Home TekstoviB&F PlusIntervjuiKultura Preduzetništvo u muzejima: Dajte mi muzej i ja ću ga napuniti

Preduzetništvo u muzejima: Dajte mi muzej i ja ću ga napuniti

by bifadmin

Svake godine, tokom jedne posebne noći muzejima svane: na stotine hiljada ljudi širom Srbije, a najviše mladih, čekaju sa nestrpljenjem da uđu i vide nove postavke. Nekim kustosima je „Noć muzeja“ bila dodatni izazov da čuvene Pikasove reči „dajte mi muzej i ja ću ga napuniti“ sprovedu u delo.

Ideja o muzejima kao sjajnom mestu za celovečernji provod ponikla je u prošlom veku u Berlinu, a manifestacija „Noć muzeja“ je prvo u Beogradu, a potom u celoj Srbiji doživela ogroman uspeh. Na početku, pre osam godina u glavnom gradu bilo je 20 hiljada posetilaca, 2007. godine, kada je manifestacija po prvi put održana na nacionalnom nivou čak 320 hiljada, a pretprošle godine zabeleženo je rekordnih 450.000 posetilaca. Prema rečima Ivana Stanića, koordinatora „Noći muzeja“, prošle godine se u manifestaciju uključilo 60 gradova (sedam puta više nego pre pet godina), broj postavki se udvostručio sa 100 na 200. „Očigledno je da smo uspeli da vratimo muzeje u žižu medijskog interesovanja, da ih „razmrdamo“ i privučemo novu publiku, koja je počela da ih doživljava na drugačiji način“, kaže Stanić.

Sa navedenom ocenom saglasna je i Dragana Martinović iz Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka, autorka istraživanja „Muzejska publika u Srbiji“ i „Kulturna politika nacionalnih muzeja u Srbiji“. Naša sagovornica ističe da su inventivnost u odabiru tema i zanimljivo osmišljene postavke glavni razlog dolaska čak četiri petine posetilaca „Noći muzeja“, što je uticalo i na promenu profila publike. Klasičan posetilac muzeja je pretežno iz urbane sredine, starosti od 36 do 50 godina i stručnjak iz humanističkih oblasti, a potom su to mladi koji u muzeje dolaze u organizaciji škola i fakulteta. Tokom „Noći muzeja“ dolaze dobrovoljno, pa čak 40,7% posetilaca čini populacija od 18 do 25 godina, onih od 25 do 40 je 28,1%, a među publikom sa 70% ubedljivo dominiraju žene.

noc muzeja

18. maja ove godine održava se jubilarna deseta Noć muzeja

Informacija provokacija

Među najposećenijim izložbama su postavke koje su se bavile intimnom istorijom koja ne ulazi u udžbenike – od kurtizana i donjeg veša do svadbenih običaja, životom u kazamatima, vamiprima, ali i novim tehnologijama. Ova svojevrsna provokacija za naše prilike imala je za cilj da se pre svega privuku oni koji ređe ili uopšte ne zalaze u muzeje. „Mnogi žele da posetu muzeju dožive i kao kreativnu, uzbudljivu, a ne samo kao saznajnu i naučnu, što je takođe jedna od smernica kustosima. Stoga je potrebno segmentirati publiku i praviti raznovrsne programe i postavke za različite starosne i socijalne kategorije posetilaca – a to je upravo ono što nedostaje našim muzejima”, konstatuje Martinović. U postavkama daleko više treba da se koriste mogućnosti novih tehnologija i da ih prate zanimljiva predavanja, radionice, performansi, koncerti – sve što upotpunjuje informaciju i čini je prijemčivijom za publiku.

