatne ali punjenje košta po kilovatu i imaju startnu tarifu kod punjenja. Na primer: startna tarifa može biti između nula i 60 euro-centi, kilovat može biti između 20 do čak 70 euro centi, neke punjacke stanice ti pored toga naplaćuju i vreme koliko si dugo prikopčan na kabl (npr. 5 centi po minuti) a neke ti još naplate i parkiranje. Naravno neke punjačke stanice ti daju više struje pa punjenje ide mnogo brže. Nekima pak ovo nije praksa. Dakle, sve kombinacije su moguće! Naravno, pametni ljudi su napravili mobilnu aplikaciju koja ti može reći koliko određena stanica košta ali samo za tu karticu koju ti imaš. Ali ako si se kao ja prijavio za 7 vrsta kartica onda se cela ludnica povećava 7 puta.

Sve u svemu – život sa novom tehnologijom nije lak, i kada mi dan počne sa 5 emailova od kojih me svaki poziva da uzmem još i njihovu punjačku karticu onda je fino zaklopiti laptop i otići u kupovinu biciklom.

 

Saša Svitlica, vlasnik i direktor holandske konsultantske firme GreenMonkerys

Pročitajte i ovo...