Dva nova istraživanja ponovo pokazuju koliko je ozbiljan problem nejednakosti koji muči SAD. Prvo, godišnji izveštaj američkog Zavoda za statistiku o prihodima i siromaštvu pokazuje da, uprkos navodnom ekonomskom oporavku od Velike recesije, prihodi običnih Amerikanaca još uvek stagniraju. Medijalni prihod domaćinstva, usklađen sa inflacijom, još uvek je manji nego pre četvrt veka.
B&F Plus
Iako je prošlo već pet godina otkad je Zakonom o bezbednosti hrane predviđeno osnivanje Stručnog saveta za procenu rizika u oblasti bezbednosti hrane, on još ne postoji, a javnost nije sasvim sigurna da li je neki prehrambeni proizvod bezbedan po zdravlje. U takvoj situaciji raste verovatnoća da krivci prođu neopaženo, a pogrešni “vise” na stubu srama.
Spolja, Švedska je jednako izuzetna, ako ne i izuzetnija nego što je to bila pre poslednjih izbora: dobila je vladu levog centra u kojoj polovinu kabineta čine žene, i ušla u istoriju kao prva velika evropska zemlja koja će priznati Palestinu. Iza ove idilične slike pomaljaju se problemi švedskog društva blagostanja i opada podrška strankama u čiji vrednosni sistem je ono utkano, a raste udeo biračkog tela populističkih i antiimigrantski nastrojenih snaga.
Najnoviji izveštaj revizorsko-konsultantske kompanije EY (Ernst & Young), „Central and South Eastern Europe – M&A Barometer“, bavi se analizom poslovnih transakcija u jedanaest zemalja Centralne i Jugoistočne Evrope (CSE) koje uključuju Srbiju, Bugarsku, Hrvatsku, Češku Republiku, Grčku, Mađarsku, Poljsku, Rumuniju, Slovačku, Sloveniju i Tursku. U prvoj polovini 2014. godine, u većini zemalja iz regiona zabeležen je rast aktivnosti spajanja i akvizicija u pogledu obima, sa ukupnim brojem transakcija od 630. Takođe, u poređenju sa istim periodom prošle godine, može se primetiti značajan porast od 63,6 odsto u vidu tržišne vrednosti, uglavnom kao posledica transakcija velike vrednosti koje su se dogodile na tržištu Republike Češke u prvoj polovini ove godine.
Detaljnije istraživanje je pokazalo da su većinu transakcija činile lokalne transakcije – koje čine 52 odsto od ukupnog broja transakcija, što znači da i kupci i prodavci potiču iz iste zemlje. Takođe, interesantna je činjenica da je većina transakcija obavljena od strane strateških investitora, a najaktivnija grana industrije bio je IT sektor, dok su se u pogledu vrednosti najveće transakcije dogodile u okviru telekomunikacija i medija, hemijskom i sektoru nekretnina.
Od analiziranih 11 zemalja CSE regiona, Srbija se nalazi na 8. mestu po broju realizovanih transakcija i takođe na 8. mestu prema vrednosti poslovnih transakcija. Više od 60 odsto transakcija u Srbiji realizovano je između domaćih poslovnih subjekata, dok 21 odsto čine ulazne poslovne transakcije, a samo 18 odsto izlazne. U Srbiji se kao najaktivnija grana industrije u prvoj polovini 2014. godine pokazala prerađivačka industrija.
„Kao što je naše istraživanje pokazalo u Adria regionu aktivnost na polju poslovnih transakcija povećana je za 24 odsto u poređenju sa istim periodom prethodne godine. Na povećane vrednosti poslovnih transakcija (spajanja i akvizicija) u mnogome je uticala akvizicija Merkatora od strane Agrokora. Očekujemo da se ovakvi trendovi nastave u drugoj polovini 2014. godine usled visoke raspoloživosti kapitala i privatizacija koje su toku u svim zemljama. Značaj koji su finansijski investitori imali u Adria regionu u prvoj polovini 2014. godine porastao je sa 16 odsto na 34 odsto. Većina poslovnih transakcija u Hrvatskoj i Srbiji realizovano je između domaćih poslovnih subjekata, dok su poslovne transakcije u Sloveniji bile rezultat aktivnosti stranih investitora“ rekao je Urs Indermuhle, partner u sektoru za podršku pri poslovnim transakcijama (TAS) u Adria regionu kompanije EY.
Broj spajanja i akvizicija u zemljama CSE
Turska je bila najaktivnija zemlja u pogledu obima transakcija u prvoj polovini 2014. godine sa ukupno 153 uspešno obavljene transakcije tokom ovog perioda. Slede Republika Češka i Poljska, svaka sa po 112 transakcija.
Među sedam zemalja regiona zabeležen je porast aktivnosti spajanja i akvizicija u pogledu ukupnog broja transakcija tokom prve polovine 2014. godine, premda je ukupan obim transakcija opao u odnosu na obim ostvaren tokom istog perioda prošle godine. Ukupan broj transakcija u regionu tokom prve polovine 2014. godine iznosio je 630, što predstavlja blagi pad od 4,4 odsto u poređenju sa prvom polovinom 2013. godine.
Osnovni uzrok smanjenja ukupne aktivnosti je značajan pad u vidu vrednosti transakcija u Bugarskoj, gde je ostvareno 39 transakcija tokom prve polovine 2014. godine, što predstavlja pad od 64,2 odsto u poređenju sa prvom polovinom 2013. godine.
