/ Fokus / Hrvatska: Strategija noja
BiF Analize Čitajte B&F online

Hrvatska: Strategija noja

This post has already been read 1423 times!

Hrvatska će se vjerovatno priključiti zemljama koje su stale u red pred MMF-om tražeći pojas za spasavanje u harajućoj krizi. Po mišljenju nekih hrvatskih ekonomista to je već trebalo i uraditi, jer stajati u redu za spasavanje samo po sebi je neugodno, ali biti na kraju redu je vrlo, vrlo neugodno i opasno.

strategija nojaEkonomski institut Zagreb objavio je da je u trećem kvartalu 2008. hrvatski bruto domaći proizvod pao za 0,5 posto u odnosu na predhodni kvartal a s velikom izvjesnošću se očekuje da će rezultati u četvrtom kvartalu imati isti, opadajući trend. Kako se recesijom smatra pad privredne aktivnosti u dva uzastopna kvartala, Hrvatska je i po školskoj definiciji ušla u recesiju. Analiza koju je donio Reuters na osnovu mišljenja koja su dali 11 vodećih hrvatskih ekonomskih analitičara govori da će u ovoj godini Hrvatska zabilježiti prvi pad privredna aktivnosti, prvi put poslije deset godina. Njihove prognoze u prosjeku govore o padu za oko 0,5 posto, uz pad privatne potrošnje i izvoza. Pored toga, statistika zaposlenosti pokazuje da je u decembru u Hrvatskoj izgubljeno 11 hiljada radnih mjesta u odnosu na novembar. Daljnja potvrda da privredni stroj neugodno usporava je podatak da je u prve dvije sedmice u januaru priljev u budžet bio dvije milijarde kuna manji nego prošle godine u istom periodu. Već u decembru budžet je prikupio 7,6 posto manje prihoda nego u decembru godinu dana ranije, ali manjak je januaru bio skoro dramatičan: u prva dva tjedna u budžet se slilo samo 37 posto prihoda u poređenju s istim prošle godine. Istina prošle su godine priljevi bili rekordni, ali ipak ove je godine od poreza na dodanu vrijednost skupljeno samo 16,3 posto od onog u prva dva tjedna 2008. Uključujući i porez od roba i usluga ove je godine u prvih 14 dana država od svih poreza prikupila samo 35 posto prošlogodišnjih poreznih prihoda. Da nije bilo doprinosa i ostalih stavki, manjak bi bio još veći.

Ekonomskim analitičarima i medijskim komentatorima ovo ukazuje na neosporno usporavanje aktivnosti i činjenicu da je Hrvatska već zakoračila u recesiju. I dok je to bilo očito svima, vlada je dugo izbjegavala i izgovoriti riječ recesija ili kriza. U hrvatskim medijima već je samo ovo vladino a naročito premijerovo izbjegavanje da se stvari imenuju pravi imenom postalo tema za sebe. Kako je 2008. godina isticala vlada je govorila o teškoćama, izazovima i sličnim atributima, i nastavljala planirati uravnoteženi budžet na osnovu rasta od 2,5 posto, da bi onda jedva pristala na budžetski deficit kako bi se plaće u državnom sektoru mogle povećati. Pritisnuta činjenicama i zahtjevima poslovne zajednice koja je dobro vidjela šta se sprema, vlada je konačno krajem novembra osnovala savjetodavno Ekonomsko vijeće predsjednika vlade. U vijeće su ušli viđeni ekonomisti, predsjednici nekih banaka i kompanija, ekonomski analitičari banaka. Tek kad se duboko zašlo u januar vijeće je dobilo zadatak da zajedno s Ekonomskim institutom, ministarstvima gospodarstva i financija pripremi prijedlog antirecesijskih i razvojih mjera, za što je dobila rok od 15 dana, tako da bi prijedlog trebao ugledati svjetlo dana u prvoj dekadi februara.

Ovo je bio prvi konkretan potez kojim je vlada pokazala da će se konačno morati suočiti s recesijom, i odlučiti o rebalansu proračuna, obraćanju MMF-u radi podrške domaćoj likvidnosti i tečaju kune, o reprogramiranju vanjskog duga. «Dok su europske zemlje ublažile usporavanje privredne aktivnosti emisijom svježeg novca u banke i poduzeća, „Hrvatska nema nikakav antirecesijski program“, kazao je ekonomista Damir Novotny,.

