„Evro je poput bumbara“, tvrdio je predsednik Evropske centralne banke Mario Dragi. „Pravo je čudo prirode jer nikako ne bi trebao leteti, a ipak leti.“ Danas kada se ova valuta jedva održava u vazduhu Dragi je predložio „da bumbar postane pčela“, a Pol Krugman koji piše o ovome se pita da li šta će biti sa projektom EU čak i ako evro preživi.
Transformacija iz bumbara u pčelu značila bi da Unija mora početi da funkcioniše kao ujedinjena zemlja. Primer radi, i Španija i Florida imale su krizu nekretnina, ali je američka savezna država mogla da se osloni na Vašington koji je finansirao socijalna davanja, održavao solventnost banaka i sl. Međutim Španiju u zamenu za pomoć druge države EU uslovljavaju.
Evro je „leteo“ prvih nekoliko godina zahvaljujući procvatu juga Evrope.Stvaranje ove valute uverilo je ulagače da je sigurno ulagati u zemlje poput Grčke i Španije, koje su ranije smatrali riskantnima. U južnoj Evropi je zbog gomilanja tržišta nekretnina došlo do porasta zapošljavanja u građevinskom sektoru iako je proizvodnja bila sve nekonkurentnija.
Međutim sa krizom su poslovi u građevinskom sektoru nestali, a nezaposlenost je naglo porasla. Istovremeno je dohodak opadao – veliki budžetski deficiti uglavnom su rezultat, a ne uzrok krize.
U pokušaju da smire finansijska tržišta pogođenim zemljama nametnute su stroge mere štednje koje su dodatno pogoršale njihovo stanje, a evro je danas na klimavim nogama.
Da bi došlo do preokreta zakonodavci bi morali: (a) sniziti troškove kreditiranja zemalja južne Evrope, (b) evropskim dužnicima dati jednaku priliku da se izvozom izvuku iz problema kao što je Nemačka dobila dok krize nije bilo – dakle u Nemačkoj stvoriti uzlet tržišta kakav je južna Evropa uživala od 1999. do 2007.
Problem je što ovo niko ne želi da učini.