Procenjena tržišna vrednost transakcija
Procenjena ukupna vrednost transakcija na tržištu CSE regiona tokom prve polovine 2014. godine iznosila je 22,3 milijarde USD, što je 63,6 odsto više nego protekle godine. Ovaj rast je većim delom uzrokovan povećanjem od 5,7 milijardi USD u Češkoj Republici, kao rezultat dve mega transakcije koje su zajedno iznosile 5 milijardi USD.
Češka Republika je na prvom mestu sa očekivanom vrednosti poslovnih transakcija od 8 milijardi USD, praćena Turskom (5,5 milijardi USD) i Poljskom (2,5 milijardi USD).
U Hrvatskoj je zabeležen najveći rast tokom prve polovine 2014. godine, gde je vrednost tržišta porasla od 0,03 milijardi u prvoj polovini 2013. godine na 0,76 milijardi USD u prvoj polovini 2014. godine. Procenjena tržišna vrednost transakcija je takođe značajno uvećana u Sloveniji i Mađarskoj, ali je opala u Srbiji, Slovačkoj, Rumuniji i Bugarskoj.
Investitori – strateški i finansijski
U svim zemljama, sa izuzetkom Bugarske i Mađarske, velika većina transakcija zaključena je od strane strateških investitora, odnosno 65 odsto ukupne proporcije u regionu. Udeo finansijskih investitora bio je najveći u Bugarskoj i Mađarskoj, gde su finansijske transakcije sačinjavale 60 odsto tržišta, zatim slede Rumunija, Srbija i Slovačka.
Udeo finansijskih investitora u Bugarskoj bio je veliki usled značajnog povećanja broja transakcija zaključenih od strane fizičkih lica tokom prve polovine 2014. godine.
Smer transakcija
Na polju spajanja i akvizicija u CSE regionu u prvoj polovini 2014. godini opet dominiraju lokalne transakcije, odnosno u 52 odsto transakcija kupac i prodavac su bili iz iste zemlje. Međutim, ovo predstavlja pad od 7 odsto u poređenju sa istim periodom prošle godine. Izlazne transakcije su bile popularnije nego proteklih godina, s obzirom na to da je njihov udeo porastao za 5 odsto na trenutnih 13 odsto.
Lokalne transakcije su bile najpopularnije u Bugarskoj (67 odsto), Rumuniji (66 odsto) i Srbiji (61 odsto). Najveći broj inostranih transakcija (21 transakcija) ostvaren je u Republici Češkoj, a slede Poljska (19) i Turska (16).
Sektorska analiza
IT sektor je bio najaktivniji u industriji sa 103 ostvarene transakcije, što čini 16 odsto od ukupnog broja transakcija u prvoj polovini 2014. godine. Na drugom mestu, posle IT sektora, bio je prerađivački sektor sa 79 poslovnih transakcija u prvoj polovini 2014. godine. Prosečna veličina transakcija u ovom sektoru bila je 22 miliona USD. Treći najaktivniji sektor bio je uslužni sektor sa 64 transakcije u prvoj polovini 2014. godine. Prosečna vrednost transakcija u ovom sektoru bila je 8 miliona USD.
U pogledu vrednosti, najveće transakcije desile su se u okviru sektora telekomunikacija i medija, hemijskoj industriji i sektoru nekretnina.
Svaka zemlja imala je svoju najaktivniju industriju ali su IT i prerađivačka industrija ipak na vrhu liste u većini zemalja dok je sektor nekretnina takođe bio izuzetno aktivan.
Strane investicije
Iako je zabeleženo manje stranih ulaznih transakcija u odnosu na lokalne, u pogledu porekla stranog kapitala investiranog u zemlje CSE kroz spajanja i akvizicije, zapadnoevropski i neevropski investitori i dalje nastavljaju da prednjače u odnosu na zemlje CSE regiona u prvoj polovini 2014. godine.
Sjedinjene Američke Države su bile najaktivnije u pogledu broja ostvarenih transakcija u prvoj polovini 2014. godine sa sklopljenih 38 transakcija u regionu, a prate je Velika Britanija sa 19, Nemačka sa 18, i Austrija sa 12 poslovnih transakcija.
Slučaj MH17 pokazao je, između ostalog, da neki prevoznici zaista ne prepuštaju bilo šta slučaju, dok su neki drugi spremni da preuzmu određen rizik kako bi uštedeli nekoliko tona skupog goriva. Da li je došlo vreme da putnici prilikom izbora avio prevoznika, osim standardnih faktora kao što su cena i vreme poletanja, počnu da uzimaju u obzir i ozbiljnost sa kojom avio kompanije tretiraju potencijalne bezbednosne rizike?
Holandski odbor za bezbednost je početkom septembra objavio preliminarni izveštaj o padu aviona Boeing 777-200 malezijskog nacionalnog prevoznika na istoku Ukrajine, u kojem je stradalo svih 298 putnika i članova posade. Iako ne pruža konačne odgovore povodom ovog slučaja, izveštaj je bitan jer postavlja osnovu koja omogućuje da se istraga o obaranju MH17 koliko-toliko vrati u normalne tokove, mada međusobne optužbe i brojne teorije zavere i dalje otežavaju postavljanje nekih bitnih pitanja. Najvažniji zaključak odbora je da postoje indicije da je udes izazvan spoljnim udarom velikog broja objekata čija je energija narušila strukturnu celovitost aviona, što je dovelo do njegovog raspada u vazduhu. Izveštaj se ne bavi poreklom objekata koji su uništili avion, iz jednostavnog razloga što holandski Odbor za bezbednost nema u svom posedu nijedan ostatak aviona niti objekata koji su ga uništili, usled čega njegov tim nije mogao da izvrši forenzičku analizu. Zaključci koje je odbor doneo u svom izveštaju zasnovani su na analizi podataka ih „crnih kutija“, informacija dobijenih od oblasnih kontrola letenja, meteoroloških zapisa kao i fotografija načinjenih na licu mesta. Odbor nije bio u mogućnosti da fizički analizira ostatke aviona niti je imao na raspolaganju rezultate obdukcije tela poginulih putnika.
