Home Tekstovi Moderni zanati: Brže do posla

Moderni zanati: Brže do posla

by bifadmin

naslovna prilogSvršeni osnovci od ove godine mogu da se opredele za tri trogodišnja zanatsko-tehnička profila u odabranim srednjim stručnim školama, sa kojima imaju velike šanse da veoma brzo dobiju posao u domaćim i stranim kompanijama. Reč je o profilima bravar – zavarivač, električar i industrijski mehaničar, koji su među najtraženijima u metalskoj, mašinskoj i elektroindustriji u Srbiji. Profili su koncipirani tako da učenicima obezbeđuju sticanje širih kompetencija i veći obim praktične nastave u preduzećima, uz različite mogućnosti nadoknade za njihov rad tokom prakse, a krajnji cilj je da se najbolji zaposle odmah po završetku školovanja. U pitanju je novi pristup obrazovanju, zasnovan na elementima nemačkog dualnog obrazovanja, koji Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja sprovodi u saradnji sa svim interesnim grupama u procesu obrazovanja, a uz podršku Nemačke organizacije za međunarodnu saradnju GIZ koja u ime vlade SR Nemačke realizuje projekat „Reforma srednjeg stručnog obrazovanja u Srbiji“. Ovo je istaknuto na promociji specijalne publikacije „Modernizacija zanata u saradnji sa preduzećima: Brže do posla“, koja predstavlja praktičan vodič za učenike, roditelje, škole, preduzeća i lokalne samouprave zainteresovane za ovaj model školovanja, a koju je izdao ekonomski mesečnik „Biznis i finansije“ u saradnji sa GIZ-om.

Peta faza projekta „Reforma srednjeg stručnog obrazovanja u Srbiji“ koji se sprovodi od 2002. godine, fokusirana je na modernizaciju zanatsko – tehničkih profila koji su među najdeficitarnijim na tržištu, a što je kompanije primoravalo da taj deficit nadoknađuju dugotrajnim i skupim prekvalifikacijama nezaposlenih sa tržišta rada. Stoga novi model kooperativnog obrazovanja podrazumeva aktivnije učešće poslodavaca u kreiranju obrazovnih profila, uključujući i drugačiju organizaciju prakse u preduzećima koja će učenicima obezbediti više obuke direktno u proizvodnji uz pratnju mentora i prema konkretnim potrebama svake kompanije. Ključni kriterijum za uključivanje škola u projekat je obezbeđivanje kompanija u kojima će učenici koji ove godine upišu profile bravar- zavarivač, električar i industrijski mehaničar moći da obavljaju praksu i sa kojima će potpisati godišnji ugovor, koji podrazumeva i određene vidove materijalne nadoknade za praktikante. Konkursom je predviđeno da se učešće lokalnih samouprava takođe formalizuje ugovorom u kojem će se obavezati na određeni vid finansijske podrške.

„Da bi đake zainteresovalo za zanate koji imaju direktnu prohodnost do radnih mesta, Ministarstvo posebno stimuliše školovanje za trogodišnje profile kroz različite projekte, kao što je i projekat sa GIZ-om, i obezbeđuje učenicima povoljne uslove za školovanje. Istovremeno, deca koja se opredele da ove godine, na primer, upišu profile bravar-zavarivač, električar i industrijski mehaničar, a potom u nekom trenutku požele da se doškoluju, lako mogu da nastave školovanje u odgovarajućoj srednjoj školi koja nudi programe prekvalifikacije, dokvalifikacije ili specijalizacije, i potom da se upišu na fakultet“, rekao je Dr Zoran Kostić, pomoćnik ministra prosvete.

