Home TekstoviB&F Plus Iskustva učenika u proizvodnji: Bolje zanat u ruci, nego titula na grani

Iskustva učenika u proizvodnji: Bolje zanat u ruci, nego titula na grani

by bifadmin

Stefan i Aleksandar su česta imena u Srbiji, ali iskustvo dvojice mladića iz Požege nije baš uobičajeno među njihovim vršnjacima. Oni su, umesto kancelarije, izabrali da rade u proizvodnji. Tokom školovanja obučavali su se u preduzeću koje ih je stipendiralo i omogućilo im da se upoznaju sa svojim vršnjacima u nemačkim i austrijskim fabrikama, za koje kažu da su „šturi na rečima“ jer mnogo rade. Uskoro ih čeka i radna knjižica, jer su na praksi dokazali da su se osposobili za samostalan rad.

Većina dece u Srbiji sebe zamišlja kao markantne menadžere u skupocenim odelima ili rečite advokate koji dominiraju sudnicama poput onih u američkim serijama, međutim, retko ko od njih to zaista i postane. Neka su, ipak, svesnija vremena i okruženja u kojem žive, i u skladu sa tim biraju zanimanja koja će im omogućiti da se brzo osamostale, često uprkos brojnim predrasudama okoline da ih takav izbor unapred potiskuje na društvenu marginu.

Na listi zanimanja „samo ako moraš“ su i proizvodna zanimanja, o kojima uobičajene predstave većine njihovih vršnjaka najčešće podrazumevaju: prljave radničke ruke, prohladnu fabričku halu sa polomljenim prozorima, plave mantile sa crnim mrljama oko džepova, zarđale mašine unaokolo i „radnički“ doručak – mnogo hleba, malo jeftine salame, a najviše „kaloričnog“ piva. Koliko je ovo daleko od istine lako je proveriti odlaskom u neku od modernih fabrika u Srbiji. Uprkos „beogradizaciji“, takve fabrike niču sve više u manjim sredinama, samo što glas o njima do Beograda sporo putuje.

Jedna od takvih fabrika nalazi se i na oko 180 kilometara od glavnog grada, u Požegi, u kojoj živi nešto manje od 30.000 stanovnika, zajedno sa okolnim selima. To je preduzeće Inmold, gde dolaze na praksu učenici Tehničke škole Požega, koji se obrazuju za Tehničara za kompjutersko upravljanje (TKU). Oni će, u neposrednoj budućnosti, raditi u pogonima ovog preduzeća na najmodernijim CNC i drugim mašinama, za koje im nisu potrebne jake ruke već preciznost i informatičko znanje.

Što više iskustva, to više sigurnosti

Stefan Marić i Aleksandar Pavlović koji će se po završetku školske godine zaposliti u Inmoldu, bili su pre tri godine među prvih 12 stipendista kojima je preduzeće platilo put u Austriju i Nemačku, da bi se upoznali sa načinom rada u tamošnjim fabrikama. Tim povodom, ostala je zabeležena izjava Stefana Marića „da bi mladi trebalo da budu svesniji da su baš oni začetnici novog doba u Srbiji“. I njegovi vršnjaci, koji su bili u prilici da zajedno sa njim vide kako izgledaju proizvodna zanimanja u savremenim fabrikama, dele mišljenje da novo doba ne mora, obavezno, da se svede na kancelarijski sto. Ako su nekada i maštali o celodnevnom sedenju ispred kompjutera, ili o varijanti da jure sve moguće veze ne bi li u hladu neke državne kancelarije slagali pasijans, tokom školovanja koje im je omogućilo sticanje praktičnog iskustva u proizvodnji i perpsektivu za brzo zapošljavanje, zaključili su da su napravili dobar izbor.

klinci iz pozege

Stefan i Aleksandar

Stefan i Aleksandar su to, po sopstvenim rečima, shvatili još pre upisa u srednju školu. „Smer za TKU sam upisao zato što sam znao da ću sa njim lakše doći do posla u ovom gradu. Tokom školovanja smo imali izuzetno dobru obuku i praktičnu nastavu koja nam je omogućila da se kvalifikujemo za ono od čega treba da živimo i pružila nam perspektivu“, opisuje Aleksandar. Stefan se slaže sa svojim školskim drugom i dodaje da su njih dvojica svojim ocenama i praktičnim radom već osigurali zaposlenje u Inmoldu. Inače, ovo požeško preduzeće je stipendiralo učenike na smeru TKU na osnovu posebnih testova i provera znanja, a iznosi stipendija rangirani su prema rezultatima koje su đaci pokazali.

„Tokom školovanja najviše nam je značila praktična nastava u Inmoldu. Tek kada si u prilici da za mašinom počneš da radiš sve one stvari o kojima si slušao u učionici, shvatiš kolko je tvoje teorijsko znanje ’šuplje’ ako ne umeš da ga primeniš u praksi“, prepričava Stefan. Aleksandar ističe da sada više nema strah da se sam upusti u posao. „Imam dovoljno znanja da samostalno uradim sve što nije preterano komplikovano. Dakle, sada umem da radim svoj posao, čime ne mogu da se pohvale đaci mnogih drugih srednjih škola u Srbiji“.

Ko o čemu, Nemci o poslu

Zato, ovi mladići priznaju da sa nestrpljenem čekuju da stvarno počnu da rade, kao mladi koje su imali prilike da vide na radnom mestu u nemačkim i austrijskim fabrikama, tokom studijskog putovanja. Aleksandar pominje da su ga od najsavremenijih mašina više zainteresovali zaposleni. „Primetio sam da su mnogo usredsređeniji na posao od ljudi u našim fabrikama. Osim toga, naši vršnjaci koji su u to vreme bili na praksi pokazali su veoma visok nivo znanja. Njihovo školovanje je drugačije, jer jedan dan provode u školi na teorijskoj nastavi a četiri dana u fabrici, na praksi. Osim toga, mnogo više su koncentrisani na stručne predmete, na matematiku, fiziku, a najviše na praktičan rad“.

Stefanu je, pak, najviše ostao u sećanju moderan i efikasan proizvodni sistem, i smatra da su uslovi u Inmoldu „na dobrom putu da i sami postanu takvi“. Ali, napominje, tokom putovanja je shvatio i koliko njegovih vršnjaka ima problem da komunicira na stranom jeziku. „Samo nas nekoliko, koji smo znali engleski, obratili smo se našim nemačkim vršnjacima. Ali ta komunikacija je kratko trajala. Oni su bili vrlo šturi u svojim odgovorima, jer su žurili da se što pre vrate na posao. Bili su veoma zainteresovani za ono što rade, i trudili su se da se na ’radnom mestu’ pokažu što bolje“.

Sva ta iskustva, pored prakse u pogonima Inmolda, doprinela su da učenici Tehničke škole Požega izrastu u mlade ljude koji su dobro pripremljeni za posao, ali i za to da ga obavljaju bezbedno. „Shvatili smo kolika je naša odgovornost“, kaže Stefan. „Naučili smo da greška koja nam se ranije činila sitnom, može da proizvde ogromnu štetu, ne samo po mašine, već i da ostavi trajne posledice na naše zdravlje. Dakle, naučili smo da se čuvamo, a najviše koliko je ono za šta nas obučavaju, zapravo, zanimljiv posao“.

Tekst je iz specijalnog priloga „Modernizacija zanata u saradnji sa preduzećima: Brže do posla“

Pročitajte i ovo...