U Srbiji je 1.12.2014 godine bilo 920 hiljada goveda, što je za 0,8% više nego u 2013 godini. Najviše je goveda u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije(ŠZS) (416.048), gde je i porast iznosio 2%, zatim u Vojvodini (262.219), gde je porast bio 6,1%. U Beogradu je broj goveda (61.259) povećan za 4,1%, dok je u Regionu Južne i Istočne Srbije smanjen za ogromnih 9,4%, na 180.542 grla.
Slajder
Vlada Srbije obavezala se prema pismu o namerama upućenom MMF da će uvesti akcizu na struju i bezalkoholna pića. U dokumentu se kaže da će kombinovana akciza i povećanje cene struje biti 15% i stupiti na snagu od aprila 2015, dok se za akcizu na sokove kaže da će biti uvedena u 2016.
Međutim premijer Vučić je izjavio da će se još videti da li će struja poskupeti i da svakako neće poskupeti do kraja grejne sezone, dok je ministar privrede Sertić rekao da bi poskupljenje struje uticalo na privredu a Narodna banka Srbije je rekla da ne traži povećanje cene struje ali da traži da cene budu formirane transparentno i dugoročno planirane.
O ovim merama su svojevremeno izveštavali srpski mediji, a ministar energetike Aleksandar Antić je svojevremeno demantovao uvođenje akcize i rekao da bi to bilo kontraproduktivno.
Kako je izvestila Beta Antić je rekao da :“Mi imamo jednu potpuno jasnu, stručnu dimenziju zbog čega tako nešto nije dobro“, rekao je Antić, dodavši da ne veruje da postoje ozbiljni planovi za uvođenje akciza na struju.
„Ne verujem da je to deo bilo kakvih ozbiljnih planova, više verujem da je reč o medijskoj spekulaciji“, rekao je ministar rudarstva i energetike.
Beogradska štampa prenela je u novembru da je Vlada Srbije pripremila nacrt zakona koji predviđa uvođenje akciza na struju i sva bezalkoholna pića, izuzev mineralnih voda.
Akciza na struju, prema pisanju Blica, trebalo bi da se naplaćuje od 1. aprila naredne godine, po završetku grejne sezone, a još nije odlučeno koliko će iznosti taj porez, ali bi trebalo da bude između 10 i 15 odsto.
Akciza na struju će, dodaje se, biti uvedena umesto klasičnog poskupljenja struje, koje je najavljeno za proleće 2015. godine.
Antić je danas u izjavi za RTS komentarišući najave da će doći do promena u tarifnom sistemu i ukidanja jeftine tarife za struju, rekao da su ti navodi netačni, ali da će o eventualnim poskupljenjima biti reči kada se završe kalkulacije sa MMF-om i EBRD-om i napravi održiv sistem u Srbiji.
Svojevremeno je ministarstvo finansija ocenilo da bi uvođenje akcize na sokove bilo kontraproduktivno jer bi efekat toga bio veoma mali. Uz to akciza bi pogodila neka od velikih stranih investiicja u Srbiji i najvećeg domaćeg proizvođača sokova u regionu, Nektar.
Izmenama PDV Direktive Evropske Unije koje su u primeni od 1. januara 2013. godine, definisana su jedinstvena pravila za izdavanje računa koja se primenjuju kako na izdavanje računa u papirnom obliku tako i elektronskih računa. Ovim su računi u papirnom obliku izjednačeni sa elektronskim računima. I jedni i drugi moraju ispunjavati tri uslova: autentičnost porekla, integritet sadržaja i čitljivost.
Ovi uslovi moraju biti ispunjeni od momenta izdavanja računa pa do kraja perioda za čuvanje računa, a što se postiže sistemom kontrola koje obezbeđuju pouzdanu vezu između računa i isporuke dobra ili usluge.
Tehnologije koje obezbeđuju autentičnost porekla i integritet računa su EDI (electronic data exchange) i elektronski potpis, a u smislu odgovarajućih propisa EU. Pored ovih tehnologija, bilo koja druga tehnologija može biti primenjena za izdavanje elektronskih računa uz obezbeđenje ispunjenosti napred navedenih uslova.
