Home TekstoviB&F Plus Da li je prošlo najbolje vreme za prodaju telekomunikacionih kompanija?

Da li je prošlo najbolje vreme za prodaju telekomunikacionih kompanija?

by bifadmin

Nedavna dešavanja oko prodaje Telekoma Slovenije, ali i trendovi na evropskom tržištu telekomunikacija koji pokazuju da se zarada telekomunikacionih operatera sve više preliva u džepove internet kompanija poput Gulga, Epla i Fejsbuka – dovodi u pitanje očekivanja republičke vlade da Telekom Srbije proda za „bar dve milijarde evra“.

Vlada Srbije pozvala je početkom jula investitore da podnesu neobavezujuće ponude za kupovinu akcija Telekoma Srbije u vlasništvu države i time zvanično pokrenula proces prodaje kompanije koja ima status “porodične srebrnine”. Prema ranijim izjavama premijera Aleksandra Vučića, Vlada Srbije od prodaje Telekoma očekuje bar dve milijarde evra koje bi uložila u razvoj infrastrukture i otplatu dugova, podelom na ravne časti – po milijardu za svaku namenu.

U trenutku kada je tek započet proces prodaje teško je odrediti u kojoj meri su ta očekivanja realna. Ali nedavna dešavanja oko prodaje Telekoma Slovenije, koja je prema mišljenju stručnjaka iz bankarskih i investicionih krugova trebalo da predstavlja„lakmus test“ kakvo je aktuelno interesovanje za preuzimanja telekomunikacionih kompanija u regionu – svakako im ne idu u prilog. Naime, ni Dojče telekom ni Telekom Austrija, koji se u Srbiji najviše pominju kao mogući kupci državne telekomunikacione kompanije, nisu se ni pojavili na tom tenderu.

Slovenija je polovinom juna odbila ponudu britanskog investicionog fonda Cinven za kupovinu 72,75 odsto akcija Telekoma Slovenije po ceni od 130 evra za akciju. Tom jedinom ponudom na tenderu kompanija je procenjena na oko 850 miliona evra, a država bi za svoje akcije dobila oko 620 miliona evra. Ponuda je odbijena pošto je Cinven (koji je prema nepotvrđenim medijskim informacijama povezan sa Dojče telekomom), postavio dodatne uslove uz ponudu o kupovini podnetu 20. maja. Prema navodima lokalnih medija, dodatni uslov je bio da Cinven isplati deo cene, do punog iznosa kupovine, tek nakon što makedonske regulatorne agencije odobre prodaju telekomunikacione kompanije One, u vlasništvu slovenačkog Telekoma. Prvobitno je Cinven ponudio 110 evra po akciji Telekoma Slovenije, a zatim poboljšao ponudu za dva evra po akciji. Ponuda je bila na nivou cene akcija kompanija na Ljubljanskoj berzi, a nakon propale privatizacije vrednost akcija slovenačkog Telekoma pada i početkom jula bila je ispod 90 evra za akciju, što je za oko 40 odsto niže nego u vreme početka procesa prodaje.

Sledi žestoka borba za korisnike

Mada se Telekom Srbije, koji je u poslednje tri godine ostvario profit od 43 milijarde dinara (oko 360 miliona evra) i dalje doživljava kao „zlatna koka srpske privrede“, zajednički problem i za srpsku i za slovenačku telekomunikacionu kompaniju može biti pitanje da li je zlatno vreme klasičnih telekomunikacija prošlo, pa time i trenutak za unosnu prodaju? Na to ukazuju i podaci izneti proletos na okruglom stolu Privredne komore Beograda i Udruženja inženjera Telekoma Srbija (UITS), posvećenog nimalo svetloj situaciji na evropskom tržištu telekomunikacija i nužnim promenama u poslovanju telekomunikacionih operatera.

Prema tim podacima, prihodi evropskih telekomunikacionih operatera se u prethodnih nekoliko godina smanjuju godišnje za po dva odsto, sa prognozama da će ubuduće stagnirati jer se zarada od povećanja korisnika odliva internet kompanijama, takozvanim OTT provajderima. Reč je o kompanijama koje sa malo ulaganja koriste infrastrukturu telekomunikacionih operatera i prodaju servise na kojima zarađuju daleko više od telekoma. Za razliku od 2008. kada su evropski telekomunikacioni operateri imali učešće od 82 odsto u celokupnim prihodima industrije, već 2012. njihovo učešće je palo na 49 odsto, dok su OTT provajderi u istom periodu svoje učešće u ukupnim prihodima povećali sa pet na čak 30 odsto. O radikalnim promenama na ICT tržištu govori i pokazatelj da najvećih 15 internet kompanija vredi kao 100 najvećih telekomunikacionih operatera, kao i da Gugl i Fejsbuk kontrolišu oko 70 odsto prihoda od oglašavanja u mobilnom sektoru.

