Home VestiEkonomija Prognoza za treći kvartal 2017: Presudni momenti za OPEK

Prognoza za treći kvartal 2017: Presudni momenti za OPEK

by bifadmin

Drugi kvartal 2017. godine bio je veoma izazovan za naftu, pošto su dešavanja na polju tehnologije u SAD i smanjene tenzije u Nigeriji i Libiji doprinele snažnom porastu globalne proizvodnje. Sve to je doprinelo da se nadoknadi smanjenje proizvodnje kod ostalih članica Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEK) i Rusije, čime je dodatno ometen napredak ka uravnoteženom tržištu.

U junu su se cene VTI i brent nafte spustile na 50 dolara po barelu, čime su izbrisani svi dobici nastali nakon prošlogodišnje odluke grupe zemalja proizvođača koje su članice i koje nisu članice OPEK da smanje proizvodnju.

Iako su se zemlje u velikoj meri pridržavale dogovora, njegov uticaj je do sada bio ograničen jer proizvođači nisu smanjivali izvoz u meri u kojoj su smanjili proizvodnju.

Tokom trećeg kvartala, sposobnost OPEK-a da održi izvoz biće otežana potrebom da se više nafte zadrži „kod kuće“ kako bi se zadovoljila povećana domaća tražnja tokom letnjih meseci. U SAD, rast proizvodnje je tokom drugog kvartala opao za više od pola u poređenju sa prvim kvartalom, što je potencijalno prvi znak da američki proizvođači nisu spremni ili nisu u stanju da održavaju proizvodnju po bilo koju cenu, objašnjava Ole Hansen, direktor sektora strategije trgovine berzanskom robom u danskoj Sakso Banci.

Ovi događaji su OPEK-u otvorili mogućnost – ukoliko se pokaže uspešnom, cena nafte brent će se verovatno kretati ka 55 dolara za barel u narednim mesecima nakon čega će se obnoviti slabost, jer se fokus pomera na 2018. i potencijalni rizik da se dodatni bareli nađu na tržištu ukoliko se OPEK i Rusija ne dogovore o produženju dogovora o smanjenju proizvodnje i posle prvog kvartala 2018.

„Na osnovu te pretpostavke, snižavamo prognozu cene sirove nafte tipa brent za kraj godine sa 58 na 53 dolara po barelu“, kaže Hansen.

Hedž fondovi su do sada imali veoma tešku godinu. Novembarski sporazum o smanjenju proizvodnje podstakao je povećanje špekulativne tražnje za naftom. Ovo je kulminiralo tokom februara kada su fondovi držali gotovo milijardu barela nafte u uverenju da je ostvarena donja granica cene i da put najmanjeg otpora vodi ka višoj ceni.

Tri uzastopne rasprodaje, nakon smanjenja premije na očekivanja od OPEK-a, rezultirale su odustajanjem potencijalnih kupaca – čime su špekulanti ponovo vratili kontrolu.

Ova situacija će ostati takva sve dok podaci o zalihama ne pokažu uverljive znake poboljšanja. Glad za aktuelnim informacijama dovela je do velikog interesovanja za Nedeljnim statusnim izveštajem o nafti, koji izdaje Američka administracija o energetskim informacijama. U stvari, EIA je neočekivano gotovo preuzela ulogu zastupnika globalnog tržišta uprkos tome što samo pruža podatke o SAD, objašnjava ekonomista Sakso banke.

Globalna tražnja za naftom će nastaviti da raste u narednoj deceniji i time će doći do pritiska na energetske kompanije da pronađu nove izvore nafte koji bi zamenili zrele bušotine i zadovoljili povećanu tražnju. Tokom naredne dve do tri godine, ovaj proces verovatno neće dovesti do problema sa rastom proizvodnje u zemljama koje nisu članice OPEK-a, što bi bilo dovoljno da se tokom sledeće godine zadovolji sve veća tražnja.

Na duži rok, potrebna je stabilna ili viša cena, uz veliku nepoznanicu i potencijalno smanjenje tražnje u zavisnosti od brzine kojom se preći sa motora sa unutrašnjim sagorevanjem ka onima na struju i gas.

„Ostajemo pozitivni sa prognozom o zlatu sa uverenjem da rizik za američku ekonomiju trenutno odražava mogućnost negativnih kretanja“, kažu u Sakso banci. Zbog toga postoji potencijal da američki Komitet za otvoreno tržište bude previše optimističan u pogledu povećanja kamatnih stopa, nešto što tržište obveznica već signalizira ravnijom krivom prinosa, jer su obveznice sa dužim dospećem i dalje tražene.

Inflatorna očekivanja, posmatrana kroz desetogodišnje obveznice, pala su na najniži nivo u proteklih sedam meseci, pa iako se to može smatrati negativnim faktorom za cenu zlata, time se takođe smanjuje potreba za višim kamatnim stopama, čime se osigurava da stvarni prinosi – ključni pokretač cene zlata – ostaju ublaženi.

„Potražnja za proizvodima kojima se trguje na berzama tokom cele godine konstantno raste. I institucionalni, i individualni investitori traže diversifikaciju i potencijalnu zaštitu od pogrešno procenjenog finansijskog rizika, što se može videti u raskoraku između visokih cena akcija i niske volatilnosti usled povećanja nesigurnosti ekonomske politike. Neizvesnost u vezi sa sposobnošću predsednika Trampa da ponovo uspostavi mere politike povoljne za rast, uz nekoliko geopolitičkih rizika, su takođe povećale tražnju za sigurnom aktivom kao što je zlato.“

Hedž fondovi su bili značajni kupci zlata početkom juna jer je izgledalo da će se preokrenuti trend smanjenja cene koji traje od 2011. godine. Međutim, neuspeh u probijanju nivoa od 1.300 dolara za uncu i agresivne izjave na sastanku Komiteta za otvoreno tržište održanog 14. juna, ostavili su zlato izloženo još jednoj korekciji za koju smatramo da je predstavljala priliku za kupovinu, imajući u vidu naša srednjoročna predviđanja.

„Ostajemo pri našoj prognozi cene zlata za kraj godine od 1.325 dolara po unci uz mogućnost da cena bude još veća, imajući u vidu uverenje da bi proboj iznad 1.300 dolara po unci verovatno obnovilo interesovanje momentuma i makro fondova“, smatra Hansen.

Pročitajte i ovo...