Sve države članice EU bile su dužne da do 31. decembra 2012. godine implementiraju u svoje zakonodavstvo ove odredbe. Kada se govori o uslovima koji moraju biti ispunjeni, postavlja se pitanje kojim su rizicima kompanije izložene ako ovi uslovi nisu ispunjeni. Rizici su pre svega poreski, a to je da se na osnovu elektronski izdatog računa koji ne ispunjava definisane uslove ospori pravo na odbitak ulaznog PDV.
Elektronsko fakturisanje u Srbiji
Dok je u EU izdavanje računa u papirnom obliku i elektronskom obliku izjednačeno i definisano propisima o PDV, u Srbiji poreski propisi ne sadrže nijednu odredbu u vezi sa izdavanjem elektronskih računa.
Međutim, interes za elektronskim fakturisanjem je sve veći. Jedan od osnovnih razloga su nesumnjive koristi od elektronskog fakturisanja: smanjenje troškova obrade i čuvanja računa, smanjenje grešaka u knjiženjima i izveštavanju, veća efikasnost i integracija poslovnih procesa, uticaj na životnu sredinu itd.
Pored ovoga, činjenica je da su mnoge kompanije koje posluju u Srbiji deo neke međunarodne grupe. Uvođenje elektronskog fakturisanja na nivou grupe znači najčešće i uvođenje elektronskog fakturisanja u članici grupe koja posluje u Srbiji. Interes za elektronskim fakturisanjem raste i kod ostalih kompanija, a pored očiglednih koristi razlog su i njihovi poslovni odnosi sa kompanijama iz inostranstva koje su već uvele ili nameravaju da uvedu elektronsko fakturisanje.
Elektronsko fakturisanje je neminovnost, te se postavlja pitanje da li je ono moguće u Srbiji. Iako poreski propisi ne definišu elektronsko fakturisanje, elektronsko fakturisanje, uključujući osnovne principe (autentičnost, integritet i čitljivost), prepoznati su u različitim ne-poreskim propisima kao što su: Zakon o računovodstvu, Zakon o elektronskom dokumentu itd. Kao i u EU, i u Srbiji najznačajniji rizici ako račun izdat elektronskim putem ne ispunjava propisane uslove su pre svega poreski: rizik da se ospori odbitak ulaznog PDV po osnovu elektronski primljenog računa i rizik da se trošak ne prizna za potrebe utvrđivanja poreza na dobit.
Zaključak je da je elektronsko fakturisanje prepoznato u Srbiji, neodgovarajući pristup nosi značajne poreske rizike, sistem elektronskog fakturisanja koji se želi primeniti mora biti analiziran sa aspekta više propisa i mora biti organizovan na način da se ispunjenost propisanih uslova uvek može dokumentovati.
Biljana Bujić, direktorka poresko-pravnog odeljenja KPMG
Prema pismu koje je Vlada Srbije uputila MMF-u za dobijanje stend-baj aranžmana, među merama koje se navode ukoliko priohodi u budžetu ne budu povećani, navode se i povećanje PDV i akcize na benzin.