On kao posebno važan trend ističe ukrupnjavanje obrazovnih profila, jer tehnologije brzo zastarevaju a radna snaga se ne zadržava dugo na istom radnom mestu. “Zato bazični profil za koji se mladi ljudi školuju treba da je prilagodljiv i lako uklopljiv u nove tehnološke procese, i to je naš prioritet”. S druge strane, cilj Ministarstva je izgradnja takvog sistema u kojem će ljudi praktično tokom celog životnog veka moći da ulaze i izlaze iz obrazovnog procesa, usavršavaju se i unapređuju postojeće i stiču nove veštine. „U tom kontekstu Ministarstvo radi na uspostavljanju zakonskih osnova i institucionalne podrške priznavanju prethodnog učenja i neformalnog obrazovanja odraslih“, istakao je Kostić. Naime, usvajanjem jedinstvenog nacionalnog okvira kvalifikacija (NOK), koji će biti usaglašen sa Evropskim okvirom kvalifikacija, u Srbiji će biti uspostavljen sistem koji će omogućiti i vertikalnu i horizontalnu prohodnost za doživotno učenje, odnosno mogućnost da se pri upisu viših stepena obrazovanja priznaju znanja i kvalifikacije koje je kandidat stekao kroz radno iskustvo.

Cilj GIZ-ovog projekta, u koji su uključene škole i kompanije iz različitih krajeva Srbije, je da mladim ljudima i njihovim roditeljima pokaže da dobro obrazovanje sa konkretnim praktičnim radom u preduzećima, nudi solidnu perspektivu za zapošljavanje. „Želimo da razbijemo predrasudu roditelja i dece da je stručno školovanje slepa ulica i da im pokažemo da se sa dobrim zanatom danas, često, može zarađivati bolje nego sa fakultetskom diplomom“, istakao je Hajnc-Diter Harbers, vođa GIZ projekta „Reforma srednjeg stručnog obrazovanja u Srbiji“.

Profili bravar-zavarivač, električar i industrijski mehaničar koji će prvo biti ponuđeni, možda ne deluju kao revolucionaran korak, ali su, u stvari, odličan test uspešnosti novog modela školovanja, ocenio je Harbers. „Upravo u ovim strukama ima puno nepopunjenih radnih mesta ne samo u Srbiji nego i u celoj Evropi. Ako preduzeća u Srbiji ne budu spremna da dobro obučenim mladim ljudima ponude odgovarajuću platu, oni će bez problema moći da se zaposle bilo gde u svetu. To i jeste kvalitet novog pristupa obrazovanju: on između dobrog zanatlije i preduzeća uspostavlja ravnopravan tržišni odnos uzimanja i davanja“, objasnio je Harbers i dodao da se nemački model stručnog školovanja, koji je jedan od kamena temeljaca uspešnosti i konkuretnosti tamošnje privrede, danas sa manjim ili većim varijacijama primenjuje i u drugim evropskim zemljama koje su se ponovo okrenule reindustrijalizaciji.

Predstavnici preduzeća iz metalske, mašinske i elektroindustrije su učestvovali u kreiranju standarda, nastavnih planova i programa za pomenute trogodišnje profile, koji uključuju i praktičnu obuku u preduzećima, a što je glavni zahtev poslodavaca, izjavila je Vidosava Džagić, potpredsednica Privredne komore Srbije i predsednica Saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih. „Takve zahteve, međutim, ne prati realnost, budući da rezultati jedne od anketa pokazuju da je svega 38% poslodavaca organizovalo praksu za učenike. Najčešći razlozi za izostanak prakse u preduzećima su nepostojanje odgovarajućih radnih i bezbednosnih uslova, zastarela oprema, nedostatak obučenih mentora i poznavanja načina na koji može da se organizuje takav vid rada sa praktikantima“, rekla je Džagić.

Komentarišući prednosti kooperativnog modela obrazovanja, ona je istakla da se vreme obuke za uvođenje u posao smanjuje, a efekti su bolji. „Naravno da takav angažman košta, i zato postoje različiti načini da se poslodavac motiviše, poput refundiranja dela troškova iz državnog budžeta ili određenim poreskim podsticajima. Važno je i da se u Zakonu o radu uspostavi veza između privrede i obrazovanja kroz uvođenje takozvanih učeničkih i studentskih radnih mesta, i da se sačini njihov registar koji bi bio javno dostupan. Tako bi kompanije mogle aktivnije da se uključe u kreiranje kadrova koji su im potrebni, umesto da se isključivo oslanjaju na ponudu sa tržišta rada“, zaključila je Vidosava Džagić.

Pročitajte i ovo...