Home TekstoviB&F Plus Konkurentnost Srbije na tržištu donacija: Koliko košta besplatan ručak

Konkurentnost Srbije na tržištu donacija: Koliko košta besplatan ručak

by bifadmin

Ako se izuzmu povoljni krediti i regionalni instrumenti podrške, Srbija ove godine, prema vrlo okvirnim procenama u Kancelariji za evropske integracije, može da računa na oko 250 miliona evra bespovratnih sredstava. Dosadašnje iskustvo u pribavljanju i korišćenju donacija, međutim, ukazuje da kvalitet projekata i efikasnost u njihovom sprovođenju moraju da se unaprede, ukoliko Srbija želi da postane konkurentnija na tržištu na kome je tražnja uvek veća od ponude i obezbedi da joj se „besplatan ručak“ više isplati.

U svetu donatorskih organizacija postoji izraz „donors darlings“ (donatorski mezimci). To su države u kojima je lako napraviti uspešne priče jer su, uglavnom, dobro uređene i u njima se investicije lakše i brže isplaćuju. Srbija nije u tom društvu, već spada u zemlje u kojima nije retkost da se, kao što je to bio slučaj krajem juna sa pristpnim IPA fondovima EU, sredstva blokiraju zbog nedovoljno razrađene projektne dokumentacije, ili da se, čak, plaćaju penali međunarodnim finansijkim institucijama zbog nepravilnog utroška kredita odobrenih pod povoljnim uslovima, a koji su, takođe, vid donatorske pomoći.

Sa druge strane, u domaćoj javnosti se često zamera državi da nema jasno definisano strategiju nacionalnih prioriteta i da, zato, prioritete diktiraju donatori, shodno svojim interesima. Država, pak, poručuje da nedostatak kvalitetnih projekata nije samo njen problem, već i onih koji u njoj žive i koji bi trebalo više da se angažuju u pribavljanju preko potrebnog novca, umesto da čekaju da im se on „servira na tanjiru“. I tako ukrug…

Više kredita nego što smo utrošili

U periodu od 2000. do 2014. godine samo po osnovu bespovratnih sredstava Srbija je od Evropske unije dobila oko 2,6 milijardi evra. Najveći bilateralni donator bile su Sjedinjene Američke Države, i od njih smo u tom periodu dobili oko 660 miliona evra. Sledi Nemačka (337,84 miliona evra), Švedska (204,37), Italija (187,72) i Norveška (163,76 miliona evra). Kako su nam objasnili u Kancelariji za evropske integracije ovi iznosi bazirani su na informacijama koje su dobijene od samih donatora, i procenjena realizacija sredstava se ne odnosi na finansijske isplate već na procenjenu vrednost realizovane pomoći u uslugama, robi, radovima i finansijskim sredstvima.

Ako se pogleda po sektorima, najviše bespovratnog novca otišlo je na energetiku, 548,87 miliona evra, lokalnu samoupravu (383,73 miliona evra), građansko društvo (366,22), opštu budžetsku podršku (328,98), socijalna pitanja (309,15 miliona evra)… Iz raznih donatorskih sredstava finansirana je delom izgradnja putnog koridora 10, reforma poslovnog okruženja za privlačenje investicija, izgradnja poslovne infrastrukture, reforma administracije na lokalnom nivou, rešavanje stambenih pitanja izbeglica…

Na pitanje koliko Srbija ima na raspolaganju novca za ovu godinu u Kancelariji za evropske integracije kažu da je teško dati takvu projekciju. Na to, između ostalog, utiče i naša umešnost u pisanju i predstavljanju projekata. „Donatori imaju različite procedure i dinamike programiranja i odobravanja sredstava, koja često nisu unapred određena po obimu, već samo indikativno, a dešava se i da raspoloživi iznosi nisu uopšte definisani, već zavise od kvaliteta projekata. Na osnovu dosadašnjeg iskustva možemo da kažemo da je taj iznos okvirno 250 miliona evra bespovratnih sredstava, ne računajući kredite niti regionalne, višekorisničke instrumente podrške“, pojasnili su nam u Kancelariji za EU integracije.

Iako su u prethodnim godinama neke države Zapadnog Balkana izgubile status korisnika bespovratnih sredstava kod pojedinih država donatora (na primer Nemačke), Srbija je i dalje korisnik ovih sredstava što ukazuje na posebne odnose između Srbije i najvećih država donatora, objašnjava Ognjen Mirić, nekadašnji zamenik direktora Kancelarije Vlade Srbije za evropske integracije i poznavalac pretpristupnih fondova EU, a danas jedan od vođa projekata u Nemačkoj organizaciji za međunarodnu saradnju GIZ. U strukturi donacija preovlađuju krediti pod povoljnijim uslovima, „ali ako pogledamo teškoće sa kojima se suočavamo prilikom korišćenja tih kredita, pre svega za infrastrukturne projekte, može se zaključiti da smo tražili i dobili više kredita nego što možemo da utrošimo“, ocenjuje Mirić.