Druga bitna informacija iz ovog izveštaja je da nije bilo manipulisanja „crnim kutijama“ i da su kompletni podaci sa oba uređaja uspešno preuzeti i analizirani. „Crne kutije“ su uglavnom narandžaste boje i u putničkim avionima ih ima dve: FDR beleži ključne parametre leta (visina, brzina, rad motora, indikatori u pilotskoj kabini i sl.) i ima kapacitet za 25 sati snimanja; CVR snima razgovore pilota i druge zvuke u pilotskoj kabini i kapacitet joj je ograničen na 30 minuta tako da se sa nje mogu dobiti audio zapisi sa poslednjih 30 minuta leta. Treća bitna informacija je da analiza podataka iz „crnih kutija“ ukazuje na to da su svi parametri leta bili normalni, da se komunikacija sa kontrolom leta odvijala prema predviđenom planu i da se suštinski ništa neobično nije dogodilo sve do trenutka kada su uređaji usled raspada aviona prestali da rade.
Navedene informacije pružaju određenu osnovu na kojoj se može graditi ozbiljna istraga i, u isto vreme, pobijaju makar neke od brojnih dezinformacija koje su u danima nakon obaranja MH17 bile plasirane praktično od svih strana koje su iz bilo kog razloga zainteresovane za dešavanja u Donbasu. Kao i u slučaju nestalog MH370, istraga o udesu MH17 neće moći da zadovolji glad masmedija za senzacionalnim otkrićima i instant odgovorima. Razlog je jednostavan: avionski udesi i nesreće se po pravilu sastoje od čitavog niza dešavanja koja su uzročno-posledično povezana i zajedno čine niz koji dovodi do konačnog ishoda. Praktično je nezabeleženo da se putnički avion srušio tako što se samo jedna stvar odjednom dogodila i izazvala katastrofu. Uvek je u igri više faktora i zato je za svaku istragu udesa aviona od vrhunske važnosti da sve te faktore obuhvati i analizira. A za to je potrebno vreme koje se u najboljem slučaju meri mesecima, a u komplikovanim slučajevima kao što je ovaj čak i godinama.
Opasne zone
Obaranja putničkih aviona su relativno retka pojava ali ih je do sada bilo dovoljno da se moraju tretirati kao ozbiljna opasnost. Najpoznatiji slučaj potiče iz doba Hladnog rata kada je sovjetski presretač oborio korejski let KAL007 na liniji Njujork-Seul, nakon što su piloti slučajno doveli avion iznad sovjetske teritorije a dežurna komanda na Kamčatki greškom zaključila da je u pitanju špijunski let i izdala naređenje za obaranje. Pet godina kasnije, iranski let Iran Air 655 na liniji Teheran-Dubai oboren je iznad iranskih teritorijalnih voda u Persijskom zalivu, raketom koju je ispalila američka krstarica čija posada je greškom zaključila da je radarski odraz koji su videli predstavljao iranski vojni avion koji se spremao da ih napadne. Ova dva incidenta odnela su više od 500 života i izazvala ozbiljne političke tenzije između umešanih strana koje ih čak i danas tumače svaka u skladu sa svojom verzijom događaja.
Na prvi pogled može delovati da je prva karika u lancu dešavanja koja vode ka ovakvim incidentima letenje iznad „osetljivih“ teritorija, u blizini „osetljivih“ vazdušnih prostora ili u vreme „osetljivih“ političkih dešavanja. Međutim, 2001. godine let ruskog prevoznika Siberia Airlines 1812 oboren je iznad Crnog mora, između ruskog grada Sočija i turskog grada Samsuna, zalutalom protivavionskom raketom koju je na bojevom gađanju ispalila ukrajinska vojska sa bezmalo 300 kilometara udaljenog Krima. Iako je u javnosti manje poznato nego padovi KAL007 i IA655, obaranje SA 812 pokazalo je da apsolutno ništa ne sme biti prepušteno slučaju kada je u pitanju bezbednost putničkih aviona od vojnih sistema. Ipak, upravo se to dogodilo u julu ove godine iznad Istočne Ukrajine – stvari su prepuštene slučaju i gotovo tri stotine ljudi je 17. jula to platilo životom.
Protokoli ili zdrav razum?
Vazdušni prostor iznad Istočne Ukrajine veoma je važan za dugolinijski saobraćaj između Evrope i Azije odnosno Dalekog Istoka. Letovi najvećih evropskih i azijskih prevoznika koji povezuju London, Pariz i Amsterdam sa Tokijom, Hong Kongom i Singapurom koriste međunarodni koridor L980 koji prelazi preko Donbasa. Ukrajinska agencija za kontrolu letenja, koja je inače u članstvu evropske mreže Eurocontrol, imala je značajne prihode od brojnih letova koji su svakodnevno koristili ovaj koridor.
