Home TekstoviB&F Plus Srbija i aranžman sa MMF: Koja je tvoja žaba?

Srbija i aranžman sa MMF: Koja je tvoja žaba?

by bifadmin

Ministar finansija Dušan Vujović je nedavno izjavio da će jedan od dva najteža trenutka u ispunjavanju uslova (očekivanog) aranžmana sa MMF biti usvajanje budžeta za 2015. godinu, a drugi konačno zatvaranje pitanja neefikasnih javnih preduzeća, 2017. Kolika je čija žaba, biće verovatno mnogo izvesnije u februaru kada, verovatno, bude potpisan sporazum sa MMF

Oni koji se sećaju saveta srpskog premijera Zorana Đinđića, „ako moraš da progutaš više žaba, onda prvo progutaj onu najveću“, možda misle da je zaposlenima u državnom sektoru i penzionerima u decembru upravo servirana njihova žaba. Sa 400 miliona evra uštede na smanjenju plata i penzija, glavno je progurano, a sledećih 300, je naoko lako pronađeno u sitnim „štipkanjima“ obima javnih nabavki, i stavki koje više zveče nego što talasaju, poput zahteva Ministarstva privrede da javna preduzeća smanje troškove reprezentacije za 60% i donacija za 40%, i da se u svemu što je državno, odustane od kupovine novogodišnjih paketića za decu. Tu odluku je sociolog Slobodan Cvejić u izjavi za Politiku, ocenio bizarnim načinom štednje koji je lako i efikasno mogao biti zamenjen podizanjem cena hrane u skupštinskom restoranu.

sirotinja

Žaba koja čini osnovu sporazuma sa MMF je praktično sprovođenje odluke o postepenom ukidanju subvencija i državnih garancija za javna preduzeća u budžetu. Njeno diskretno pojavljivanje, nagovešteno je u alineji budžeta kojom se planira povećanje neporeskih prihoda po osnovu transferisane dobiti javnih preduzeća, od kojih su mnoga danas gubitaši. To znači da će Srbijagas, EPS i komunalna preduzeća u kratkom roku morati da bezuslovno prekinu snabdevanje neplatiša, preduzeća, državnih ustanova i građana, a za ove poslednje podignu cenu struje. „Time bi se sprečilo gomilanje dugova u Srbijagasu i potencijalni gubici u EPS-u“, kaže Milojko Arsić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. „To bi moglo biti posebno bolno za petrohemijski kompleks koji može da posluje samo ako ne plaća punu tržišnu cenu gasa. Eventualno bi imalo smisla produžiti tolerisanje neplaćanja usluga, najdalje do sredine naredne godine samo za ona preduzeća gde se već pregovara sa velikim investitorima, ali za druga preduzeća, država mora odlučno izabrati opciju stečaja, ako nisu sposobna da uredno izmiruju obaveze prema državi, drugim preduzećima, bankama i radnicima“.

Nešto slično već je ranijih godina viđeno u Rumuniji kada su u okviru mera štednje, preduzeća ostala bez struje, vode, gasa i sirovina, preko noći. „Štednja je bila tako rigorozna, da je i tamošnja policija ostala bez goriva, zbog neplaćenih računa“, kaže Arsić.

Aranžman sa MMF će biti uvezan sa Svetskom bankom, EBRD i drugim institucijama pod čijom supervizijom će biti vođeno sređivanje stanja u javnim preduzećima.

U ovom trenutku, Svetska banka je tek na početku formulacije svoje nove četvorogodišnje platforme koja treba da uvaži ove nove prioritete. SB će se, izvesno, baviti Železnicama Srbije, EPS-om i Putevima Srbije, a prema očekivanju, zajmovi koji će Srbiji biti odobreni za restrukturiranje i reformu tih preduzeća imaće klauzulu koja omogućava odobravanje tranši kredita tek pošto preporuke Banke vezane za reformu poslovanja ovih preduzeća budu primenjene.
Kao i u jednom prethodnom sporazumu, kakav smo imali sa MMF od 2004. do 2006. (u vreme poslednjih krupnih reformi) i u novom dokumentu će verovatno stajati detaljno nabrojani pojedinačni kriterijumi koje treba ispuniti za svako preduzeće. „MMF je tada bio izuzetno striktan i insistirao na svakom pojedinačnom detalju“, kaže prof. Arsić, „što možemo shvatiti i kao odraz njihovog nepoverenja u spremnost i sposobnost Vlade za sprovede dogovorene mere“.

Druga stana tog novčića je da opasnost da se među stručnjacima koje će angažovati na primer SB i druge institucije nađu ljudi koji žele da ovde primene koncepte i šeme koje su naučili u nekom delu sveta koji nema mnogo zajedničkih tačaka sa našim. Uostalom, prema mišljenju menadžmenta EPS upravo je odvajanje delova te kompanije tokom prethodnog sporazuma sa MMF, pokazalo u nekoliko slučajeva neracionalnim, zbog čega se sada ponovo traži da se ti delovi spoje. To, inače nije slučaj samo sa EPS već i sa nekim drugim preduzećima gde je moda autsorsovanja čišćenja, ili nadzora dovela do opadanja kvaliteta isporučenih usluga i većih troškova.

