Home TekstoviB&F Plus Efekti kvantitativnog popuštanja ECB-a: Ograničeni dometi evropskog “Topčidera”

Efekti kvantitativnog popuštanja ECB-a: Ograničeni dometi evropskog “Topčidera”

by bifadmin

Nakon što su centralne banke Japana, SAD i Velike Britanije oprobale čudotvorni monetarni stimulans, čelnici Evropske centralne banke (ECB) su se početkom godine opredelili za sličan korak. Posledice ovih monetarnih mera biće više nego intezivne, ali ostaje velika skepsa da li će barem delimično uspeti da ispune osnovni cilj – oporave učmalu ekonomsku aktivnost evrozone.

Masivnu intervenciju na finansijskim tržištima ECB je najavio 22. januara ove godine, kao odgovor na posustalu ekonomiju evrozone i povećani rizik od širenja deflacije. ECB je najavio otkup dužničkih hartija u visini od 1.140 milijardi evra (60 milijardi mesečno) barem do septembra naredne godine, što je znatno premašilo očekivanja tržišta. Vrhovna monetarna vlast evrozone je u obrazloženju odluke napomenula da će otkup obveznica doprineti porastu cena, a inflacija bi trebalo da se poveća do nivoa od dva odsto, nakon što je u decembru prošle godine bila negativna, prvi put još od istog meseca 2009. godine.

Teorijski, koncept kvantitativnog popuštanja (QE – Quantitative Easing) podrazumeva opšti pad kamatnih stopa nakon intezivnih aktivnosti centralne banke, što posledično vodi većoj investicionoj i ličnoj potrošnji firmi i pojedinaca. Ovo, pak, vodi otvaranju novih radnih mesta, odnosno oporavku ekonomske aktivnosti. Ovaj teorijski uzročno-posledični niz u praksi nailazi na niz ograničenja, dok su posebno problematični nus-efekti koje QE može izazvati.

QE u praksi

ECB je odobrio masivniji otkup obveznica nego što je bilo očekivano, ali je uprkos tome ova monetarna intervencija manjeg obima, poredeći je sa sličnim aktivnostima drugih centralnih banaka u odnosu na veličinu sopstvene ekonomije. Tako su intervencije na finansijskim tržištima centralnih banaka SAD, Velike Britanije i Japana premašile petinu BDP-a ovih zemalja, dok je planirano QE ECB-a gotovo upola manje. Tajming ovih monetarnih stimulansa je takođe neuporediv. ECB je znatno okasnio sa aktiviranjem ovog mehanizma, kada su se brojni strukturni problemi u evrozoni duboko ukorenili, dok su prinosi na dugoročne obveznice uveliko bili na niskim nivoima kada je program stupio na snagu.

Velike poteškoće u sprovođenju QE čelnici ECB-a imaće i u samom uređenju evrozone čija je nehomogenost, u osnovi, i proizvela gomilu strukturnih problema. Evrozonanije država i aktivnosti ECB-a podrazumevaju delovanje u svakoj zemlji ponaosob, dok je Fed efikasno nastupao, orijentišući se čak na određeno tržište. Tako je u SAD u okviru QE sproveden otkup hipotekarnih hartija koje su smanjile kamate na stambene kredite što je direktno vodilo oporavku tražnje i cena nekretnina. Ovo je posledično pokrenulo građevinsku operativu i doprinelo većoj uposlenosti građevinskih radnika. Ovaj scenario teško da je moguć u evrozoni, ako ni zbog čega, ono zbog proste činjenice da tržište rada nije jedinstveno i malo je verovatno da će građani perifernih zemalja evrozone, koje su zapale u krizu, masovnije fluktuirati ka članicama evrozone sa niskim stopama nezaposlenosti. S druge strane, teško je verovati da će, na primer, španske banke koje će nakon intervencije ECB-a “ležati” na parama intezivnije finansirati biznise u uslovima visoke nezaposlenosti koja prevazilazi 20 procenata. Osim ovog faktora, skepsu banaka jačom čine i same mere fiskalne konsolidacije koje se uporedo sprovode, i koje umanjuju pokušaje ECB-a da veštački podigne nivo likvidnosti. I dok banke mahom ostaju po strani kada su u pitanju nove kreditne linije privredi, kompanije novi talas likvidnosti u većoj meri raspoređuju na otkup sopstvenih akcija nego na kapitalna ulaganja.

Kao na jedan od pozitivnih faktora u sprovođenju QE čelnici ECB-a su računali na smanjenje vrednosti evra što bi pozitivno uticalo na izvoz evrozone i privredni oporavak. Međutim, i ovaj efekat neće podjednako doprineti oporavku svih članica evrozone, a svakako dramatično manje nego što bi to učiniladevalvacija da problematične zemlje evrozone imaju sopstvene valute. Stoga će cena rada u ovim ekonomijamatek postepeno padati, te će nezaposlenost godinama biti visoka, a značajnije privlačenje investicija ostaće po strani.