Kada je u maju i junu sukob u Donbasu počeo da se širi i eskalira, sa njim je počela da eskalira i upotreba avijacije odnosno protivavionskih sistema. Pobunjeničke snage oborile su značajan broj aviona i helikoptera ukrajinskog vazduhoplovstva. Iako su praktično sva ta obaranja izvršena prenosivim (ručnim) sistemima čiji maksimalan domet po visini iznosi oko tri kilometra i kao takav ne može da ugrozi prelete putničkih aviona koji krstare na visini od 10km, činjenica je da niko nije mogao sa sigurnošću da tvrdi da će na tome i ostati. Čak i da je takva tvrdnja postojala, zdrav razum i elementarna logika nalažu da dva puta razmislite pre nego što odlučite da preletite preko teritorije iznad koje vojni avioni gotovo svakodnevno padaju, bez obzira na svu sigurnost koju možete osećati zbog pomenute razlike u visini.
Za one koji zdrav razum ostavljaju u frižideru kada ujutro krenu na posao, ukrajinski direktorat civilnog vazduhoplovstva je krajem juna objavio privremenu zabranu civilnog saobraćaja na istoku zemlje na visinama do 8000 metara. Zabrana je trebalo da traje od 1. do 28. jula a dve nedelje kasnije je proširena na visine do 9700 metara u trajanju od 14. jula do 14. avgusta. Ovo može da znači dve stvari: da je Ukrajina želela da čitav pojas zabrane rezerviše sa svoje vojne letove koji su u tom trenutku bili veoma intenzivni u zonama sukoba i/ili da su ukrajinske vlasti smatrale da letovi unutar pojasa zabrane nisu bezbedni usled intenzivnog dejstva protivavionskih sistema (ma koliko limitiranih) u zonama sukoba. Šta god da je u pitanju, nije teško zamisliti situaciju u kojoj desetine širokotrupnih aviona krcatih putnicima krstare na standardnih 10km visine dok samo 300 metara ispod te visine počinje zabranjena zona u kojoj se može pojaviti vojni avion na borbenom letu ili nešto još opasnije. Ukrajinska vojska je svojim jedinicama koje je u junu poslala u Donbas priključila i protivvazdušne sisteme koji bez problema mogu da dosegnu mete na 20km visine. Samo nekoliko dana pre obaranja MH17 pojavile su se informacije da su i pobunjeničke snage došle u posed ovakvih sistema a jedan transportni avion ukrajinske vojske oboren je na visini od 6km pod još uvek nejasnim okolnostima.
Lanac loših odluka
Da li zbog želje da ne izgubi značajne prihode ili zbog nečeg drugog, Ukrajina – uprkos dokumentovanom prisustvu protivvazdušnih sistema velikog dometa u zoni vojnih operacija – nije odlučila da u potpunosti zatvori vazdušni prostor na istoku zemlje za civilni saobraćaj. Civilni koridor L980 ostao je otvoren na visinama iznad 9700 metara, iako te visine čak ni u teoriji ne pružaju sigurnost ukoliko se na zemlji nalaze ozbiljni protivavionski sistemi. Eurocontrol i ICAO (Međunarodna organizacija civilnog vazduhoplovstva) nisu reagovali, kako kažu, zbog večitog pitanja nadležnosti i ovlašćenja, mada jesu obaveštavali prevoznike o zvaničnim promenama situacije u vazdušnom prostoru Ukrajine. Međutim, deluje da su u tim danima mnogo više pažnje posvećivali problemu dvostruke kontrole vazdušnog saobraćaja iznad Krima nego bezbednosti hiljada putnika prilikom preletanja iznad teritorije na kojoj se vodio ozbiljan rat.
Tako dolazimo do samih prevoznik,a čiji letovi su preletali Donbas i koji su odgovorni za planiranje optimalnih ruta odnosno modifikacije istih u slučaju vanrednih situacija, kao što su ekstremni meteorološki uslovi ili ekstremna politička dešavanja. Slučaj MH17 pokazao je da neki prevoznici zaista ne žele da bilo šta prepuste slučaju dok su neki drugi spremni da preuzmu određen rizik kako bi uštedeli nekoliko tona papreno skupog goriva. U danima nakon obaranja malezijskog aviona u javnosti su se pojavili podaci o preletima stranih prevoznika tokom dana i nedelja koje su prethodile tragediji. Ispostavilo se da su neki prevoznici, konkretno British Airways, Air France i Cathay Pacific, odlučili da na svojim rutama ka Aziji zaobiđu ne samo istok Ukrajine već Ukrajinu u potpunosti, i koriste koridor preko Centralne Evrope, Turske i Kavkaza. Nasuprot njima, Malaysia Air, Thai Airways i KLM koristili su standardni koridor preko Istočne Ukrajine. Čak su i nemačka Lufthansa i ruski Aeroflot interno procenili da na ovom koridoru ne postoje bezbednosni rizici, pozivajući se na činjenicu da su poštovali ograničenja uspostavljena od strane ukrajinskih vlasti i da su koristili rute koje su imale odobrenje kako ICAO tako i IATA (Međunarodna asocijacija vazdušnog transporta).
