Home TekstoviAnalizeBiznis Od seljaka do preduzetnika

Od seljaka do preduzetnika

by bifadmin

Kad se od italijanske granice iznad Trsta krene prema Rijeci, na slovenačkoj teritoriji se odvaja lokalni put za selo Slope. Malecko: 32 kuće i 65 stanovnika. U sred sela lepa kamena zgrada gostionice na kojoj piše: „Pri Damjanu“. Dotični Damjan Marsič nije samoljubiv čovek nego vredni Slovenac, koji je iskreno ponosan tim što je postigao pa to i ističe.

Tek je bio prevalio dvadesetu kada je 1992. godine nasledio ruševnu kuću, tri hektara obradive zemlje i pašnjak. Za lokalne uslove bio je siromah i vrlo brzo je shvatio da se to neće promeniti samo radom na zemlji. Razmišljao je, konsultovao se, maštao. I odlučio. Ali, čak su ga i rođaci gledali s podozrenjem, a seljani se smejali njegovoj ideji da otvori restoran u prilično zabitom kraju. Imao je samo 3 miliona lira ušteđevine, što je današnjih 1.500 evra. Nedovoljno za bilo kakav početak. Potražio je kredit od banke, ali nije dobio, jer je njegova kuća, koja bi služila za hipoteku bila isuviše ruinirana. Onda je malu ušteđevinu i mnogo rada „investirao“ u tu kuću – renovirao je, doterao fasadu, promenio krov i povećao joj time vrednost, a i na bankare ostavio utisak.

pri damjanu

Desilo se kao u onom vicu o milioneru koji počinje kao siromah što uporno radi i štedi, a onda mu umre deda i ostavi milione. U Damjanovoj priči ulogu dede igra EAFRD – European Agricultural Fund for Rural Development (Evropski fond za razvoj sela) što pomaže mladima (do 40 godina). Budžet Fonda 2007/2013. iznosi 200 milijardi evra! Pošto je sačinio i obrazložio projekat gostionice na bazi sopstvene poljoprivredne proizvodnje, dobio je nepovratno 220.000 evra! Taj novac daje Evropska unija, zajedno sa lokalnom državom, u odnosu čak do 75:25 odsto sredstava. Toliki novac i obnovljena stara kuća kao hipoteka otvorili su mu vrata banke, pa je dobio traženi komercijalni kredit za izgradnju kompletno nove zgrade u kojoj će biti restoran i pansion. Kad je video gradilište, počelo je da mu se vrti u glavi od ponosa što se upustio u avanturu, ali i straha kako će otplatiti sve to. Nije imao drugog izbora nego da bude hrabar i bespogovorno rešen da „gara“ (crnči). Od tada je samo od njega zavisilo hoće li uspeti ili propasti.

Krenulo je dobro, potom malo splasnulo kada je krenula ekonomska kriza, ali je opet usledio zamah jer se gostionica „Pri Damjanu“ pročula i na italijanskoj strani. A gde Italijani navale sigurno je da to zaista vredi. Tršćanski list „Il Piccolo“ objavio je tekst o Damjanu, posebno ističući da se takva pohovana piletina, kakvu on služi, jela poslednji put kad su je bake pravile od pravih pilića, a ne od brojlera. U tekstu se nabraja da su u konkurenciji još domaći pršut, kobasice, kolenice, gulaš, njoke, meso sa roštilja, jaretina pod sačem, božanstveni vrganji na žaru… I dakako brojne salate, voće, pita od jabuka i vino, koje istina Damjan ne proizvodi, ali je odlično vipavsko i istarsko, a košta samo 8 evra litar.

damjan

Damjan ima osobinu ljudi posvećenih poslu, pa sluša druge i usvaja sugestije, jer želi da napreduje. Mnogi su počeli kod njega da kupuju krompir, jabuke, izvrsne domaće sokove i interesovali se za sveže meso i suhomesnate proizvode. I eto ideje za novu komercijalizaciju sopstvenih proizvoda. Damjan odlazi u EAFRD – sad već sa reputacijom, i dobija novih 100.000 nepovratno, pa sa njima u banku koja ga kreditira. Nažalost, kamata više nije 2 odsto plus Euribor, što je nepunih 3 odsto, nego oko 5 odsto ukupno – novac je poskupeo. Tim novcem podiže novu zgradu u kojoj će biti mala klaonica, pušnica i mesara. Početkom iduće godine sve to treba da proradi.

Na pitanje da li je bogat, kaže da će moći da odgovori tek posle 2018., kad otplati i poslednji kredit. Sada o tome ne razmišlja. Dozvoliće sebi da ima i malo više vremena za stvari van posla. Prevalio je četrdesetu, a kako kaže, nije imao kad ni da se oženi. Radi istovremeno sa jednim radnikom koji obrađuje zemlju i gaji stoku, sa troje u restoranu i pansionu, i sa još troje koji pomažu vikendom. Svugde stiže i to sa veseljem. Damjan više nije paor, on je preduzetnik koji najviše duguje svojoj volji da se otrgne od siromaštva, ali i EAFRD-u koji ga je prvi razumeo i dao mu ne malu sumu novca, a time i referencu za banku koja će ga dalje kreditirati. Samo u nevelikoj voćarskoj regiji Brkini, kojoj Slope pripadaju, a koja je nalik na pravougaonik 20 x 10 km postoje 82 farme koje su uspele dobrim delom zahvaljujući evropskoj pomoći. Na svaka 2,4 km² jedna!

Damjan je građanin Slovenije i Evropske unije.

Milutin Mitrović

tekst je iz novog, decembarsko-januarskog broja

Pročitajte i ovo...