U pismu MMF, kao dodatne mere za slučaj da se prethodne ne pokažu dovoljno dobrim pominje se i povećanje PDV:
„Imaćemo za cilj da smanjimo fiskalne rizike i da se pripremimo za vanredne mere. U tom smislu, nećemo se oslanjati na kratkoročno finansiranje spoljnog duga, a nećemo akumulirati zaostale obaveze u zaduživanju javnog sektora. Takođe ćemo se uzdržati od gomilanja domaćih docnji…
„Ako prihodi u budžetu uprkos ovim merama budu smanjeni, razmotrićemo uvođenje vanrednih mera kao što su podizanje stope PDV i akcize na benzin. S druge strane, ako naplata prihoda bude prevazišla projektovane iznose u 2015., dobit će se koristiti za otplatu javnog duga u 2015. Ako su dobici prihoda održivi, njegov deo, u konsultaciji sa MMF, može biti iskorišćen za primarne infrastrukturne projekte u budućim godinama.“
Razlog zbog koga se kreatori politika centralnih banaka toliko plaše trenutnog deflatornog pritiska je u tome što je deflatorna dinamika naročito opasna u privredama opterećenim visokim javnim i/ili privatnim dugom, što praktično obuhvata sve razvijene ekonomije. Miks je u svakoj zemlji drugačiji, ali je problem isti. Mnogo se govori o ogromnom japanskom suverenom dugu, ali je tamo opterećenje privatnim dugom manje problematično. Obrnut je slučaj u Švedskoj ili Kanadi, gde je opterećenje javnog duga prilično skromno, ali je nivo privatnih dugovanja alarmantan, naročito u vezi sa stambenim kreditima. Ujedinjeno kraljevstvo (UK) je u dvostrukom problemu, itd.
Dakle, u svetu slabog rasta i deflatornog rizika vidimo da tema valutnih ratova dobija na značaju. Razlog tome je što kreatori politika centralnih banaka osećaju da mogu da spreče deflatorne rizike i stimulišu rast na marginama jedino putem devalvacije valuta u odnosu na druge valute. Učtivi izraz za rat valuta je: „konkurentna devalvacija“. Ideja je da se uveze potražnja putem konkurentnih izvoznih cena i spreči pad opšteg nivoa cena jer se time apsorbuje potražnja iz ostatka sveta kako bi privreda nastavila da radi, a uvozne cene ostale stabilne. Problem sa konkurentnim devalvacijama, tj. opštim ratom valuta, odmah postaje jasan čim previše igrača u globalnoj ekonomiji oseti potrebu da oslabi svoje valute. A ne mogu svi imati slabiju valutu!
Prvi pristup obezbeđivanju neatraktivne valute je smanjenje kamatnih stopa, sve dok to ne izaziva preuzimanje prekomernog rizika ili kreditnog rasta u zemlji. Ali šta se dešava onog trenutka kada kamatne stope dostignu nulu? Zavisi. U nekim slučajevima, centralne banke su dodatno olabavile politiku enormnom kupovinom aktive, poznato kao kvantitativno popuštanje, kojim se ubrizgava više novca u privredu kroz bankarski sistem. Američke Federalne rezerve, Japanska banka i Evropska centralna banka su veliki zagovornici kvantitativnog popuštanja, u različitoj meri, tokom poslednjih nekoliko godina.
Ostale centralne banke su pokušale da utiču direktno na valute i uvele negativne kamatne stope, u čemu se naročito istakla Švajcarska narodna banka (SNB), koja je snizila stope do neverovatnog negativnog nivoa od -0.75% prošlog meseca, jer je pokušaj da direktnim intervencijama svoju valutu održi jeftinom 15. januara doživeo tešku propast, kada je SNB bila primorana da odustane od odbrane kursa. Danska je takođe snizila stope do -0.75% kako bi održala vezanost za evro dok je Švedska centralna banka snizila stope na depozite na -0.1%, u prvom naletu. Očigledan cilj ovog poteza je da oslabi švedsku krunu kako bi izbegla rastuće naginjanje Švedske ka deflatornoj dinamici. Negativne stope samo odvraćaju ljude od toga da drže depozite u određenoj valuti.
One ne stimulišu banke da pozajmljuju ili povećavaju potražnju u privredi. A uzmite u obzir nekoga ko ima skromnu ušteđevinu u Švajcarskoj. Zar ne bi bilo bolje da drži gomilu novčanica od 1000 franaka „u slamarici“ nego da drži sredstva na računu sa negativnim prinosom u banci ili u državnim obveznicama sa negativnim prinosom? Na kraju krajeva, prinos na gotovinu je bar 0.0! Zapravo, negativne stope su znak politike ludila i ne mogu dugo da potraju.