„Uključivanje pored MMF i Svetske banke i drugih u ostvarivanje detalja sporazuma povećava verovatnoću da će njegove odredbe biti i ispunjene“, kaže Arsić. „Bilo bi dobro da u izradu programa restrukturiranja budu uključeni i predstavnici preduzeća na koje se ti programi odnose, ali je veliko pitanje da li će oni biti posvećeni interesima samog preduzeća ili krupnih privatnih interesa koji su do sada imali snažan uticaj na poslovanje navedenih preduzeća“.

EBRD je još pre godinu dana izrazila interes da učestvuje u privatizaciji Telekoma i Aerodroma „Nikola Tesla“. Ako bi to bilo na vrhu njihovih prioriteta i u okviru aranžmana, Vlada bi trebalo da traži da ponovo ispregovara listu, jer manjinsko učešće EBRD i njihov stručni doprinos u ove dve kompanije nije ključan, budući da je reč o kompanijama koje već dobro posluju. „Njihov kapital i ekspertiza mnogo više su potrebni EPS-u, Poštanskoj štedionici i Dunav osiguranju, na primer“, kaže Arsić.

Kori Udovički, potpredsednica Vlade Srbije i ministarka za državnu upravu i lokalnu samoupravu nedavno je najavila da će Vlada usloviti budžetsku podršku lokalnim samoupravama racionalnim poslovanjem i zapošljavanjem.

Prevedeno na jezik svakodnevice to znači da će komunalna preduzeća morati da pooštre naplatu svojih usluga, da bi se građani koji do sada nisu prihvatili nijedan od reprograma, mogli naći u problemu. Da bi dopunile svoje finansije, lokalne samouprave će verovatno poseći i za povećanjem cena nekih svojih usluga.

Iako je iz vlade mnogo puta demantovano da je MMF postavljao bilo kakve zahteve u vezi sa brojem ljudi koje treba otpustiti bilo u sektoru javnih preduzeća bilo u administraciji, sasvim je izvesno da će se to desiti i po vertikali i po horizontali. Najčešći brojevi o kojima se govori su odlazak najmanje 10.000 zaposlenih tokom prve godine primene programa i između 50.000 i 75.000 ljudi tokom trajanja celog programa. „Ova poslednja cifra bi dovela u pitanje dostupnost i kvalitet javnih usluga, a dugoročno ne bi bila dobro ni za privredi rast – bez efikasne države nema ni privrednog rasta“, kaže prof. Arsić. „Takav loš primer imali smo sa prethodnom reformom sudstva gde je udaljenost najbližeg suda za neke građane bila do 60 ili 70 kilometara“.

Ideju da se dovoljno može postići prirodnim odlivom kadrova kroz penzionisanje (gde se barata cifrom od oko 40.000 ljudi), demantuje i dosadašnja praksa koja pokazuje da na svaka dva zaposlena koji odu prirodnim odlivom, mora biti zaposlen najmanje jedan novi. To praktično spušta cifru prirodnog smanjenja zaposlenih u državi na 20.000 do 25.000, što znači da će sve preko tog broja morati da se izvede ciljanim otpuštanjem. Među prekobrojnima su, pritom, spremačice, majstori, i zaposleni u računovodstvu, dakle kadrovi koji će teško naći novi posao na tržištu.

Prostor za greške i šargarepe

sargarepa i stap Nedavno obelodanjeni podaci pokazuju da se pored 200 preduzeća u restrukturiranju za koje je najavljen stečaj, na toj listi zapravo naći verovatno mnogo više preduzeća, jer su investitori koji su iskazali interesovanje u velikom broju slučajeva neozbiljni, sumnjivi, a ako raspolažu sredstvima, najčešće žele da kupe imovinu preduzeća.

Ni u novom Zakonu o planiranju i izgradnji nije rešeno pitanje konverzije zemljišta. „U takvom slučaju pragmatično rešenje je da kupci preostalih preduzeća automatski postaju i vlasnici zemljišta koje su do sada koristila društvena/državna preduzeća, jer u protivnom, neće biti velikog interesovanja za njih“, kaže prof Arsić.

Na naše konstantno vrdanje će, kao što je to već potvrđeno, MMF odgovoriti tromesečnim revizijama aranžmana, što takođe pokazuje i razmere komplikovanosti i nepoverenja MMF da ćemo se držati potpisanog.

„Svaki dalekovidi političar preduzeo bi najteže mere na samom početku, jer do izbora ima dovoljno vremena, da se primenom bolnih i nepopularnih mera kroz dve tri godine ostvare pozitivni rezultati u pogledu zaposlenosti i standarda“, kaže Arsić.

Ne bi bilo čudno ako se o žabama koje smo odlučili da progutamo, i onim koje su na repertoaru obavestimo već iduće jeseni, ako i kada dobijemo rebalans budžeta sa dodatnim merama štednje.
broj 112/13
decembar/januar 2014/15

Pročitajte i ovo...