Ako ništa drugo, neki prevoznici su nakon tragedije 17. jula izvukli pravilne zaključke, pa je tako direktor bliskoistočnog giganta Emirates izjavio kako je za njegovu kompaniju „slučaj MH17 promenio sve, pa se Emirates više neće oslanjati na određene protokole, koliko god oni delovali bezbedno”. Posmatrač bi očekivao da Malaysia Air, koji je izgubio dva širokotrupna aviona i više od 500 putnika u rasponu od četiri meseca, zauzme još striktniji stav. Umesto toga, veb sajt Flightradar 24 koji uživo prati letove i rute avio prevoznika, 21. jula je na svom Twitter nalogu objavio mapu na kojoj se vidi „nebeski džin“ A380 malezijskog prevoznika kako na liniji Kuala Lumpur – London preleće jugozapadni deo Sirije dok veliki broj drugih letova koristi zaobilazni koridor preko Jordana, Izraela i Mediterana. U svojoj zvaničnoj reakciji na ovaj tvit, Malaysia Air je naveo da je plan leta „usklađen sa rutama odobrenim od strane ICAO kao i da sirijski vazdušni prostor nije pod restrikcijama“. Sve navedeno je tačno ali je problem u tome što je saopštenje povodom gubitka MH17 bilo gotovo identično. Iz toga se može zaključiti da sa protokolima koji ne zatvaraju vazdušni prostor iznad teritorija na kojima besne ratovi nešto ozbiljno nije u redu i da se u planiranju ruta treba osloniti i na zdrav razum koji kaže da nijedna bezbednosna mera nije preterana kada su u pitanju ljudski životi.
Ukrajina bez sumnje snosi odgovornost za odluku da ostavi svoj vazdušni prostor otvorenim za prelete putničkih aviona. Ova odluka izložila je let MH17 i mnoge druge letove smrtnoj opasnosti, budući da se avio prevoznici u planiranju svojih ruta oslanjaju na odluke vlada i nadležnih tela zemalja preko kojih njihovi avioni preleću. Konačna odluka je, međutim, na samim avio kompanijama a u slučaju MH17 postojali su veoma jasni znaci upozorenja koje su neki prevoznici shvatili ozbiljno a neki, na žalost, nisu. Za sada izgleda da su i sami putnici ti koji moraju da doprinesu sopstvenoj bezbednosti -tako što će izabrati prevoznike za koje ne postoji prihvatljiv bezbednosni rizik.
Milan Kokorić
broj 111, oktobar 2014.
Kada su se zemlje u regionu poput Litvanije, Letonije i Rumunije suočile sa deficitom kakv mi imamo danas, preduzele su snažne mere štednje pokazuje uporedna analiza uspešnih fiskalnih konsolidaciju u Evropi koju je na svom sajtu objavio Fiskalni savet Srbije. Ceo izveštaj možete naći ovde, a u ovom tekstu donosimo lekcije koji se tiču Srbije.
Grčka je 14. oktobra najavila probnu socijalnu pomoć za najsiromašnije iz 13 najugroženijih opština. Ovakva mera trebalo bi da ublaži težak položaj dela stanovništva. Grčka je u recesiji šest godina, a i pre teških ekonomskih problema je svaki peti stanovnik bio u riziku od siromaštva. Iako je grčka vlada nedavno objavila da se situacija poboljšava, sa rastom u trećem tromesečju, uspešnom emisijom srednjeročnih obveznica i primarnim budžetskim suficitom, budućnost Grčke i dalje je neizvesna zbog potrebe za velikim iznosima novca i nakon isteka programa štednje, ali i mogućeg dolaska na vlast radikalne levice Siriza, koja se protivi merama štednje.
Mnogim vlasnicima kućni ljubimci su i najbolji prijatelji, međutim ponekad je i njih neophodno ostaviti makar na nekoliko dana u tuđim rukama ili van okrilja poznatog kućnog okruženja. U skladu sa svetskim trendovima i potražnjom za povećanom sigurnošću i udobnošću krznenih gostiju, i ponuda srpske „hotelske industrije“ za životinje postala je raznovrsnija u poslednjoj deceniji.
Mladost je vreme kada se donose najvažnije i najbrojnije odluke. Profesionalna orijentacija je životna orijentacija, koja mladog čoveka priprema da prepozna mogućnosti i izabere svoj put, i da na njemu uvek može da pronađe nove puteve. Ovakav koncept traži od odraslih da podele odgovornost za podršku detetu u donošenju samostalnih odluka.
„Kada su me u školi pitali šta želim da budem kad porastem, ja sam napisao – srećan. Nastavnici su mi rekli da nisam dobro shvatio pitanje. Ja sam im odgovorio: vi niste dobro shvatili život“. Ovo su reči legendarnog muzičara Džona Lenona kojima počinje film o ciljevima i ostvarenim rezultatima projekta „Profesionalna orijentacija u Srbiji“, koji od 2011. realizuje Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju GIZ u partnerstvu sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Ministarstvom omladine i sporta po nalogu nemačkog Ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj. Lenon verovatno nije pretpostavljao da će ove njegove reči u budućnosti izraziti suštinu jednog novog pristupa osnaživanju mladih, u kojem odrasli imaju zadatak da stvore uslove i pomognu deci i mladima da sami nađu odgovor na pitanje čime žele da se bave u životu i kako to da ostvare.