Problem sa trenutnim pristupom otkupa aktive i negativnim stopama je ponovo taj što to svi rade. Slučaj SAD je primer velike centralne banke koja je prestala sa kvantitativnim popuštanjem i po svoj prilici se približava prekretnici kada će podići kamatne stope, ali tržište je i dalje opravdano skeptično u pogledu toga da li i koliko mogu da podignu stope kada se ostatak sveta zaglibio u deflatorno okruženje sa sniženim stopama i kvantitativnim popuštanjem.
Šta je onda sledeće što će se desiti? Teško je reći. Ako budemo nastavili sa temom valutnih ratova do krajnjih granica, postoji rizik da valutni ratovi prerastu u trgovinske ratove, pa čak i u prave ratove. Rizik od ovakvog ishoda dramatično raste ako Kina preduzme sudbonosni korak ka revalorizaciji svoje valute, juana. Kako je Kina “svetska fabrika“ , to bi značilo još jedan ogroman deflatorni talas koji bi preplavio svet.
Čak iako Kina ne uspe da devalvira, pretpostavljam da će svet ostati zaglibljen u ovom okruženju veoma niskih stopa jer je teško generisati inflaciju kada su svetske cene roba pale, rast je slab, a prekomerni kapaciteti ogromni. Takođe, američke Federalne rezerve su stopirale politiku likvidnosti dolara koja je vladala od 2010. do pred kraj 2014. godine pod različitim uticajima QE, kada su federalne rezerve konačno ukinule program kupovine aktive u oktobru 2014.
Kako se čini u ovom trenutku, nije sigurno da će se rat valuta nastaviti. Sumnjam u to da Federalne rezerve neće uspeti da normalizuju politiku do umerenog nivoa pre nego što ulete ili u preveliko jačanje dolara ili novu rundu slabljenja privrede, ili oba. U tom slučaju Federalne rezerve će biti primorane da se ponovo uključe u konkurentnu devalvaciju tj. igru sa ratom valuta. A do tada, bilo da je to tokom sledećih šest meseci ili za dve godine, strahujem da ćemo dostići tačku u kojoj ćemo shvatiti da je politika centralne banke tokom poslednjih 5-6 godina bila velika greška. Ponudila nam je samo način da se pretvaramo da nemamo ogroman dužnički problem i problem sa monetarnim sistemom. Ponovo ćemo otkriti razmere tog problema ako se ostvari najveći strah kritičara centralne banke – da kvantitativno popuštanje i nulte kamatne stope stvore ogromne rizike po finansijsku stabilnost kada tržište postane pregrejano da bi se srušilo kada politika centralne banke propadne.
Dakle, koja politika je onda najbolje rešenje? Ona koja bi normalizovala kamatne stope i omogućila restrukturiranje ogromnih dugova od neizbežnih bolnih posledica koje bi to prouzrokovalo. Loša strana bi bila duboka i gadna recesija jer je prezaduženim i slabim igračima dozvoljen neuspeh. Dobra strana bi bila faza snažnog rasta koja bi usledila, jer bi kapital bio adekvatno alociran – a ne nepravedno ka bilo kom dužniku koji jedva opstaje ovom ludom svetu nultih ili negativnih kamatnih stopa. Ali ovo rešenje je politički najnepoželjnije, pa i najmanje verovatan scenario.
Verovatnije je da ćemo u jednom trenutku imati spektakularnu eksploziju na tržištima kapitala koja će staviti centralne banke u vruću stolicu. U tom trenutku, političari širom sveta će preuzeti vlast od centralnih banaka i bićemo svedoci ogromnog fiskalnog podsticaja, sa takozvanim „novcem iz helikoptera“ (učtiv izraz je otvoreno monetarno finansiranje) gde se novac štampa da bi stimulisao tražnju uz nove javne radove i druge projekte koje finansira država. Takav projekat će verovatno biti viđen najre pod Abeom u Japanu. Budite u toku. Inflacija se neće vratiti u okruženju negativnih stopa i kvantitativnog popuštanja. Ali će se vratiti sa osvetom jednom kada postojeća paradigma ne uspe i pređemo na novac iz helikoptera.
