Home TekstoviB&F Plus Kako bi problemi Etihada u Evropi mogli uticati na sudbinu kompanije Air Serbia?

Kako bi problemi Etihada u Evropi mogli uticati na sudbinu kompanije Air Serbia?

by bifadmin

U aprilu ove godine italijanski nacionalni prevoznik Alitalia, najveća pojedinačna investicija Etihada, upao je u ozbiljne finansijske probleme i završio u stečaju kako bi izbegao bankrot. Italijanska Vlada odobrila mu je pozajmicu od 600 miliona evra kako bi mogao da prevozi putnike dok se ne izvuče iz ovih problema. Tu međutim nije bio kraj Etihadovim problemima u Evropi.

Da nesreća nikada ne ide sama dokazala je još jedna velika investicija Etihada – Air Berlin, drugi po veličini nemački prevoznik, koji je prošlu godinu završio sa gubitkom od 780 miliona evra. Juče je objavljeno da je arapska kompanija obustavila finansiranje nemačke, koja je posledično podnela zahtev za bankrotom. No, i Air Berlin, iako je potpuno privatna kompanija, će dobiti zajam od države od 150 miliona evra kako bi do daljnjeg nastavio sa letovima.

B&F je već pisao o tome da je Etihadov model poslovanja odvažan ali i veoma rizičan, što su pokazali ovi slučajevi.

Ove taktičke promašaje međutim neće više plaćati arapska kompanija već nemački i italijanski poreski obveznici. Alitalia je do sada već koštala poreske obveznike više od sedam milijardi evra, a ceh će biti uvećan najmanje za još jednu milijardu. O troškovima i budućnosti Air Berlina se još ne zna dovoljno da bi se moglo prognozirati.

Očigledno je da strategija kupovine udela u kompanijama koje su u poteškoćama nije baš mnogo efikasna. To je jasno i rukovodstvu Etihada, pa se sada mnogi pitaju kakva će biti njihova dalja poslovna politika sa kompanijama sa kojima još imaju potpisane ugovore poput avioprevoznika Air Serbia, Air Seychelles, Jet Airways, Virgin Australia i Darwin Airline.

Konkretno, sa našim avioprevoznikom Etihad ima potpisana dva ugovora: o investiciji u Jat Airways, odnosno Er Srbiju, i o pružanju upravljačkih usluga. Ovim drugim ugovorom, Vlada je praktično „autsorsovala“ operativno upravljanje Air Serbia-om svom arapskom partneru, na period od pet godina uz opciju produženja. U početku je, kao i u slučaju Alitalia-e i Air Berlin-a, sve funkcionisalo i prikazivani su rezultati modernizacije i profesionalizacije flote. Međutim, u poslednje vreme ni iz kompanije Air Serbia ne dolaze uvek dobre vesti – govori se o ukidanju linija, povećanju broja sedišta u mlaznjacima i redukciji nivoa usluge u biznis klasi. Zanimljivo je da se početak ovog lošijeg perioda poslovanja donekle poklapa sa prestankom subvencija, odnosno državne pomoći kompaniji koja je trebalo do sada da je već “stala na noge”, a koji se desio krajem prošle godine.

Pitanje je kakav će rezultat nacionalni avioprevoznik ostvariti ove godine u kojoj neće dobijati državne dotacije (bar ne u ogromnim iznosima), jer se iz njenog izveštaja za 2016. godinu vidi da je imala dobit 900 hiljada evra ali uz milione državne pomoći. Naime, naša država je ovoj avio kompaniji dala subvencije koje su 40 puta veće od njene dobiti.

Nameće se zaključak da bi bez dotacija Air Serbia bila u gubicima, što je odavno jasno njenom rukovodstvu. Zato se već uveliko priča o rezanju troškova. Među najnovijim vestima o ovoj kompaniji izdvaja se i ona da zatvara poslovnice u Nišu, Novom Sadu i Užicu, u skladu sa poslovnom politikom smanjenja troškova i efikasnijeg poslovanja. Kako navode u Air Serbia, to je učinjeno jer pada broj putnika koji karte kupuju uživo, a zapravo raste broj onih koji to čine preko interneta. Dodatni razlog je i činjenica da će kompanija tako uštedeti jer neće morati da plaća prostorije i zaposlene.

No, tragom stare narodne da “ko se na mleko opeče i u jogurt duva”, postavlja se pitanje da li će Etihad posle problema i promašenih investicija u velike evropske igrače, nastaviti saradnju sa našom kompanijom. Naime, ugovor po kojem Etihad pruža upravljačke usluge u prevozniku Air Serbia ističe 2018. godine.

Nastavak saradnje verovatno zavisi od uspeha racionalizacije koja se trenutno sprovodi (najavljenih otpuštanja i smanjivanja troškova), koju neki zovu i transformacijom u “low cost” kompaniju, što Air Serbia demantuje.

U svakom slučaju, ma koliko Etihadu loše išlo poslovanje u drugim evropskim zemljama, mora se priznati da u našu nacionalnu kompaniju nije mnogo uložio te ne može mnogo ni da izgubi – mnogo ozbiljniji investitor u ovom slučaju je Republika Srbija, koja je preuzela dugove JAT-a a povremeno i plaćala neka druga dugovanja koja je Air Serbia pravila. Tako je profit deljen između dva vlasnika dok je troškove plaćao pretežno jedan, što je dogovor koji druga strana, ako je pri zdravom razumu, uglavnom ne bi raskidala.

Pročitajte i ovo...