Na osnovu njegovog iskustva, da bi jedna država na pravi način iskoristila donatorsku pomoć važno je da precizno definiše nacionalne prioritete. U suprotnom, donatori finansiraju projekte prema sopstvenim prioritetima. „Neophodnost koordinacije donatorskih aktivnosti kako bi se izbegla preklapanja je nesporna. Međutim, komplikovane i često različite donatorske procedure dovode to toga da Pariska deklaracija o koordinaciji donatorskih aktivnosti u praksi nije primenjiva. Takođe, donatori insistiraju na usklađenosti potreba države korisnika donacija sa donatorskom strategijom razvojne pomoći, poštovanju donatorskih procedura, punoj podršci odobrenim projektima, tzv. vlasništvo nad projektom, i kapacitetu korisnika da sprovede projektne aktivnosti“, kaže Mirić.

Odgovrnost je na nama, a ne na donatorima

Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju GIZ ove godine obeležava 15 godina rada u Srbiji. U tom periodu GIZ i KFW banka realizovali su zajedničke projekte u vrednosti od 1,6 milijardi evra. Nakon prve faze, u kojoj je GIZ bio fokusiran na humanitarnu pomoć, počeli su da se sprovode različiti projekti kao što su uvođenje PDV-a, ekonomski razvoj, javne finansije, obrazovanje…

Jedna od donatorskih organizacija koja je najranije došla u Srbiju je Švajcarska agencija za razvoj i saradnju – SDC. U Srbiji su od 1991. do 2014. godine uložili 200 miliona evra. Strategijom za period od 2014. do 2017. planirano je da se uloži još 75 miliona švajcarskih franaka, a godišnji budžet im je oko 19 miliona franaka.

Manuel Sager, generalni direktor SDC kaže da su prioritetne teme za njih uprava, ekonomski razvoj sa posebnim usmerenjem na zapošljavanje mladih, energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije. „Svaka država je je odgovorna za svoj sopstveni razvoj. Švajcarska, kao donator, samo podržava svoje partnere u tom naporu. Svedoci smo kako zajednička saradnja može da dovede do pozitivnih promena. Na primer, program za podršku razvoju privatnog sektora u južnoj Srbiji koji podržava SDC, osmišljen je tako da ponudi nezaposlenima praktičnu obuku u vodećim privrednim sektorima. Program je obezbedio otvaranje radnih mesta za nekoliko stotina ljudi u drvnoprerađivačkoj i industriji nameštaja. Bez aktivnog učešća privatnog sektora ovo ne bi bilo moguće. Sada je ključni korak da se ovaj model primeni u ostalim delovima Srbije“, pojašnjava Sager.

Američka agencija za međunarodni razvoj USAID u Srbiji je prisutna od 2001. godine. Od tada su uložili preko 708 miliona dolara kako bi ovde „promovisali demokratiju i podstakli ekonomski razvoj“. To je deo ukupne pomoći američke vlade od 865 miliona dolara. „Primarne oblasti našeg rada su ekonomski razvoj i demokratija i upravljanje. USAID pomaže Srbiji da ojača svoje institucije kao i da, podrškom nezavisnim nadzornim agencijama i civilnom društvu, radi na tome da Vlada bude otvorenija i odgovornija za svoje rezultate građanima. Naše inicijative ohrabruju učešće mladih političara, manjina i žena u Skupštini. Osim toga, radimo i na unapređenju transparentnosti i efikasnosti sudova“, kažu u USAID, dodajući da najčešće rade sa odabranim partnerima iz vlade, nevladinim organizacijama kao i drugim američkim agencijama.

U skladu sa izrekom da „nema besplatnog ručka“, Srbija mora da bude svesna da su donatorska sredstva, takođe, svojevrsno tržište na kome je tražnja uvek veća od ponude, pa nedovoljna efikasnost u njihovom pribavljanju i korićenju može skupo da košta. Zato, po mišljenju stručnjaka, da bi Srbija bila efikasnija u korišćenju donatorskih sredstava trebalo bi da se unaprede kapaciteti institucija koje funkcionišu u okviru decentralizovanog sistema upravljanja IPA sredstvima, pre svega da poveća broj zaposlenih u skladu sa procenama obima posla i uvede politiku zadržavanja kadrova.

 

Aleksandra Galić
broj 118/119, jul/avgust 2015.

Pročitajte i ovo...