Džon Dž. Hardi, direktor FX Strategy sektora Saxo banke
Matković: Železara ima budućnost sa dobrim menadžmentom ali se neću prijaviti na javni poziv Vlade
Bivši direktor Železare Smederevo Duško Matković rekao je da nije zainteresovan da ponovo vodi Železaru i da se neće prijaviti na javni poziv Vlade Srbije, ali da je spreman da savetima i sugestijama pomogne onima koji odlučuju o sudbini te kompanije prenosi RTS.
Matković je u intervjuu za Radio Beograd rekao da je prošle godine u ovo vreme „ljudima iz Nemanjine“ sugerisao da je u ovakvoj tržišnoj situaciji menadžment ugovor najbolje rešenje. Naglasio je i da ima razumevanja za pokušaj Vlade da postigne dogovor sa Esmarkom, pošto se radi o poželjnom partneru, i da mu je žao što veliki napori pregovarača nisu urodili plodom.
„Menadžment ugovor kakav planira Vlada je prava stvar za Železaru. Budući tim treba da ima jaku međunarodnu dimenziju ali treba uključiti i domaće stručnjake, pogotovo u delu logistike, tehnologije i komercijale. Čini mi se da se prilike na tržištu kreću povoljno, pa uz podršku Vlade i premijera kakvu Železara ima, za dve do tri godine, uz krvav rad i dobar menadžment, strateški partneri će sami dolaziti u Železaru“ rekao je Duško Matković za Radio Beograd.
Železaru bi zatvorili samo amateri
Matković smatra da je Železara “ neophodan i najbolji privredni sistem koji Srbija ima“ i da mu je drago što su Vlada i predsednik Vlade to shvatili i stali iza te kompanije. On je odbacio tvrdnje „takozvanih stručnjaka, analitičara, političara i biznismena stvorenih u tranziciji“ da je Železara večiti gubitaš koga treba zatvoriti.
„Dilema oko toga da li treba zatvoriti Železaru ili ne za mene ne postoji. Podelu u javnosti oko tog pitanja nazivam podelom na amatere i profesionalce. Profesionalci znaju da je Železara osnov funkcionisanja metaloprerađivačke industrije, namenske industrije i izvoza“ kaže Matković.
Prema njegovim rečima, proizvodi Železare, čak i bez viših faza obrade, mogu uvek da nađu kupca. Odbacuje i ocene da Železara ima višak radne snage i podseća da je u njegovo vreme (od 1991. do 2001. godine) u Železari i pridruženim kompanijama radilo ukupno 15.000 ljudi, od kojih 11.000 u Smederevu. „Danas, kada nema sankcija, kada je tržište otvoreno, nema razloga da dobar menadžment ne uposli svih 5.500 radnika“ kaže Matković.
Pečurke iz Železare
Duško Matković je, osim kao visoki funkcioner Socijalističke partije Srbije, devedesetih godina bio poznat i kao direktor Železare koji je u njenim pogonima organizovao proizvodnju pečurki, zbog koje je bio izložen podsmehu političkih protivnika.
„Pečurke su bile samo jedan od 50 projekata mini-profitnih centara, kakve smo u vreme sankcija organizovali u Železari. Proizvodnja pečurki organizovana je u podzemnim halama koje su bile mračne i tople-a neiskorišćene. Od pečuraka smo isplaćivali 40 plata i izdržavali 40 porodica“ rekao je Matković. Naglasio je da se i dan danas ponosi tim i drugim projektima koji su pokrenuti kako bi radnici „u pakleno vreme mogli redovno da primaju zarade, svakog prvog i 15. u mesecu“.