Tako postavljen cilj programa ukazuje da je on atipičan za bilateralne projekte na mnogo načina, ističe vođa GIZ projekta „Profesionalna orijentacija u Srbiji“ Hajnc Diter Harbers. „Roditelji žele da im dete izraste u samostalnog i odgovornog čoveka, nastavnici da učenik shvati vrednost znanja za ceo život i da ume da ga primenjuje i razvija. Kompanije traže sposobnog, kreativnog i samostalnog radnika koji brzo uči nove stvari, političari građanina koji će preuzeti odgovornost za svoj život i doprineti na svoj način društvenom razvoju… Ali ono što prethodi svemu tome jesu pitanja za nas odrasle koji gajimo takva očekivanja: da li zaista znamo kako mladi ljudi vide sebe u sopstvenom životu, koliko su svesni mogućnosti da to ostvare u svetu koji se menja iz dana u dan, da li smo spremni da podelimo odgovornost u podršci ka njihovom osamostaljivanju i koliko smo sposobni da u tom cilju osmislimo dobre ideje, jer one najbolje povezuje ljude. Zato kada kažemo da je naš osnovni zadatak u ovom projektu da uspostavimo mrežu odgovornih ljudi koja će na taj način aktivirati celu zajednicu u podršci mladima da se kroz profesionalnu orijentaciju osposobe za kvalitetan život – onda to po svom značaju, obuhvatu, trajanju i potrebi da se razvija mnoštvo različitih mogućnosti, za sve nas predstavlja cilj koji nadrasta bilateralni projekat“, kaže Harbers.
Savremeni koncept profesionalne orijentacije i karijernog vođenja i savetovanja je potpuno drugačiji pristup u odnosu na prethodne metode rada sa mladima, objašnjava Marija Radovanović, viša menadžerka ovog projekta u GIZ-u. „Ranije su učenici rešavali testove koji su sačinjeni za tu namenu, a potom su psiholozi analizirali rezultate i na osnovu njih svetovali đake o izboru mogućih zanimanja i daljeg školovanja. Sada je fokus na tome da se kod mladih razvijaju snage da donesu odluku na osnovu informacija, svojih mogućnosti i sopstvenog plana i da se osposobe da kroz celoživotno učenje upravljaju svojom karijerom“.
Put koji otvara mnoge mogućnosti
Naši sagovornici ukazuju da se učenicima na putu do te odluke pruža podrška kroz pet koraka. Učenik kroz radioničarski rad sa vršnjacima prvo upoznaje sopstvene talente i predispozicije, ali i kako njegove sposobnosti vide drugi. Zatim dobija sve neophodne informacije o željenom zanimanju i kako se ono kotira na tržištu rada, a potom o načinu školovanja. U četvrtoj fazi učenik dobija priliku da kroz realne susrete u kompanijama sagleda kako željeno zanimanje izgleda u praksi, a u petoj podršku da na osnovu svih tih informacija donese odluku i osposobi se da svoj dalji profesionalni plan prilagođava promenama u okruženju.
Glavna prednost ovakvog modela u odnosu na prethodni je što on daleko kvalitetnije i efikasnije odgovara na potrebe brzog prilagođavanja u izuzetno dinamičnim okolnostima koje su uslovile globalizacija i nove tehnologije. „U takvom okruženju više nema pravolinijskog razvoja od škole do doživotnog posla“, ukazuje Radovanović. „Okruženje je do te mere promenljivo i difersifikovano da mlad čovek mora da bude u stanju da prepozna mogućnosti i izabere svoj put, i da na njemu uvek može da pronađe nove puteve. Zato za ovaj program kažemo da je to put do željenog zanimanja, jer okolnosti su takve da je pojedinac stalno na tom putu i mora sam ga oblikuje. To je priprema mladih da žive svoj život, da nauče da iskoriste šanse i savladaju prepreke“.
Važnost ovakvog pristupa potvrđuju i rezultati istraživanja među mladima u Srbiji pre primene programa, prema kojima na odluku deteta o daljem školovanju najviše utiču vršnjaci, blizina škole, šta je od zanimanja u tom trenutku popularno u javnosti, slika o tome u kojim profesijama najviše može da se zaradi i mišljenje roditelja, naročito u situacijama kada je već razvijen porodični posao. Na vrhu liste najpoželjnijih profesija našli su se advokat, pravnik, lekar, veterinar, IT inženjer, zanimanja vezana za sport i estradu. Istovremeno, detaljnija ispitivanja na terenu su predočila da deca uglavnom imaju nerealne predstave o željenim zanimanjima.
„Na primer, posao socijalnog radnika zamišljaju kao rad u kancelariji za računarom. Tek kad ih postupno suočite sa činjenicama ko su njihovi korisnici i sa kakvim sve problemima mogu da se sretnu, počinju da shvataju šta sve traži bavljenje takvim poslom. Zato je jako važno formiranje realne slike kroz susrete sa profesionalcima u kompanijama. Deca su u prilici da saznaju vrlo konkretne informacije o samom poslu, ali i da prevaziđu stereotipe o utabanom putu do sigurnog, relativno lagodnog i pristojno plaćenog radnog mesta koje će im, pritom, obezbediti neko drugi. Tu sliku i dalje negujemo u našoj kulturi, iako je više niko ne živi u ovoj zemlji“, ističe naša sagovornica.
