Home TekstoviB&F PlusAnalize SAD: Gubitak stranih studenata može imati katastrofalne posledice

SAD: Gubitak stranih studenata može imati katastrofalne posledice

by bifadmin

Više od tri četvrtine studenata na američkim tehnološkim univerzitetima su stranci. Migranti su osnivači preko polovine najvrednijih statap kompanija u SAD. Sada američki univerziteti beleže pad stranih studenata i do 80%, zbog loše zdravstvene situacije i još gore imigracione politike. To će dugoročno imati katastrofalne posledice po SAD, upozoravaju univerzitetski stručnjaci. Manje najtalentovanijih stranih studenata na univerzitetima znači manje naučnika, manje inovativnih stratap kompanija, manje tehnološki obrazovane radne snage i na kraju – manje radnih mesta.

Migranti su zaslužni za četvrtinu od ukupnog broja izuma u SAD godišnje. Oni su osnivači ili najviši rukovodioci u više od polovine američkih startap kompanija koje su dostigle vrednost od milijardu i više dolara. Prema istraživanju Nacionalne fondacije za američku politiku, građani drugih zemalja čine ogromnu većinu studenata postdiplomaca na američkim univerzitetima iz oblasti elektrotehnike (81%), računarskih nauka (79%) i industrijskog inženjerstva (75%).

Oni, kada im se pruži prilika, većinom biraju da ostanu u SAD. Uglavnom se zapošljavaju u biotehnološkim kompanijama, firmama koje razvijaju veštačku inteligenciju ili najnaprednije IT servise, a neretko sami osnivaju preduzeća u ovim oblastima.

Primera radi, više od 80% stranih studenata koji doktoriraju u oblasti veštačke inteligencije ostaje u SAD posle diplomiranja, navodi se izveštaju američkog Centra za bezbednost i nove tehnologije iz decembra prošle godine.

Prema podacima Hravradske poslovne škole, od 2000. do 2010. godine, u Sjedinjene Države se iselilo više migranata koji se bave pronalazaštvom nego u sve ostale zemlje u svetu zajedno.

Preokret: strani studenti zaobilaze SAD

Ali ova prednost utemeljena na najtalentovanijima iz ostatka sveta je ubrzano počelo da se topi od kako su vlasti u SAD krahirale u borbi sa pendemijom, upozoravaju američki mediji. Primera radi, samo Univerzitet u Arizoni, koji spada u najprestižnije javne istrarživačke ustanove, saopštio je da se za upis prijavilo 80% manje stranih studenata nego prošle godine.

Pri tom, ovaj podatak je saopšten pre nego što je Trampova administracija proglasila moratorijum na brojne kategorije radnih viza na koje mnogi od ovih studenata računaju kada planiraju da studiraju u Sjedinjenim Državama.

Takvom politikom SAD rizikuje da drastičan pad stranih studenata ne bude samo privremen, dok se zdravstvena situacija u SAD ne stabilizuje. Namera da se studira na nekom od stranih univerziteta podrazumeva planiranje berem nekoliko godina unapred.

To znači da nove generacije mladih koje sada razmatraju mogućnosti studiranja u inostranstvu, kao prepreku u SAD ne vide samo lošu zdravstvenu situaciju, već i sve oštriju imigracionu politiku koja šalje poruku da nisu dobro došli. Nasuprot tome, Kanada, Australija i Velika Britanija ublažavaju propise koji mogu doprineti privlačenju najtalentovanijih studenata na njihove univerzitete.

Manjak stranih talenata usporiće privredu

Politika privlačenja stranih studenata ima mnogo dugoročnije posledice nego što se to uočava na prvi pogled. Visokvalifikovane ljude najviše privlače zemlje koje već obiluju takvim kadrovima. Zato, ako se uspori uvoz talenata u SAD koji se prvenstveno odvija preko američkih univerziteta, to onda znači i manje naučnika, manje inovativnih stratap kompanija, manje tehnološki obrazovane radne snage i na kraju – manje radnih mesta.

Ceh će prvi platiti američki univerziteti i to najviše oni javni. Strani studenti, koji obično plaćaju punu školarinu, postali su tokom prošle decenije glavni izvor prihoda za javne univerzitete. Prema podacima američkog Državnog udruženja za visoko obrazovanje, u 2015. godini je školarina 12% stranih studenata koji su upisali javne univerzitete, obezbeđivalo 28% njihovih prihoda.

Bez novca nema ni kvalitetnih istraživanja

Budžeti javnih univerziteta su opustošeni još od kako je globalna finansijska kriza ispraznila državne blagajne. Pomenuto Udruženje navodi da je 2018. državna podrška javnim univerzitetima po studentu i dalje bila manja nego 2008. godine.

