Home TekstoviB&F Plus Dubravka Negre, direktorka kancelarije Evropske investicione banke za Zapadni Balkan: Tu smo da ostanemo

Dubravka Negre, direktorka kancelarije Evropske investicione banke za Zapadni Balkan: Tu smo da ostanemo

by bifadmin

Jedna od krilatica Evropske investicione banke je da „pretvara dobre namere u realnost“, a direktorka kancelarije za Zapadni Balkan Dubravka Negre za B&F kaže da je zadatak ove finansijske institucije da pomogne tranziciju država regiona ka članstvu u Evropskoj uniji, ali da politički aspekt nije važniji od ekonomskog, pa naglašava da EIB neće stajati iza neisplativih projekata.

Evropska investiciona banka upravo je obeležila 60 godina poslovanja, od kojih je čak 40 prisutna u našoj zemlji i regionu. Prvi angažman najveće finansijske institucije na svetu na ovom prostoru je finansiranje izgradnje Autoputa bratstva i jedinstva, dok je među najsvežijim projektima „Autoput mira“, koji bi trebalo da spoji Niš i Tiranu preko Prištine. Direktorka kancelarije EIB za Zapadni Balkan Dubravka Negre objašnjava da je težnja regiona da se integriše u EU presudna kada je reč o podršci te finansijske institucije, jer je njen zadatak da pomogne i ubrza modernizaciju i razvoj u svakoj od država koje su u procesu evrointegracija.

B&F: EIB je od 2000. godine do danas u Srbiji u različite projekte plasirala ukupno 5,3 milijardi evra. Za koje projekte su izdvojeni najveći iznosi i koliko ste zadovoljni efikasnošću upotrebe toga novca?

DN: Najznačajnija sredstva od preko 1,7 milijardi evra izdvojena su za transportnu infrastrukturu, koja je bila prioritet i potreba svih vlada u poslednjoj deceniji. Javnosti je verovatno poznato da smo finansirali i rekonstrukciju Kliničkog centra u Nišu, u kome sada kvalitetnije zdravstvene usluge može da dobije 2,5 miliona stanovnika južnog dela Srbije. Kreditirali smo izgradnju i opremanje Naučno tehnološkog parka u Beogradu, a podržali smo i obnovu Jugoslovenske kinoteke i Narodne biblioteke, jer osim ulaganja u osnovne pokretače ekonomskog rasta, mi pomažemo razvoj i modernizaciju svih sfera društva.

Iskorišćenost kredita je trenutno na 75%, a ako iz te računice isključimo ugovore koji su ozvaničeni u aprilu ove godine, taj pokazatelj je preko 85%, što je zadovoljavajuće ali i dalje treba raditi na poboljšanju. Vlada Srbije prepoznala je neophodnost da se javne investicije povećaju sa aktuelnih 4% BDP, a naše iskustvo govori da je za zemlje u razvoju optimalno 6% do 8% izdvajanja za te svrhe. Da bi se to sprovelo u delo, potreban je dobar odabir, priprema i upravljanje investicionim projektima, kao i kvalitetan kadar. To su upravo i oblasti koje podržavamo i stručno i finansijski, velikim delom kroz bespovratna sredstva EU.

B&F: Koji projekat biste izdvojili kao posebno uspešan primer saradnje EIB i Srbije?

DN: Izgradnja Koridora 10 je najveći projekat koji smo podržali, čiji se značaj može porediti sa našim prvim iskustvom u ovom regionu – izgradnjom Autoputa bratstva i jedinstva. Ta simbolika dobro ukazuje na našu ulogu: od ukupno 1,3 milijarde evra, kolika je vrednost projekta izgradnje Koridora 10, mi smo finansirali 600 miliona evra, jer je to poduhvat koji služi ne samo Srbiji i njenim građanima, već svima koji putuju sa istoka na zapad Evrope. Drugi projekat koji bi se mogao nazvati našom „vizit kartom“ je finansijski ugovor od 500 miliona evra kao podrška za najveću stranu direktnu investiciju u Srbiji, odnosno modernizaciju fabrike automobila u Kragujevcu, koja je i dan danas najveći srpski izvoznik. Ta dva projekta ostavili su trajan pečat i promenili ekonomsku sliku Srbije.

B&F: Tokom majskog samita EU-Zapadni Balkan, u Sofiji je sa Srbijom potpisan Memorandum o razumevanju o finansijskoj podršci vredan milijardu evra. Kojim sektorima je ta podrška namenjena i kakve rezultate očekujete?

DN: Poruka Samita u Sofiji je da će EU nastaviti da podržava povezivanje država unutar regiona Zapadnog Balkana, kao i njihov put ka članstvu uz određene preduslove. Mi smo finansijska poluga EU koja treba da pomogne i olakša te procese. Sa Srbijom smo se dogovorili da ćemo podrzati ulaganja vredna milijardu evra, među kojima je javnosti najpoznatiji „Autoput mira“, odnosno autoput Niš-Merdare-Priština-Tirana. Takvi projekti nemaju kratkoročni cilj, već daleko širu geopolitičku ulogu. Ipak, mi ne investiramo u ekonomski neopravdane projekte – a poznato mi je da se tom projektu zamera da je politički, a ne ekonomski. Ako je nešto neisplativo, neće biti održivo pa ni podržano od strane naše institucije. Mi smo, međutim, veoma pažljivo analizirali ceo projekat, a već se na prvoj deonici Niš-Pločnik vidi da postoji potreba za novim putem kako bi se smanjila postojeća zagušenja saobraćaja u Prokuplju, kao i zagađenje vazduha u gradu. Izgradnja autoputa u tom delu Srbije pomoći će i njegovo ekonomsko osnaživanje i razmenu ljudi i roba.