Za to je neophodan novac, kojeg, kažu u muzejima, nema čak ni da bi se obezbedili elementarni uslovi za izložbe, ali naša sagovornica smatra da je veći problem u nedostatku lične inicijative. „Mnogi muzeji i dalje se prvenstveno oslanjaju na državnu pomoć i očekuju da ih neki potencijalni sponzor sam pozove. Ali oni su ti koji bi trebalo da se potrude da zarade novac na alternativne načine: prodajom kataloga, suvenira, replika, pružanjem stručnih usluga, i konzervatorskim radom, organizovanjem dečjih radionica i igraonica, radionica starih zanata, edukativnih radionica, pratećih programa, iznajmljivanjem prostora“…

U muzejskoj javnosti prisutne su i dileme da li posećenost muzejima , „kao poslednjem kulturnom pribežištu značajno osiromašene srednje klase“ treba i dalje podsticati politikom slobodnog ulaza i simboličnim cenama ulaznica, ili se i u tom segmentu treba ponašati komercijalno? Takođe, postavlja se i pitanje gde je mera kada komercijalizacija preti da sklizne u banalizaciju? Odgovore nude dobri primeri iz prakse, ističe naša sagovornica, podsećajući da su za izložbe poput „Dinosaurusi Argentine – džinovi Patagonije, „Sto godina slikarstva u Srbiji 1850–1950“ ili izložbe radova Salvadora Dalija, posetioci bili spremni da plate ulaznice skuplje od uobičajenih upravo zbog njihovog kvaliteta. Sa druge strane, u Srbiji se sve primetnije izdvajaju muzeji čija posećenost iz godine u godinu raste, kao što je slučaj u Gradskom muzeju u Somboru, u Muzeju grada Novog Sada, u Narodnom muzeju u Valjevu, Muzeju primenjene umetnosti, Etnografskom i Vojnom muzeju u Beogradu, a posebno u Muzeju istorije Jugoslavije.

Jugoslavija, ekskluzivno

Potonji je, naime, nakon Kalemegdanske tvrđave najposećenije mesto u Beogradu.

Nešto više od polovine posetilaca su turisti iz inostranstva, od kojih 45% dolazi iz bivših jugoslovenskih republika, a za njima slede turisti iz SAD, Koreje, Japana, Kine i zapadne Evrope. Gotovo 50% domaćih posetilaca u ovaj muzej dolaze prvi put, a prema rečima direktorke ove institucije Katarine Živanović cilj je da se značajnije uveća broj posetilaca iz Beograda, naročito osnovaca i srednjoškolaca. To će se, veruje, i ostvariti sa budućim postavkama koje će se baviti istorijom Jugoslaviju tokom celog 20. veka „i to na način na koji smo i do sada radili, povezivanjem istorijski značajnih događaja sa aktuelnim dešavanjima”.

Dosadašnji uspeh Živanović objašnjava inovativnim i intrigantnim idejama, na čijoj realizaciji „sarađujemo ne samo sa muzejima i institucijama kulture, već i sa nevladinim organizacijama i pojedincima iz zemlje i inostranstva, što postavkama daje svojevrsan pečat ekskluzivnosti“. Na primer, na skorašnjoj postavci „Iza gvozdene zavese” predstavljeno je 100 radova poljskih i 100 radova ruskih autora iz zbirki privatnih kolekcionara iz Poljske, u saradnji sa Poljskom fondacijom za savremenu umetnost.

Novi poslovni koncept ogleda se i u pronalaženju novih mogućnosti za zaradu, pa su sopstveni prihodi u odnosu na 2009. godinu uvećani za 44%, od čega se 40% obezbeđuje prodajom atraktivno osmišljenih suvenira. Ispostavilo se da su suveniri postali najbolja reklama za Muzej, a za neke posetioce čak i primaran razlog dolaska. U skladu sa planovima o novom programu i postavkama, na pomolu je „nova generacija“ suvenira koja će posetioce vratiti u doba „prve Jugoslavije“, a kada se budu stekli prostorni i tehnički uslovi, i prijatan kutak gde će moći da se odmore i okrepe.

U narednim danima, između Dana Narodnog muzeja i Međunarodnog dana muzeja, ćemo objavljivati tekstove o primerima dobrog muzejskog menadžmenta u inostranstvu ali i ovde.

Pročitajte i ovo...