Nadolazeći rezovi državnog budžeta zbog recesije izazvane korona virusom samo će pogoršati stvari, a pri tom mnogi univerziteti, bilo da su javni ili privatni, više nemaju mogućnost da kao tokom protekle decenije pribavljaju značajna sredstva iz školarina stranih studenata.

To će dodatno umanjiti budžete za istraživanja, ali i kadrovske potencijale, naročito na fakultetima za inženjerska zanimanja koji su u velikoj meri zapošljavali najbolje strane studente.

Pomenuti problemi ugrožavaju i ulogu koju univerziteti igraju u promociji inovacija, kao istraživačka baza za budući tehnološki napredak i kao saradnici brojnih kompanija u komercijalizaciji naučnih otkrića.

Konkurenti koriste greške američke administracije

U situaciji kada i najbogatiji američki univerziteti drastično režu troškove, a manje imućni strahuju da li će uopšte preživeti aktuelnu krizu, to će se neminovno odrarziti ne samo na broj, već i na kvalitet naučnih istraživanja.

Suprotno američkoj administraciji, vlade drugih razvijenih država mnogo bolje razumeju koliku važnost za ukupan privredni i društveni oporavak od krize sa kakvom se svet još nije suočio imaju upravo – univerziteti.

Recimo, Velika Britanija planira da univerzitetima obezbedi zajmove koji bi pokrili 80% gubitka nastalog zbog smanjenja broja stranih studenata, dok Tramp i njegov tim ograničavanjem studentskih viza samo produbljuju ionako nezavidnu finanijsku situaciju na američkim univerzitetima.

Egzodus iz Silicijumske doline

Analitičari ističu da su za inovacioni potencijal SAD presudne urbane sredine visoke produktivnosti koje se formiraju oko univerzitetskih centara, kao što je to slučaj u Silicijumskoj dolini, Njujorku, Bostonu, Sijetlu… Tu se sreću naučnici, preduzetnici inovatori, investitori, dele ideje i interese, podstiču jedni druge i na taj način celu zajednicu čine produktivnijom nego što bi to mogao da uradi usamljeni pojedinac, ma koliko bio genijalan.

Prema nedavnom istraživanju koje navodi američki časopis „The Atlantic“, deset najinovativnijih gradova u Sjedinjenim Državama po broju stanovnika čine tek nešto više od petine ukupnog stanovništva, ali zato učestvuju sa 48% u ukupnom broju registrovanih patenata i sa 33% u nacionalnom bruto-društvenom proizvodu (BDP).

Ali za razliku od vremena pre izbijanja pandemije, kada stambena infrastruktura više nije mogla da isprati priliv visokoobrazovanih, inovativnih i preduzimljivih ljudi u takve sredine, sada se dešava potpuno obrnut trend. Poučeni posledicama korona krize, mnogi od njih se iseljavaju u manje sredine, ali sa više životnog prostora jer nisu prenaseljene poput do skoro najpopularnijih gradova. Silicijumska dolina više nije Meka, iz nje se sada odlazi.

Rad na daljinu uništava kreativnost

Manje sredine zbog toga mogu biti na dobitku, to neće mnogo poremetiti ni poslovanje najvećih tehnoloških kompanija, ali rad i kontakti na daljinu mogu ozbiljno da ugroze do juče neprikosnovene inovativne centre i rasadnike novih tehnologija.

Jer kako ističe „The Atlantic“, nijedna aplikacija za virtuelne kontakte, ma koliko bila tehnološki usavršena, ne može da nadoknadi kreativnost koja se najviše ispoljava u komunikaciji uživo i u neposrednoj saradnji kroz timski rad.

„Stoga progon stranih studenata sa američkih univerziteta, istovremeni egzodus inženjera iz mesta kao što je Silicijumska dolina i fizička izolacija zaposlenih u kompanijama, mogu ozbiljno da uspore inovacioni motor koji je do sada pokretao Sjedinjene Države“, upozorava se u tekstu.

Kao ni virus, tako ni kriza neće proći sama od sebe

Ovaj motor, izgrađen u poslednjih pola veka, a koji se oslanjao na privlačenje najtalentovanijih iz celog sveta, na dinamičan univerzitetski sistem i gradove koji su podsticali ljude na kretaivnost i saradnju radi stvaranja nečeg novog – vlasti u SAD su počele da doživljavaju „zdravo za gotovo“.

Pandemija je pokazala kako sve to može da se razgradi, deo po deo, za vrlo kratko vreme. Zato bi najveća greška Amerikanaca bila očekivanje da će ih ekonomski uspesi ostvareni pre pandemije, izvući i iz aktuelne krize. Kao što korona virus neće nestati sam od sebe, tako se ni vodeća uloga SAD u inovacijama neće održavati i obnavljati sama, zaključuje „The Atlantic“.

Foto: Pixabay

Pročitajte i ovo...

Ostavite komentar