Nobelova ravnoteža

by bifadmin

Dovoljan je pogled na višegodišnji spisak dobitnika Nobelove nagrade pa da se uoči kako najčešće onu iz ekonomije dobijaju po dvojca – trojica odjednom. Možda zato što je ta naučna disciplina poslednja (tek 1969. godine) počela da se ubraja u pretendente za nagradu – pa valja nadoknaditi. Možda, shodno efikasnosti ekonomske nauke, smatraju da bi za po nekoga bilo previše da sam dobije celu nagradu. Ove godine su trojica dobitnika odjednom: Judžin (Eugen) Fama, Lars Peter Hansen i Robert  J. Šiler (Shiller).

Prva dvojica su sa Univertziteta u Čikagu, monetaristi, dakako, mada uprkos nagradi ni iz daleka na nivou svoji uzora Hajeka i Fridmana. Sadašnja dvojica nisu pokazali namere da menjaju svet, već samo da ustanove efikasnost tržišta kapitala (Fama) ili statističkog modela „koliko je variranje cena povezano sa neodlučnošću investitora“ (Hansen). Šiler je zvezda sa Jela, pisac dva bestselera „Životinjske duše“ (Animal spirits) i „Iracionalni optimizam“ (Irrational Exuberance)[1]. Prva dvojica važe za veoma „naučne“, čime većina onih koji o njima pišu, što je i moj slučaj, prikrivaju nerazumevanje i skidaju sa sebe obavezu da proniknu u njihove komplikovane teorije bazirane na brdima analiziranih statistika.

nobelovci ekonomija

Rober Šiler je prava medijska zvezda budući da je uz nauku i pisac popularnih knjiga. Čuven je, ne samo u Americi, i po seriji intervjua tokom 2003. godine kojima je upozoravao na dolazak krize. On je za razliku od druge dvojice – neokejnzijanac. Prvim izdanjem knjige „Irrational Exuberance“ 2000. godine ukazao je na moguće spekulativno ekspandiranje finansijskog tržišta, koje ne vodi dobru. Drugo izdanje 2005. godine dopunio je nedvosmislenom tvrdnjom da preti kriza. Dodela nagrade njemu  najautoritativniji je demanti tvrdnje da je kriza 2007. godine izbila neočekivano i da je niko nije predvideo. Šiler je na CNBC 2003. godine dao jedan intervju koji predviđa da će bezglava kupovina akcija i nekretnina dovesti do spekulativnog balona, čija je sudbina da pukne od preteranog naduvavanja. Bilo je to toliko intrigantno da je posle prvog usledila čitava serija intervjua, a Šiler je postao i stalni ekonomski komentator te globalne TV mreže. Njegova upozorenja eskalirala su od opasnosti raspada finansijskog sistema u oblasti visoke tehnologije, zatim nekretnina, da bi konačno došao do zaključka da je neminovan raspad celokupnog finansijskog sektora.

Šiler nije prestao da opominje čak ni kada se našao obasjan reflektorima svetske javnosti neposredno posle dobijanja nagrade. „Cene akcija – rekao je – opet rastu previše, retke investicije, uz teret dugova pothranjuju predugo razdoblje rasta oko nule /…/ U mnoštvu slučajeva ne postoji čvrsta uzajamnost između tržišne vrednosti i stvarnog sadržaja, prave vrednosti proizvoda“. Situacija, kako tvrdi, danas nije zastrašujuća kao pre šest godina, jer su tokom recesije stvoreni mnogi odbranbeni mehanizmi, ali „postoji ozbiljna ’puzeća’ opasnost“.

Izgleda da je Nobelov komitet, dodeljujući nagradu dvojci monetarista i jednom, ali uticajnom neokejnzijancu, nastavio svoju politiku ravnoteže nepomirljivih  stanovišta. Još 1974. godine Nobelova nagrada je dodeljena Gunaru Mirdalu (Myrdal) i Fridrihu fon Hajeku (Hayek) dvojci teško spojivih naučnika. Mirdal je bio socijal- demokrata i ministar u vladi Tage Erlandera, koji je kao premijer od 1946. do 1969. godine stvarao švedsko socijalno čudo. Hajek, je međutim, žestoki antisocijalista, koji je verovao da je Pinočeova diktatura u Čileu pravi put ka slobodnom društvu. Mađarski premijer Orban ga navodi kao svoj uzor, možda zbog sledeće izreke: „Uveren sam da ništa nije učinilo toliko na uništavanju pravne zaštite individualne slobode, kao priviđenje socijalne pravde“. Hajeka je možda najbolje definisao Erik Hobsbovm (Hobsbawm) kao „žreca ekonomske religije“.

Ovogodišnji iznos nagrade je 1,2 miliona dolara. Dolar, međutim, sve manje vredi što je jedna od zasluga ekonomije. Od 75 dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, od kada postoji, 54 su iz Amerike – više od dve trećine! Kada su austrijskog kancelara Bruna Krajskog pitali sedamdesetih godina kako njegova zemlja tako fantastično uspeva u ekonomiji, on je odgovorio „Zato što su nam Amerikanci preoteli najautoritativnije ekonomiste!“  Odnosilo se to na Mizesa, Hajeka, Šumpetera i zapravo celu austrisku školu koja je jedno vreme vladala američkom ekonomijom i ostavila dubokog traga.



[1] Prevodi naslova mogu biti neadekvatni jer nisam našao da je neka od tih knjiga kod nas prevedena. Recimo, „Animal spirits“ bi mogli biti „Životinjski duhovi“, ili čak „Životinski instinkti“ – pisao ju je zajedno sa Džordžom Akerlofom koji je 2001. dobio Nobelovu nagradu. Ostaje pravom prevodiocu da odredi naslov kad pročita i shvati knjigu. „Irrational Exuberance“ je sintagma koja se pripisuje Alanu Grinspanu, a sinonim je za neosnovano veselje, radost ili oprimizam invsetitora pred eksploziju krize.

Šilerove kolumne možete pročitati ovde, Famine radove ovde  a tekstove Larsa Petera Hansena ovde

dziva

Milutin Mitrović

Pročitajte i ovo...