Naš plan je da podržimo i razvoj plovnosti reka u Srbiji kao i rečnih luka na Dunavu i Savi, a već su namenjena bespovratna sredstva EU za obnovu prevodnice na Đerdapu. Ulagaćemo i u razvoj lokalne komunalne infrastrukture i gradskog prevoza u Beogradu, kao i u modernizaciju i digitalizaciju u obrazovanju, podržavajući uvođenje interneta u škole širom Srbije.

B&F: Nedavno ste izjavili da je zahvaljujući podršci EIB u Srbiji otvoreno 270 hiljada radnih mesta. U kojim sektorima su ta radna mesta stvorena i na koji način?

DN: Jedan od stubova našeg rada je podrška malim i srednjim preduzećima, i na tom poslu sarađujemo sa lokalnim finansijskim sektorom. Od 2009. godine obezbedili smo 1,7 milijardi evra za garancije i povoljne kreditne linije koje su komercijalne banke odobravale svojim klijentima iz MSP sektora, a iz njihovih izveštaja upravo i potiče podatak o 270 hiljada novih radnih mesta, jer su preduzeća te kredite koristila za širenje i modernizaciju proizvodnje, nabavku novih mašina ili povećanje izvoza.

Planiramo da potpišemo i nove garancijske šeme preko Evropskog investicionog fonda (EIF) koji je deo naše banke, gde bi akcenat bio na zapošljavanju mladih – pokušavamo da ohrabrimo banke da preuzmu veći rizik i finansiraju preduzeća koja imaju manji broj zaposlenih, nemaju kreditnu istoriju, a imaju mogućnost da obezbede treninge za mlade ili da ih zaposle na kraći ili duži rok. EIF je, inače, do sada u Srbiji realizovao garancijske šeme vredne oko 300 miliona evra i tako pomogao u poslovanju preko pet hiljada malih i srednjih preduzeća.

B&F: Povoljnije izvore novca ne traži samo privreda, već i država, koja alternativu podizanju kredita za razvoj infrastrukture vidi u ulasku u javno – privatna partnerstva. Da li EIB pruža finansijsku podršku za takve projekte i šta, osim prednosti, mogu biti najveći rizici u tom modelu?

DN: Treba biti vrlo oprezan sa svim što lepo zvuči, a javno-privatna partnerstva (JPP) u teoriji zaista zvuče jako lepo. EIB u Zapadnoj Evropi takve projekte podržava zadnjih 30 godina, i naše iskustvo kaže da taj model jeste i može biti veoma uspešan ukoliko je dobro pripremljen i ispregovaran i, što je presudno, ukoliko je investicija održiva i ekonomski opravdana. Treba imati u vidu da, ako se desi da stvari krenu neplanirano, država mora da preuzme na sebe sve obaveze, pa i većim delom finansijske obaveze privatnog partnera. Naravno, što su projekti ambiciozniji, veći su i rizici. Kada je reč o Srbiji, videćemo kako će biti zatvorena finansijska konstrukcija za dva značajna JPP-a, koncesiju za aerodrom „Nikola Tesla“ i saniranje deponije u Vinči, i to će biti test za buduće projekte.

B&F: Koliko EIB trenutno izdvaja za podršku potencijalnim državama članicama i kako ta podrška utiče na brzinu evrointegracija Srbije i drugih zemalja u regionu?

DN: Naša podrška pre svega zavisi od makroekonomske stabilnosti u određenoj državi – to nam otvara prostor da planiramo buduće aktivnosti. S druge strane, Evropski savet je 2016. godine tražio da povećamo prisustvo u južnom susedstvu i na Zapadnom Balkanu, kako bismo ublažili posledice neočekivanih šokova, poput prirodnih nepogoda, migracija… Tada smo se obavezali da udvostručimo finansiranje na oko 15 milijardi evra za projekte u oba regiona. Ako imamo u vidu da EIB može da finansira najviše do polovine troškova projekta, to znači da potencijalno možemo samo na Balkanu olakšati realizaciju oko 6 milijardi evra investicija u periodu do 2021. godine. To je pozamašna suma, koja ne uključuje samo kredite već i donacije, kao i njihovo kombinovanje sa bespovratnim sredstvima EU, a verujem da će se uvećavanje izdvajanja za ovaj region nastaviti i u novom programskom periodu od 2021. godine.

To znači da je EIB ovde zadnjih 40 godina, ali je tu da ostane i mnogo duže od toga. Naravno, mi smo pre svega investiciona banka, i ulažemo tamo gde ima smisla, bilo gledano iz ugla politika i prioriteta EU, bilo iz ugla interesa naših partnera iz regiona.

 

 

Milica Rilak

jul/avgust 2018, broj 151.

Pročitajte i ovo...