Među planiranim merama Vlade Srbije za stend baj aranžman sa MMF navodi se i prilagođavanje državnih plata i penzija u odnosu na njihovo učešće u državnom BDP. Nakon 2014, plate i/ili penzije neće biti povećavane u godinama u kojima će udeo državnih plata u BDP biti iznad 7 odsto, i/ili je učešće penzija u BDP iznad 11 odsto. U godinama u kojima se očekuje da će udeo plata zaposlenih u javnom sektoru biti ispod 7 odsto BDP, indeksacija će biti održana dva puta godišnje.
U ovoj drugoj opciji, plate će biti indeksirane u aprilu za prethodnih 6 meseci za stopu inflacije i godišnji rast realnog BDP iznad 3 odsto, a u oktobru plate će biti indeksirane za prethodnih šest meseci za stopu inflacije, ali uzimajući u obzir da posle te indeksacije učešće plata u javnom sektoru ne sme da prevaziđe 7 odsto BDP.
U godinama u kojima se očekuje da će isplata državnih penzija biti ispod 11 odsto BDP, indeksacija će takođe biti sprovođena dvaput godišnje. U aprilu, penzije će biti indeksirane za prethodnih 6 meseci za stopu inflacije i prošlogodišnji rast realnog BDP iznad 3 odsto, a u oktobru će biti indeksirane za stopu inflacije u prethodnih 6 meseci, ali takođe uzimajući u obzir da posle ovih indeksacija njihovo učešće u BDP mora da bude ispod 11 odsto.
U pismu koje je Vlada Srbije uputila MMF-u za dobijanje stend-baj aranžmana, piše na koji način će biti restrukturirana javna preduzeća. Ovo će nam doneti neka nova poskupljenja i smanjenje broja zaposlenih.
U novembru 2014. usvojen je plan restrukturiranja preduzeća Elektroprivreda Srbije (EPS). On se zasniva na korporativizaciji, odnosno pojednostavljenju organizacione strukture i postizanju optimalne zaposlenosti u kompaniji. Finansijski plan za restrukturiranje koji će insistirati na rastu produktivnosti, uštedi troškova ali i povećanju tarifa, Vlada RS treba da usvoji do kraja marta 2015.
Time će Vlada podržati EPS-ov zahtev za povećanje cene struje. Ovo bi u kombinaciji sa povećanjem akciza dovelo do poskupljenja struje za 15% počev od 1. aprila 2015. Ovaj prvi april teško da će ikome biti smešan, kao i ostatak godine – ako bude potrebe, struja će nastaviti da poskupljuje i tokom 2016. godine.
Plan restrukturiranja Srbijagasa usvojen je u decembru 2014. i po njemu kompanija treba da se oslobodi svojih delova koji se ne bave osnovnom delatnošću, kao i da u februaru naplati potraživanja od najvećih dužnika poput Železare Smederevo, u martu od Azotare i MSK Kikinda, a do kraja aprila od Petrohemije.
Železnice Srbije će biti restrukturirane po ugledu na praksu u EU, odnosno razdvajanjem delatnosti i formiranjem četiri preduzeća – centralnog i preduzeća za železničku infrastrukturu, za prevoz robe i za prevoz putnika. Vlada je obećala da će „reoptimizovati mrežu i racionalizovati broj zaposlenih“. Deo preduzeća za prevoz robe od januara 2018. neće više dobijati subvencije, te će poslovati po tržišnim principima. Vlada će pokušati da podstakne razvoj konkurencije u ovom sektoru dozvolom za privatnike da koriste železničku infrastrukturu uz određenu naknadu. Ovu liberalizaciju železnice možemo očekivati već krajem godine.
Putevi Srbije bi trebalo da se spoje sa preduzećem Koridori Srbije do kraja marta 2015. Posle toga će se jedno preduzeće baviti i izgradnjom i održavanjem puteva širom zemlje. U pismu o namerama Vlada RS kaže da će se takođe pozabaviti „regulisanjem prihodne strane kroz preispitivanje cene putarina i smanjenjem troškova uklanjanjem rigidne cenovne politike u ugovorima do marta 2016“. Vlada je takođe obećala i da će razmotriti mogućnost za sklapanje dogovora o koncesijama za izgradnju i održavanje Koridora 11.