Prema izjavama Saše Stamenkovića, predesednika UITS-a, zlatno doba telekomunikacionih operatera pre svetske krize je prošlo i sledi žestoka borba za korisnike u konkurenciji izuzetno moćnih igrača kao što su Gugl, Epl, Fejsbuk i Amazon koji su svojim ponudama potpuno preoblikovali tržište. O tome svedoči i činjenica da rast saobraćaja u evropskoj mreži ne prati rast korisnika i povećanje prihoda, kao što je to bio slučaj kada je na raspolaganju bila samo govorna usluga, a koja još od 2010. gubi dominaciju u telekomunikacionom poslovanju u korist prenosa podataka.

Telekomi, uprkos stagniranju prihoda i dalje imaju najveće učešće u ukupnim prihodima u celoj industriji, ali zabrinjava trend da telekomunikacioni servisi ostvaruju rast od svega jedan do dva odsto godišnje. Usluge mobilne telefonije su u poslednjih pet godina smanjene za 50 odsto zbog konkurencije, ali i regulative na evropskom tržištu koja sprečava udruživanje kompanija u kartele, pa su telekomunikacioni operateri prinuđeni da menjaju poslovne modele kako ne bi završili kao „iznajmljivači cevi“, što deo njih već čini ulaskom u druge oblasti poslovanja.

Što se tiče situacije na domaćem tržištu telekomunikacija, Stamenković ocenjuje da će razvoj najviše zavisiti od toga koliko će regulativa podsticati konkurenciju i mogućnosti izbora za korisnike, ali i od odluke da li će provajderi – koji koriste mreže telekomunikacionih kompanija i nemaju gotovo nikakve troškove u izgradnji infrastrukture – plaćati licence za poslovanje u zemlji kao što to rade telekomunikacione kompanije.

Šta je merilo snage

Da je pravo vreme za prodaju klasičnih telekomunikacionih kompanija možda već prošlo nagoveštava i analitičar i direktor IT analitičke kuće Mineco Computers Milovan Matijević.“Možda su prošle zlatne godine biznisa za telekomunikacione operatere, budući da finansijski rezultati telekomunikacionog sektora u Srbiji pokazuju trend stagnacije poslednjih godina, naročito od početka svetske ekonomske krize 2008. Svi veliki igrači, mobilni operateri i internet sektor stagniraju sa prihodima, a tavorenje je toliko izraženo da je nerealno očekivati da se takav trend preokrene u narednih godinu dana. Naime, za dalji napredak su potrebne velike investicije u tehnologiju koja se izuzetno brzo menja, a one su upitne kada prihodi stangiraju”, ocenjuje Matijević.

Ipak, Telekom Srbije još ima značajnu prednost i u segmentu prihoda od mobilne i fiksne telefonije. „Prihodi Telekoma su oko 40 odsto ukupnih prihoda telekomunikacionog tržišta u Srbiji, prvi sledeći igrač je Telenor sa 20 odsto, sledi Vip mobajl sa 10 odsto, a veliku četvorku zaokružuje SBB kao dominantan kablovski operater”, navodi Matijević. On dodaje da i pored toga što prihodi Telekoma zbog konkurencije opadaju stopom od dva do tri procenta na godišnjem nivou, polovina sredstava, opreme i aktive sektora je kod te državne kompanije. “Telekom pokazuje i očekivanu profitabilnost u sektoru i stvara više od 50 odsto profita telekomunilacionog sektora Srbije”, kaže Matijević.

Iako prema analizama ove analitičke kuće telekomunikacioni operateri ubedljivo dominiraju po svim ključnim poslovnim pokazateljima (zapošljavaju 78 odsto ukupne radne snage, ostvaruju 82 odsto ukupnih prihoda i čak 92 odsto ukupne neto dobiti cele telekomunikacione industrije), one istovremeno pokazuju da u ostatku industrije preovlađuju mikrofirme, sa nedovoljnom finansijskom snagom, malim brojem stručnjaka i nedovoljnim upravljačkim sposobnostima. Zato je osnovano pitanje da li je trenutna pozicija telekomunikacionih operatera isključivo odraz njihove realne snage i potencijala za dalji rast, ili i slabosti ostatka industrije? Čini se da su ulaskom na finansijsko i medijsko tržište u Srbiji, kao nove oblasti poslovanja, telekomunikacioni operateri sami dali odgovor na to pitanje.

 
Valentina Nešić
broj 118/119, jul/avgust 2015.

Pročitajte i ovo...