Home TekstoviB&F Plus Od tržišta rada do izvoznika: Mali ortak velikih firmi

Od tržišta rada do izvoznika: Mali ortak velikih firmi

by bifadmin

Kada je 2008. godine Tatjana Đorđević ostala bez posla, bila je ”foto robot” gubitnika tranzicije: žena, starija od 45 godina, sa „neproizvodnom“ diplomom ekonomiste. Dve godine kasnije uz pomoć Nacionalne službe za zapošljavanje, „Filipa Morisa“ i jedne nevladine organizacije osnovala je sa kolegom ortačku firmu. Danas iz Niša izvozi metalnu galanteriju za elektronske uređaje i sisteme na sve meridijane i nada se da će ovaj poduhvat „biti lep primer kako se pravi firma u Srbiji“.

Pre nego što je ušla u privredničke vode, Đorđević je dve godine primala nadoknadu od Nacionalne službe za zapošljavanje: „uljuljka vas to nešto novca, ali to ničemu ne vodi, nemate dovoljno za život, za decu, ne spadate ni u jednu grupu ljudi, više nikome ne pripadate, sve velike firme čije direktore i rukovodstva ste poznavali su propale, niko više ne može da te primi na posao, nemate kome da se obratite“, opisuje to vreme.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tatjana Đorđević

U maju 2010. godine sa kolegom Slavišom Spasićem otvorila je ortačku radnju “AVM mechanic” u Nišu. Posao su započeli uz pomoć NVO „Eneca“ i projekta „Filip Morisa“ za prvu šansu od kojih su dobili dve mašine za obradu limova vredne 2.000 evra. „Da nije bilo tog programa i donacije u vidu mašina, ne bih danas posedovala firmu“, kaže Đorđević. U isto vreme njen ortak je od Nacionalne službe za zapošljavanje dobio 160.000 dinara. „Mi smo klasičan, a čini mi se, jedinstven primer kod nas započinjanja privatnog biznisa, i uz ogromna odricanja u tome smo uspeli. Kasnije smo nastavili sa kupovinom mašina i započeli sa primanjem radnika“. U ortačkoj firmi danas je četvoro zaposlenih, a po potrebi posla povremeno angažuju i svoje kooperante. Da članovi porodice pomažu u poslu, to se podrazumeva, a u ortačkoj firmi zakon i dozvoljava.

Za kratko vreme postali su izvoznik na sva svetska tržišta, od Indonezije do Brazila. „Ne znam zašto bi bilo iznenađenje da smo za nepune tri godine postali izvoznik, s obzirom da je iza nas ogroman broj radnih dana sa angazovanjem od 10 do minimum 15 sati svakodnevnog rada i razvoja. Naš izvoz je indirektan, što znači da radimo za poznatog kupca, čiji finalni proizvodi idu van granica Republike Srbije. Jedan manji procenat nam je direktan izvoz, a nastojimo da se to ubuduće poveća”, kaže Tatjana Đorđević za B&F.

Njen recept za uspeh podrazumevao je mnogo istraživačkog i pripremnog rada. „Pre otvaranja firme, o tome sam mnogo razmišljala, najmanje šest meseci ranije sam radila na marketingu, pratila šta se dešava na tržištu, šta će se proizvoditi, za šta se izdvajaju sredstva na nivou države, dakle, napravila sam baš detaljan pristup i nisam se predavala. Temeljno sam se pripremila i uspeh je u velikoj meri vezan za to.“

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ortačka radnja Tatjane Đorđević prostor za rad pronašla je u pravljenju profesionalne metalne galanterije, u izradi malih, specifičnih serija koje se koriste ili imaju specijalnu namenu kod elektronskih uređaja i sistema. To su deficitarni proizvodi, ili bar trenutno deficitarni koji zahtevaju specifično znanje, iskustvo i opremu. Bitno je bilo pratiti dolazak kod nas stranih firmi i obezbediti kvalitet i profesionalnost zbog kojih će oni, umesto iz npr. Kine, delove za svoje proizvode početi da naručuju od njih.

U poslednje tri godine „AVM mechanic“ uspeo je da se „uvuče pod kožu“ i postane kooperant stranim firmama poput nemačkih „Simensa“, Beha“ „LMB softa“.

„Kada sarađujemo sa velikim sistemima ili telekomunikacionim firmama, radimo proizvode gde se spaja mehanika sa elektronikom koji čine uređaje ili čitave sisteme u kojima ima mnogo sklopova i podsklopova, dakle mnogo detalja gde vi možete da pronađete svoje mesto. Svesni smo da nismo veliki ali da moramo da pronađemo svoj prostor u sistemu velikih. Pratimo gde će se investirati, šta će se proizvoditi, i, naravno, koji sertifikati su nam za to potrebni“, objašnjava Đorđević.

Dobro urađen posao preporuka je za sledeći a sagovornica B&F kaže da je svesno izabrala saradnju sa strancima jer su tehnički napredniji, a kvalitetno urađen posao za njih je dobra odskočna daska za nove poslove.

„Morate da budete u žiži interesovanja, da pratite sve inovacije u polju elektronike i mehanike, da stalno proveravate podatke, da neprestano razmišljate šta bi nekome predložili od poslova, a čim ga dobijete da obezbedite da bude obavljen po najvišim standardima. Tako raditi je moguće, naravno, samo ako to i jako volite. Nikoga ne možete silom naterati da voli posao i razmišlja o njemu“, kaže Đorđević. „Mi u Srbiji smo malo lenji, opustili smo se, a kada bi se samo za nijansu više radilo, kada bi se ljudi pozabavili svojom sudbinom, a ne čekali da neko odlučuje o nama, moglo bi da se i radi i zarađuje.“

Tatjana Đorđević je ponosna što je dve godine nakon osnivanja firme dobila nagradu od 100.000 dinara i pravo da koristi pečat „Kvalitet broj 1 iz Srbije“. Nagradi je dodala nešto svog novca i kupila nove mašine u saradnji sa našim poznatim firmama napravljen je i kompeltan program za plastifikaciju metala i pušten u rad 2012. godine„Ocenili su da smo imali najprodorniji marketing na tržištu, ai moram da naglasim da je meni lično taj pečat najvrednije priznanje koja ne može da se meri ni sa jednom novčanom nagradom, jer to znači da smo pazili šta radimo i kako radimo.“

Planovi su da ortačka firma preraste svoju početnu formu i postane veće preduzeće u kojoj će zaposliti svoju decu, ali dati šansu mladim stručnjacima. „Nadam se da ćemo biti lep primer kako se pravi firma u Srbiji“.
Petar Ilijin
broj 96, april 2013.

Pročitajte i ovo...