Pad bruto domaćeg proizvoda (BDP) Srbije u 2014. godini iznosio je 1,8 odsto, saopštio je danas Republiccki zavod za statistiku. Posmatrano po kvartalima, u 2014. godini realni pad BDP u odnosu na isti period prethodne godine iznosio je u prvom 0,2 odsto, u drugom 1,2 odsto, u trećem 3,8 odsto i u četvrtom kvartalu 1,8 odsto.
Najveći pad u poslednjem kvartalu prošle godine, od devet odsto, bio je u sektoru industrije i snabdevanja vodom i upravljanja otpadnim vodama, zatim u sektoru trgovine na veliko i malo i popravke motornih vozila, saobraćaja i skladištenja i usluga smeštaja i ishrane, od 1,3 odsto. Značajan rast bruto dodate vrednosti zabeležen je u sektoru građevinarstva, 8,5 odsto.
U 2013. godini realni rast BDP Srbije bio je 2,6 odsto.
Industrijska proizvodnja u Srbiji januaru bila je za 2,4 odsto manja nego u istom mesecu 2014. godine, dok je u odnosu na prosek 2014. bila manja za 8,6 procenata, objavio je Zavod. Zabeležen pad u odnosu na isti mesec 2014. u sektoru rudarstva od 18 odsto, u snabdevanju strujom, gasom, parom i klimatizaciji od 13,6 procenata, dok je u preradjivacckoj industriji zabeležen rast od 5,3 odsto.
Gledano po namenskim grupama, u januaru ove godine, u odnosu na prvi mesec prethodne, pad je registrovan u proizvodnji energije za 12,8 odsto, intermedijarnih proizvoda, osim energije za 2,3 odsto, a rast je registrovan u proizvodnji kapitalnih proizvoda za 9,1 odsto, netrajnih proizvoda za široku potrošnju za 10,1 odsto i trajnih proizvoda za široku potrošnju za 11,8 procenata.
Kako je naveo RZS, obim industrijske proizvodnje u januaru 2015. godine u poredjenju sa januarom 2014. imao je rast kod 14 oblasti, koje u strukturi industrijske proizvodnje uccestvuju sa 46 odsto, a pad kod 15 oblasti ccije je učešće u strukturi industrijske proizvodnje 54 odsto.
Padu industrijske proizvodnje u januaru najviše su doprineli proizvodnja električne energije, eksploatacija uglja, eksploatacija ruda metala, proizvodnja motornih vozila i prikolica i prozvodnja hemikalija i hemijskih proizvoda.
Predstavnici avio-kompanije „Etihad Airways“ iz Abu Dabija nedavno su se sastali sa čelnicima Vlade Crne Gore sa kojima su razgovarali o mogućoj kupovini „Montenegro Airlines“, javljaju crnogorski mediji.
Na sastanku je usmeno predstavljen jedan od planova „Etihada“ kojim bi sedište aviokompanije „Montenegro Airlines“ bilo preseljeno iz Podgorice u Beograd, dok bi broj radnika bio drastično smanjen sa 450 na 120 zaposlenih, pišu „Dnevne novine“.
Tokom razgovora, predstavnici „Etihada“ su naglasili i da postoji mogućnost da se jedan avion „Embraer“ iz Podgorice prebaci u Italiju, dok bi drugi bio vraćen po isteku ugovora o iznajmljivanju.
„Etihad Airways“, poznata aviokompanija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata je i ranije pokazala interesovanje za „Montenegro Airlines“, ali dogovora nije postignut jer su zahtevali i ulazak u vlasničku strukturu Aerodroma Crne Gore.
Sličnu stvar „Etihad“ je pre dve godine uradio u Srbiji kada je preuzeo 49% akcija tadašnje kompanije „Jat Airways“, dok je država Srbija ostala vlasnik 51% akcija.
Za sada je nepoznanica da li će, ukoliko dođe do dogovora Vlade i „Etihada“, „Montenegro Airlines“ zadržati ime.
Izvor: eKapija