Home TekstoviB&F Plus Bankarski sektor u 2014: Čekajući godinu raspleta

Bankarski sektor u 2014: Čekajući godinu raspleta

by bifadmin

Domaći bankarski sektor i u 2014. nastavio je višegodišnje negativne tendencije koje se ponajpre ogledaju na osnovnom poslovnom području ovih finansijskih institucija – kreditnoj aktivnosti. I dok se plasman zajmova smanjuje iz godine u godinu, masa nenaplativih kredita nastavila je da raste, opasno preteći da uskoro postane ključni problem domaće privrede.

Izmene zakonske regulative koje se tiču sastavljanja finansijskih izveštaja donekle su onemogućile detaljan uvid u evoluciju bankarskog sektora u 2014. u odnosu na godinu pre, ali je i letimičnom analizom moguće identifikovati ključne trendove: nastavak konsolidacije i sažimanja tržišta, pad kreditne aktivnosti i gomilanje loših kredita.

Aktiva domaćeg bankarskog sistema, koga čini 29 banaka, na kraju prošle godine iznosila je 2.968,9 milijardi dinara (24,5 milijardi evra). Trend postepenog koncentrisanja nastavljen je i protekle godine, pa prvih deset banaka po visini aktive zauzima 76,3 odsto tržišta, dok svega tri banke van ove liste imaju udeo veći od tri procenta. Čak 11 banaka tržišnu poziciju gradi sa visinom aktive manjom od jedan odsto što ovim privrednim subjektima, i bez nepovoljnih trendova u ovom delu finansijskog sistema, nameće grčevitu borbu za opstanak. Banca Intesa je ostala vodeća banka na tržištu sa učešćem u ukupnoj aktivi od nepunih 16 odsto, sledi Komercijalna banka sa 13,7 odsto, te UniCredit banka sa 8,9 procenata. Osim banaka u inostranom vlasništvu, među deset najvećih banaka tradicionalno se nalazi i AIK banka, sada sa većinskim domaćim kapitalom (tržišni udeo od 5,8 odsto), ali i državna Poštanska štedionica koja zauzima 3,8 odsto tržišta.

Kada je u pitanju profitabilnost banaka, ona je i dalje na niskom nivou, posmatrajući bankarski sektor kao celinu. Ne računajući veliki gubitak Eurobanke (2,7 milijardi dinara) i tradicionalno visoku profitabilnost ProCredit banke (dve milijarde dinara), gotovo svi krupniji dobici skoncentrisani su među većim banakama. Banke sa manjim udelom na tržištu mahom su generisale gubitke, dok je najveću dubiozu od čak 16 milijardi dinara zabeležila Srpska banka, koju su prošle godine poreski obveznici faktički spasili sigurnog bankrota. Lider tržišta po dobiti u apsolutnom iznosu i dalje je Banca Intesa sa bruto dobitkom od 6,8 milijardi dinara, ali sa nevelikom razlikom u odnosu na sledbenike: UniCredit (5,5 milijardi dinara) i Raiffeisen banku (5,2 milijarde dinara).

Kada je u pitanju poslovanje banaka u osnovnom biznisu, nastavljen je trend pada realizacije. Prihod od kamata bankarskog sektora prošle godine je bio manji za 5,8 odsto, ali je zahvaljujući znatno nižim rashodima po ovom osnovu ostvaren rast dobiti od 5,2 odsto. Segment naknada i provizija doneo je bankama blagi rast prihoda od 1,5 odsto, dok je neznatno nižom stopom porasla dobit iz ovog segmenta poslovanja (rast od 1,3 odsto).

Glavni teg u poslovanju bankarskog sektora i u prošloj godini bili su nenaplativi (loši) krediti koji su po zvaničnoj statistici Narodne banke Srbije (NBS) premašili 23 odsto, ali su realno daleko iznad ovog nivoa. To praktično znači da je preko 3,7 milijardi evra kredita vrlo teško naplativo ili nenaplativo, uglavnom od pravnih lica čiji su loši krediti premašili nivo od 30 procenata, dok su nenaplativi zajmovi građana na nivou od oko 10 odsto. Kapital bankarskog sektora na kraju prošle godine bio je neznatno preko pet milijardi evra te bi, u slučaju daljeg ignorisanja ovog problema, mogli biti svedoci gomilanja loših kredita do nivoa kapitala celokupnog bankarskog sektora. Veći broj incijativa, radnih grupa i okruglih stolova sprovedenih i u prošloj godini, ključno pitanje bankarskog sektora gotovo da nisu ozbiljnije načeli, te ostaje da se vidi gde je „crvena linija“ koja bi Narodnu banku Srbije i komercijalne banke naterala na ozbiljnije suočavanje sa ovom tematikom. Jasno je, veći nivo nove kreditne aktivnosti bila bi glavna poluga koja bi olakšala rešavanje pitanja loših kredita, ali za sada primamljivi prinosi na državnim dužničkih hartijama, te uglavnom nezadovoljavajući bonitet realnog sektora ova vrata za rešenje ključnog problema banaka drže zatvorenim.