Podsticaj za uspeh
Stoga ovakav koncept traži i od odraslih da promene svoj način razmišljanja i prihvate da podele odgovornost za podršku detetu, napominje Harbers. „Škola je uporište programa, a kroz lokalne timove za profesionalnu orijentaciju aktivno se uključuju roditelji, lokalne samouprave, službe za zapošljavanje, službe za socijalni rad, kancelarije za mlade, kompanije… Programom su za ove tri godine obuhvaćene sve osnovne škole u Srbiji, projekat je posebno prilagođen školama za decu sa posebnim potrebama, a sa srednjoškolskom populacijom je rađeno kroz vršnjačko informisanje u kancelarijama za mlade u koje su uključeni i studenti različitih fakulteta. Aktivno sarađujemo sa 32 lokalne samouprave i sa preko 1.000 kompanija, a krug učesnika se neprestano širi“, kaže Harbers. Uporedo su rađene evaluacije projekta radi njegovog poboljšanja, a kao ključni rezultat Harbers ističe značajno bolju informisanost učenika prilikom donošenja odluka. To potvrđuje podatak da više od 90% svršenih osnovaca upisuje prvu želju sa liste, ali i visoka ocena od 4,5 kojom su učesnici programa ocenili njegov kvalitet.
Osnovni razlog za ovakav prijem programa naši sagovornici vide u tome što su korsinici u njemu prepoznali da je životan i da kod svakog deteta, shodno njegovim sposobnostima, neguje uslove da uspe. Ovakav koncept profesionalne orijentacije i karijernog vođenja i savetovanja je u suštini životna orijentacija za mlade, u trenutku kada im je i najpotrebnija. Mladost je vreme kada se donose najvažnije i najbrojnije odluke o karijeri i o privatnom životu, i kada je mladom čoveku potrebno mnogo hrabrosti i znanja da napravi prave izbore i na odgovoran način stane iza njih.
Tekst je iz specijalnog priloga „Profesionalna orijentacija u Srbiji: Put u odgovoran život“
Marbo – značaj radnih uslova za poslovne rezultate: Zdravo poslovanje je u zdravim ljudima
Pored ovogodišnje titule najboljeg poslodavca u prehrambenoj industriji, Marbo je za svoj proizvodni pogon u Magliću dobio i internu PepsiCo nagradu kao fabrika koja je najviše unapredila bezbednost i zdravlje na radu u Evropi tokom 2013 godine. Kultura bezbednosti je jedan od najznačajnih segmenata u poslovnom konceptu „Poslovanje sa svrhom“, ističu u ovoj kompaniji.
U svetu na svakih 15 sekundi na poslu nastrada jedna osoba, odnosno 6.300 ljudi dnevno ili 2,3 miliona godišnje, navodi se u izveštaju Međunarodne organizacije rada. Zbog povreda na radu svetska privreda godišnje gubi oko četiri odsto društvenog proizvoda, odnosno oko 2,8 milijardi dolara. U Srbiji, prema podacima Uprave za bezbednost i zdravlje na radu, godišnje se evidentira oko 25.000 lakših i više od 1.000 teških povreda, od kojih je prošle godine 30 imalo smrtni ishod. Detaljnija specifikacija ove nevesele liste pokazuje da su najrizičnije proizvodne delatnosti sa više od trećine ukupno evidentiranih povreda. Međutim, u situaciji kada su pad životnog standrada i potraga za bilo kakvim poslom glavne teme svakodnevnog preživljavanja u Srbiji, pitanje rizika od nesreća na radnom mestu i uslova koji dugoročno utiču na zdravlje zaposlenih u domaćoj javnosti dobija na značaju tek kada se dogodi tragedija.
Nasuprot tome, iskustvo uspešnih kompanija pokazuje da su poslovni rezultati u direktnoj vezi sa zadovoljstvom zaposlenih ukupnim uslovima rada. Izuzetno važan segment u tome je razvijanje kulture bezbednosti, kažu u kompaniji Marbo, članici PepsiCo grupe, čiji je proizvodni pogon u Magliću nagrađen internom PepsiCo nagradom kao fabrika koja je najviše unapredila bezbednost i zdravlje na radu u Evropi tokom 2013 godine. U Marbu, broj povreda na radnom mestu koje prouzrokuju odsustvo sa posla smanjuje se iz godine u godinu: u 2010. bilo ih je 40, a prošle godine – nijedna. Ovakav trend je rezultat napora da se izgradi i razvija radna sredina bez ijedne povrede na radu, ističe Sanja Zekonjić, Plant Change Lead u kompaniji Marbo. U tom cilju uspostavljen je PepsiCo sistem za upravljanje opštom bezbednošću i kreiranje zdravijeg i bezbednijeg radnog okruženja, koji je prilagođen globalnim standardima i zahtevima lokalnog zakonodavstva, a shodno rizicima u prehrambenoj industriji.
Kultura bezbednosti u zajednici
Prema globalnoj statistici, zaposleni u ovoj delatnosti pretežno stradaju i oboljevaju od povreda leđa, psihičkih problema i oboljenja gornjih ekstremiteta, a aktivnosti koje najčešće dovode do povreda su ručno prenošenje tereta, okliznuća i saplitanja. Zato se, u svrhu prevencije, radna mesta rangiraju prema procenjenom stepenu rizika, identifikuju se opasnosti od povreda ili vrste oboljenja koja su najčešće povezana sa određenim oblastima ili radnim zaduženjima u okviru kompanije i na osnovu tih rezultata se određuju posebne obuke, liste provera i tehničke mere zaštite, objašnjava Zekonjić. „Broj povreda smanjen je zahvaljujući angažovanju samih zaposlenih, koje motivišemo i kroz nedeljne sastanke sa menadžmentom. Na njima se, kroz konkretne poslovne situacije, ukazuje na to koliko je važno da zaposleni, zbog sopstvene dobrobiti, poštuju propisane procedure. U kompaniji organizujemo specijlne obuke za upravljanje rizicima na radnom mestu, a naše iskustvo pokazuje da su one od suštinske važnosti za smanjenje broja povreda na radu“.