Kao jedan od glavnih nus-efekata masovnog otkupa obveznica svakako je pojava moralnog hazarda usled činjenice da su zarade investitora na obveznicama drastično pale. I dok se dug najstabilnijih ekonomija evrozone uveliko spustio ispod nulte granice, više od dve trećine državnog duga koji ima investicioni rejting nosi prinos manji od jedan odsto. Kao posledica ovakvog stanja investicionih alternativa, investitori sve više pohode “junk” tržište koje još uvek donosi kakav-takav prinos, ali uz nesrazmerno viši rizik. Dodatni problem ovim portfolio investicijama javiće se u fazi nakon ukidanja QE kada će likvidnost “junk” tržišta znatno splasnuti, uz prisustvo nesrazmerno većeg broja ulagača na strani prodaje. I dok talas svežeg novca obara prinose obveznica širom evrozone, ali i ostatka sveta, mere ECB-a su doprinele i rastu cena akcija. Sličan efekat viđen je i u SAD nakon intervencije Fed-a, ali i tu valja naglasiti razliku između američkog i evropskog tržišta.Berze, i finansijska tržišta generalno, imaju veći značaj u SAD gde polovina stanovništva drži akcije direktno ili posredno preko fondova, dok, na primer, svega 14 odsto Nemaca ima u posedu ušteđevinu u akcijama ili investicionim jedinicama.

QE u Srbiji

Premda domaće finansijsko tržište nije razvijeno, štaviše, miljama je udaljeno od tržišta zemalja evrozone, efekte QE su itekako osetili i domaći građani, direktno ili posredno. Uticaj QE se pre svega ogleda kroz stanje javnog duga Srbije, i to dvojako. Zbog snažnog jačanja dolara, što je direktna posledica štampanja evra, zaduženost naše zemlje je drastično povećana s obzirom da je skoro trećina domaćeg javnog duga denominovana u dolarima. U prvih nekoliko meseci sprovođenja QE vrednost našeg duga je povećana za skoro milijardu evra odnosno za oko tri odsto BDP-a usled jačanja dolara za desetak procenata.

S druge strane, QE je pozitivno uticalo na rast cene (pad prinosa) dužničkih hartija emitovanih na domaćem tržištu bilo da su u pitanju dinarske ili hartije denominovane u evrima. Tako je, na primer, prinos na tromesečnim državnim dinarskim zapisima sa preko sedam odsto na početku godine pao na nedavnih 5,63 odsto, dok su 53-nedeljni državni zapisi sa preko osam odsto na početku godine pali na 6,39 odsto početkom juna. Sličan trend registruju i trezorski zapisi i obveznice emitovani u evrima. Majske aukcije državnih evro hartija donele su sliku koja je bila nezamisliva svega godinu dana ranije. Prinos na 53-nedeljnim evro zapisima pao je neznatno ispod dva odsto, dok su dvogodišnje evro obveznice nosile zaradu od 2,87 odsto.

I dok je,kao i drugim zemljama, QE doprineloobaranju prinosa na državne obveznice, slabljenje evra nije previše pomoglojačanju izvoza naše zemlje. Pre svega jer su evrozona i ostale zemlje koje njoj gravitiraju glavna naša izvozna tržišta pa tu i nije bilo moguće ostvariti ovu komparativnu prednost. S druge strane, ostala tržišta gde bi slabiji evro doneo korist našim izvoznicima, pre svega Rusija, bila su pod snažnim uticajem drugih negativnih faktora (ukrajinska kriza, pad cene nafte) koji ne samo da nisu omogućili rast izvoza već ni održanje njegovog nivoa iz prošle godine.

Jedna od posledica QE koja je direktno pogodila građane jeste nastavak pada kamatnih stopa na štednju, što je trend koji će se nastaviti i ove godine. Prosečna kamatna stopa na oročenu štednju u evrima na godišnjem nivou spustila se duboko ispod dva odsto, ali još nije demotivisala građane čiji depoziti i dalje rastu i dostigli su nivo od skoro devet milijardi evra.

I dok se Evropom širi strah da bi QE moglo značajno smanjiti iznose penzija s obzirom da se obračun isplata vrši na bazi prinosa na dugoročne korporativne obveznice (koji su drastično pali), ova vrsta zebnje, pre svega zbog nerazvijenog tržišta, kod nas nije prisutna. Imovina dobrovoljnih penzionih fondova još uvek je minorna i nije dostigla ni 200 miliona evra, dok broj njihovih korisnika čini svega 2,6 odsto od ukupnog broja stanovništva ili 11 odsto ukupnog broja zaposlenih.
Nenad Gujaničić
Finansije Top 2014/15.

Pročitajte i ovo...