I iz privrede su se čuli zabrinuti glasovi da vlada nije poduzela ništa kako bi se prilagodila novoj situaciji.

Ulaganja u optimizam

Problem je u tome što u Hrvatskoj svaka mjera, zbog visoke zaduženosti i financiranju rasta vanjskim kreditima, ima dvostruko dejstvo, i sva su spomenuta pitanja vezana kao u spojenim sudovima. Dok jedna struja poziva na štednju i smanjenje potrošnje da bi se izbjegao MMF i njegovi očekivano rigorozni zahtjevi, drugi su advokati očuvanja aktivnosti po svaku cijenu. Ključno je i što će se dogoditi s vrijednošću nacionalne valute. Devalvacija kune bila bi ogroman udar na kupovnu moć pa i socijalno stanje, budući da je veliki dio stanovništva zadužen kreditima s valutnom klauzulom. Devalvacija kune dovela u problem i banke koje bi se našle s velikim nenaplativim potraživanjima. Međutim, u svjetlu dospjelih 11 milijardi eura vanjskih obaveza ovaj se zadatak čini gotovo herkulovskim. Po nekima je ključno očuvati likvidnost i sačuvati poduzeća od financijske oskudice. “Očito je da će prihodi biti znatno niži od očekivanih i fiskalna politika mora nastojati maksimalno smanjiti potrošnju”, kaže analitičar jedne velike banke. Problem je što se u Hrvatskoj veliki dio rasta zasniva na potrošnji.

Vlada je sa svoje strane suočena s pritiscima da donese rebalans budžeta što prije, ali se za sada tome odupire. Dala je sebi vrijeme do kraja februara da na osnovu izvršenja budžeta, odluči o rebalansu. S obzirom na realna kretanja, vlada je vjerovatno već odlučila o samom rebalansu, jer se rashodnovna strana od 124 milijarde kuna čini nerealno visokom. Međutim, mora riješiti teško pitanje: kome će se uskratiti budžetska sredstva. Ili će izdatke ostaviti na istom nivou a deficit pokrivati zaduživanjem, ali van zemlje kako ne bi ostavila poduzeća bez financijskog krvotoka. Za rebalans budžeta snažno se zalaže i Hrvatska udruga poslodavaca, čiji neki članovi sjede i u ekonomskom vijeću, ali će svojim zahtjevima vjerovatno dodati i zamrzavanje plaća u ovoj godini. Naime poslodavci su najavili svoj prijedlog mjera kojeg ne želi još otkrivati, što znači da se radi o rješenjima koje neće naći na javno odobravanje.

Kakav će, na kraju biti, hrvatski recesijski program, u ovom trenutku nitko ne zna, iako je zemlja velikim koracima zašla u recesiju. Za sada je nepoznanica i kakav će stav zauzeti vlada u njegovoj provedbi: koliko će uspješno balansirati različite pritiske i zahtjeve, koliko će odlučno stati iza nekog programa i na kojoj će platformi on opće biti definiran. Jedan je poznati ekonomista na jedno tv panelu izjavio da je iznenađen da, s obzirom na težinu problema, diskusije o izlasku iz krize, suprotstavljanja koncepcija, rasprave gotovo i nema. Jedan je komentator to opisao kao stanje duha u kojem se vjeruje da će kriza proći ako se o njoj ne govori. Glavne večernje vijesti i dnevnici počinju s izvještajima sa svjetskog rukometnog prvenstva, za koje je izgrađeno nekoliko novih velebnih dvorana i bez izgleda da se ova ulaganja u dogledno vrijeme vrate. To je protumačeno kao ulaganje u optimizam, i zaista bi možda euforija zbog pobjede reprezentacije u finalu vladi ostavila još malo vremena da razmišlja kako će nazvati postojeće stanje, ali razočarenje zbog poraza vjerovatno će joj to vrijeme skratiti.

Davorka Zmijarević,

broj 52, februar 2009.

Send Us A Message Here

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Close