Tržišni trendovi

Iako nije bilo većih gibanja među glavnim učesnicima na domaćem bankarskom tržištu, ne može se reći da nije nastavljen trend konsolidacije ovog dela finansijskog sistema. Pitanje državnih banaka i u protekloj godini je bilo na dnevnom redu, ponovo voljom tržišne prinude s obzirom da je još jedna bankarska ustanova došla do nivoa propadanja usled gomile nenaplativih kredita. Srpska banka je odlukom nadležnih državnih organa spasena parama poreskih obveznika, a nakon njene reorganizacije biće specijalizovana za poslove sa domaćom vojnom industrijom. Ovim dodatnim troškom ceh državnog upravljanja bankama popeo se jednu milijardu evra, a ostaje da se sagleda koliko će krajnji račun iznositi kada se ukalkulišu i svi indirektni troškovi.

Jedna od retkih relativno zdravih banaka pod državnom kontrolom, Čačanska banka, pronašla je strateškog partnera u vidu turske Halk banke nakon što se činilo da će tender za prodaju kontrolnog paketa akcija biti neuspešan. Veoma slabo interesovanje za Čačansku, i domaće bankarsko tržište uopšte, uslovilo je da se turski kupac nađe u lagodnoj situaciji jedinog kupca. Posledica je bila kupoprodajna cena koja je tek neznatno premašila nivo minimalnog kapitala propisanog domaćim zakonima. Uprkos prilično niskoj ceni, dolazak Halk banke bi mogao biti osveženje na učmalom domaćem tržištu i u slučaju postizanja dobrog rezultata mogao bi otvoriti vrata i za druge banke s istoka.

Najveća domaća banka pod kontrolom države, Komercijalna, trebalo bi da bude privatizovana do 2017. godine, najavili su prošle godine visoki državni zvaničnici. Ovaj proces će teško proći bez imalo bure, kao i prodaja svake državne imovine oko koje su godinama okupljani svakojaki interesi. Na ovo ukazuje i to što je ova banka nedavno pod velom tajne ostala bez višegodišnjeg glavnog menadžera, a u prvom kvartalu ove godine iskazala je drastičan pad neto dobiti usled visokog rasta otpisa i rezervisanja.

Prošle godine je AIK banka i zvanično dobila većinskog vlasnika u vidu MK grupe (kompanija Sunoko), koja je ove godine još jednom ponudom za preuzimanje podigla vlasničko učešće do nivoa od 78 odsto. AIK je tako postala jedina banka sa dominantim domaćim kapitalom, a da nije državni, i za sada se dobro nosi sa oštrom konkurencijom banaka u stranom vlasništvu. U bliskoj prošlosti pojava banaka pod kontrolom domaćih kapitalista nije donela previše sreće kako samim vlasnicima tako i deponentima, no ostaje da se vidi da li će ovaj put tendencije biti drugačije.

Trend ulaska telekomunikacionih kompanija u bankarski biznis (Telenor banka) prošle godine je ispratio državni Telekom koji je putem dokapitalizacije postao većinski vlasnik Dunav banke (sada mts banka). Time je jednim udarcem rešen problem još jedne minorne državne banke osuđene na propast, i zadovoljena nominalna želja državnog operatera da isprati konkurenciju u bankarskom biznisu. Iako je prošle godine grčka kriza više puta stavljala u fokus banke sa grčkim kapitalom koje posluju u Srbiju, nije bilo značajnijih dešavanja po ovom pitanju. To naravno ne znači da, u zavisnosti od raspleta grčke krize, pojedine domaće banke čiji su vlasnici iz ove zemlje neće potražiti novog strateškog partnera, ali je izvesno da će kao najveća otežavajuća okolnost ovim procesima stajati slab interes novih igrača za domaće tržište.

 

Nenad Gujaničić
Finansije Top 2014/15.

Pročitajte i ovo...