Home Некатегоризовано Na (verbalnim) nišanima

Na (verbalnim) nišanima

by bifadmin

Mogu li se na vagu političke pravde staviti sa jedne strane priznanja koja je Obama dobio na zasedanju OUN 24. septembra, zajedno sa poenima izborenim u svetu, a na drugu demostracije protiv njega pod nazivom „Tea party“ 12. septembra u Vašingtonu.

Biće da su za njegovu sudbinu i sudbinu Amerike važnija lokalna zbivanja, na kojima je prema procenama bilo izmedju 1,5 i 2,3 miliona nezadovoljnika. Mnogo, pogotovu ako se ima u vidu da je samo dva dana ranije anketom CNN ustanovio kako je Obama govoreći o neophodnom uvođenju zdravstvenog osiuguranja uspeo da ubedi dva od tri Amerikanca. Istina se u politici sazna uvek naknadno. Inače to što svet, a posebno Evropa, navija za Obamu, njemu je negativan poen na konzervativnoj domaćoj sceni. A ona je ta koja ga želi bilo kako likvidirati. Ako neko u ovome nazire paničenje navešću da su u bogatoj istoriji Amerike četiri predsednika ubiijeni načisto i na njih šest je izvršen atentat.

otisak obamaRazlog američkog nezadovoljstva sopstvenim predsednikom formalno je vezan za pokušaj uvođenja obaveznog zdravstvenog osiguranja za sve građane – cena 900 milijardi dolara, manja nego što odnose ratovanja u Iraku i Avganistanu. Protest „Tea Party“ je rimejk pobune 1773. godine protiv povećanja poreza, poznat u istoriji pod nazivom „Bostonsko pijenje čaja“. Izgleda apsolutno iracionalno da se jedna nacija pobuni protiv zdravorazumne namere da se zdravstvena služba usmeri ka racionalizaciji i otvori svim građanima. Povezivanje sa povećanjem poreza nije bez osnova, jer velika je verovatnoća da će oni morati da budu vremenom „demokratizovani“ preko Obamine tvrdnja da će za 95 odsto građana ostati nepromenjeni. To je ona lucidna populistička mina, koje se Amerikanci vraški plaše.

Teoretičari liberalizma, boreći se protiv države, inaugurisali su borbu protiv poreza kao sveti cilj. Nigde ta teza nije toliko uspela kao u Americi. Na obećanjima smanjenja poreza izabran je najveći broj američkih predsednika. Regan i oba Buša paradigma su kako smanjenje poreza, s jedne strane, dovodi do rekorda u povećanju državnog duga, sa druge. U ostrašćenoj borbi ne znače gotovo ništa podaci da je Amerika na prvom mestu po troškovima za zdravlje, a na najnovijoj klasifikaciji Svetske zdravstvene organizacije tek tridesetsedma po kvalitetu. Da troši 6.719 dolara po stanovniku godišnje, a da Francuska sa 3.937 dolara drži prvo mesto u svetu po kvalitetu zdravlja nacije. Da je prosečan životni vek u Americi 78, a u Francuskoj 81 godinu. „Branimo slobodu da ne budemo lečeni“ jedna je od parola demonstranata. Iz toga se vidi da nije reč o zdravstvu, nego u strahu od ataka na svetinju privatne svojine, pa ma kako ona bila, u konkretnom slučaju, pogibeljno rasipna i neefikasna. Obama je u to dirnuo i ako uspe postaće heroj u istoriji nacije i to je ono što je politički neoprostivo za konzervativce. Za njih nema etičkih granica.

Bitka koja se u Americi vodi je bitka za nametanje sitema vladanja nad većinom u korist manjine. U nameri da ostvari taj cilj najdoslednija je ipak mafija, a država svaka smeta. Prisustvujemo, i to bez vidljivih otpora, nameri dvojice najvećih medijskih magnata da usmeravaju društvena zbivanja kako to njihovi interesi diktiraju. Berluskoni, koristi svoj mehanizam medijske moći da bi neograničeno vladao jednom zemljom, dok Rupert Mardok preko svoje Fox TV, lanaca radio stanica i glasila (Wall Street Journal, pored ostalog) vodi bez ustručavanja kampanju protiv sadašnjeg predsednika SAD ne bi li on odredio vlast u toj zemlji i nametnuo poredak kakav želi. Igra je opasna. Berluskoniju je već skoro uspelo na manjem uzorku, dok ambicije drugoga počinju da se tiču celoga sveta. Obamin koncept se zasniva na poštovanju ljudi i njihovih potreba, Mardokov na njihovom porobljavanju i pretvaranju u masu produktivnih poslušnika, kakvih ni kod Orvela nema.

Bivši američki predsednik Karter, čestiti „new born“ vernik i južnjak iz Atlante, osudio je talas rasizma od kojega konzervativci ni malo ne prezaju. Vebalni snajperisti već pucaju: Džoe Vilson, koji je u Kongresu vikao Obami: Lažeš! uz ono „boy“ – nepogrešivo rasističko oslovljavanje crnaca, nesposobnih da odrastu dalje od belog dečaka, u roku od 48 sati posle toga dobio je priloge u iznosu od 700.000 dolara. Slede fanatični Bil Kristol, jedan od utemeljivača Neokon i niz njihovih think – tank instituta, pokret „Birther“ koji svim silama želi da dokaže kako Obama nije rođeni Amerikanac, Freedom Works Fundation, Americans for Tax Reform, niz pobesnelih voditelja TV, kao Glen Bek, „KKK-ovac bez kapuljače“. Niko čak i ne krije da orkestraciju daje Mardokov Fox News. Oni rade „u okviru zakona“, a šta se tajno radi nije lako ni naslutiti. To ne prenose TV, već pukne nenadano.

Milutin Mitrović,

broj 60, oktobar 2009.

Pročitajte i ovo...