Takođe je veoma važno da se edukacija i sveobuhvatne mere zaštite dosledno sprovode ne samo u proizvodnji već među svim zaposlenima. „Preduzeli smo brojne mere za oko 450 ljudi na terenu koji se bave prodajom i logistikom. Posebnu pažnju posvećujemo treninzima koji doprinose sigurnoj vožnji kao vidu prevencije od nezgoda, i sa ciljem da se poveća lična i sigurnost svih učesnika u saobraćaju. Dodatno, za zaposlene u ovim delatnostima obezbedili smo uniforme od materijala koji su visokootporni na vodu, sunce i vetar, što je, zajedno sa ostalom zaštitnom opremom koja prati najnovija tehnološka dostignuća, značajno unapredilo prevenciju i u ovom segmentu poslovanja“, kaže Rajko Vasojević, West Balkans Commercial & HQ HR Manager u Marbu.
On dodaje da su, pored zaposlenih, merama zaštite obuhvaćeni i oni koje kompanija angažuje za pružanje određenih usluga. „Među odredbama ugovora je i uslov da naši saradnici moraju da poštuju PepsiCo kodeks ponašanja a samim tim i propisane standarde kada je u pitanju bezbednost i zdravlje na radu. Na primer, Marbo obezbeđuje GPS uređaje za sva vozila saradnika koji uslužno vrše dostavu naših proizvoda, kako bi se, između ostalog, obezbedilo poštovanje brzine i drugih propisa u saobraćaju i da bismo na vreme preduzeli odgovarajuće mere ako se ti propisi prekrše. Takođe, dostavljači koje angažujemo moraju prethodno da prođu naš trening o sigurnoj i bezbednoj vožnji i drugim neophodnim merama zaštite“.
Marbo unapređuje ovu oblast kroz uspešnu saradnju sa Službom medicine rada u Novom Sadu i sa lekarima iz Bačkog Petrovca, kroz redovne medicinske preglede zaposlenih i konsultacije sa medicinskim stručnjacima o potencijalnim rizicima i odgovarajućoj zaštitnoj opremi. Kompanija ima odličnu saradnju i sa lokalnim samoupravama u Magliću i Bačkom Petrovcu, napominje Sanja Zekonjić, u okviru koje se sprovode i obuke u školama o zdravlju i bezbednosti zaposlenih na radnom mestu.
Poslovanje sa svrhom
Kultura bezbednosti, međutim, zahteva da zaposleni aktivno učestvuju u njenom kreiranju.
Stoga se u kompaniji Marbo, kao i u svim drugim kompanijama u sastavu PepsiCo grupe u svetu, među zaposlenima svake dve godine sprovodi anketa o zdravlju organizacije, koja, pored bezbednosti radnog okruženja, rangira i druge važne segmente za zadovoljstvo zaposlenih, poput kvaliteta menadžmenta, mogućnosti za razvoj karijere, ali i načina na koji se kompanija pozicionira na tržištu, kaže Rajko Vasojević. „Cilj je da se identifikuju segmenti u kojima su zaposleni zadovoljni, a gde je potrebno da se radi na unapređenju. Anketa o zdravlju organizacije je anonimna, odgovore analizira eksterna agencija, a dobijeni rezultati predstavljaju smernice za kompaniju u definisanju programa koji će doprineti da se zaposleni osećaju još bolje. Nakon toga se organizuju fokus grupe na nivou cele kompanije, kako bi se sačinio odgovarajući akcioni plan čija realizacija se prati na mesečnom nivou. Rezultati ankete u poslednjih šest godina ukazuju na direktan uticaj i značaj zadovoljstva zaposlenih za poslovne rezultate koje ostvarujemo“.
Anketa o zdravlju organizacije je jedan od projekata u PepsiCo poslovnom konceptu „Poslovanje sa svrhom“, koji je zasnovan na razvijanju održivosti kroz održivost ljudi, održivost životne sredine, talenta, i izuzetnim poslovnim performansama. U tom cilju osmišljen je i program „PepsiCo Fondacija“, koja je osnivač ExCEL nagrade za dvogodišnje ili četvorogodišnje studije na univerzitetima i stručnim školama širom sveta. Program podržava obrazovanje dece zaposlenih u kompaniji, a Vasojević ističe da su među dobitnicima, već drugu godinu za redom, „deca naših zaposlenih u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Takođe, zaposleni u Marbu su redovno i među dobitnicima posebnih nagrada koje PepsiCo na globalnom nivou dodeljuje u Njujorku za iskazane rezultate na radnom mestu“.
Zahvaljujući poslovnoj filozofiji da je zdravo poslovanje u zdravim i zadovoljnim ljudima, te da je dugoročno ulaganje u unapređenje radnih uslova jedan od najvažnijih preduslova održivosti, PepsiCo je, prema oceni 238 miliona korisnika poslovne mreže LinkedIn, već drugu godinu za redom rangiran među 10 najatraktivnijih poslodavaca u svetu. Prošle godine, ugledni CRF Institut je PepsiCo grupu svrstao na treće mesto na listi 20 najboljih poslodavaca u Evropi, a u Marbu ne kriju posebno zadovoljstvo zbog titule najboljeg poslodavca u domaćoj prehrambenoj industriji, koju im je na osnovu ankete među svim zaposlenima ove godine dodelio poznati biznis portal Infostud.