Home Tekstovi Najneobičniji knjigovođa u Subotici: Marlen Ditrih među računima i slatkišima

Najneobičniji knjigovođa u Subotici: Marlen Ditrih među računima i slatkišima

by bifadmin

Subotica ima neobičnog knjigovođu. Ona u slobodno vreme pravi kolače i odlazi na međunarodna takmičenja u poslastičarstvu, pravila je lutke za pozorišne predstave, slike i predmete od ovčije vune, bavila se dekoracijom prostora, završila je i kurs za cvećara… I zove se Marlen Ditrih. Na pitanje da li su joj ime i prezime koje deli sa najčuvenijom filmskom divom prošlog veka nešto doneli ili oduzeli u životu, odgovara da to, ipak, još ne zna, jer: „Trebao bi mi još jedan život, sa nekim običnim imenom, pa da mogu da uporedim“.

Da naša sagovornica Marlen Ditrih, umesto u Subotici, živi u Holivudu, Londonu, Parizu ili Beču, gde je provodila život jedna od najčuvenijih glumica prošlog veka, istog imena i prezimena, verovatno bi se proslavila a možda i obogatila. U Srbiji, ime i prezime Marlen Ditrih donelo joj je čuđenje, pitanja, ali i duhovite i manje duhovite komentare službenih lica koji su gledali njen pasoš ili ličnu kartu.

Ipak, Subotičanka Marlen Ditrih ne žali za svetskom slavom. Kaže da živi srećan život na severu Vojvodine, uz supruga i troje dece. Svom devojačkom prezimenu dodala je i muževljevo, pa je tako danas Marlen Ditrih-Patarčić. Već dve decenije njen osnovni posao je knjigovodstvo, ali u slobodno vreme i „naša“ Marlen Ditrih ima i te kako izraženu umetničku crtu. Do sada, doduše, nije se oprobala u glumi i pevanju, ali sve ono što spada pod „ručni rad“ ide joj od ruke.

Trenutno je naročito inetersuje poslastičarstvo. „Nedavno sam se vratila sa sajma u Italiji. Tu sam shvatila da moj sadašnji hobi, a to je francusko poslastičarstvo i mono deserti zapravno i nije tako jeftin, jer je materijal skup, a i sve je čist ručni rad. Da bi se napravio jedan mono desert, potrebno je više različitih slojeva krema, i to se sve preliva glazurom koja se sjaji. Jedan kolač nekoliko puta mora da prođe kroz ruke, svi materijali su izuzetno kvalitetni, a to sve onda mora i da košta više nego neki obični kolači. Zato, bez mogućnosti da uložite 100.000 evra u mašine, to ne može biti posao, već samo hobi“, kaže Marlen Ditrih.

Dodaje odmah da od svojih umetničkih interesovanja nikada nije odustajala, i uvek je nalazila način da svojim hobijem usreći ne samo sebe, nego i druge. Od kada se predala poslastičarstvu, najsrećniji su porodični i prijatelji njene dece, jer za svako slavlje dobijaju ukusno i veoma maštovito ukrašenu tortu. Ona je, ipak, najsrećnija kada pravi lutke. „Pravim ih već dvadeset godina“, priča, „samo od različitih materijala, a sada je na red došao šećer. I torte sam počela da pravim zato da bih imala šta da dekorišem. Prvo radim svu tu lepu i zanimljivu dekoraciju, uživam u tome, pa tek onda pečem kore i pravim fil“.

Ni sama ne znam šta će biti sledeće

Koliko strasti je utkano u svaki njen hobi možda najbolje pokazuje to što se uvek usavršavala, uključujući i odlaske na razna takmičenja. Zvučno ime i prezime nisu joj bili od dodatne pomoći, jer su takmičenja u poslastičarstvu anonimna, odnosno svaki kandidat dobija šifru pod kojom se njegov rad pojavljuje pred sudijama. Tako je bilo i na nedavno održanom međunarodnom takmičenju u Mađarskoj, na kome joj je „za dlaku“ izmaklo treće mesto koje je donosilo i pozivnicu za još veće takmičenje poslastičara u Londonu.

Osim poslastica i lutki za pozorišne predstave, ova Subotičanka je pravila slike i predmete od ovčije vune, bavila se dekoracijom prostora, a završila je i kurs za cvećara. „Prvo sam počela da šijem haljinice za lutke kojima sam se igrala kao mala, potom i da pravim lutke, neke i za pozorišne predstave. Sledeće što me je zainteresovalo bilo je dizajniranje sapuna, posle toga sam počela da pravim pustovane slike. To su slike koje se prave od ovčije vune. Izlagala sam ih u našoj zemlji, Mađarskoj i Austriji. Trenutno je moja strast poslastičarstvo, a ni sama ne znam šta će biti sledeće“, kaže najneobičniji knjigovođa u Subotici, a verovatno bi se takav teško našao bilo gde u Srbiji.

Iako dele isto prezime, porodica naša sagovornice nije u srodstvu sa holivudskom filmskom divom nemačkog porekla. Preci subotičke Marlene Ditrih potiču iz Švajcarske, odakle su oko 1600. godine došli u Rumuniju da prave rudnike soli. A odatle u Vojvodinu gde je njen deda i rođen. „Deda je nekada bio, a otac je i dan-danas veliki obožavalac glumice Marlen Ditrih – i dalje sakuplja novinske isečke, postere, sve što nađe o njoj. Celu jednu vitrinu u kući ispunio je knjigama o poznatoj glumici“, priča naša sagovornica ko je „odgovoran“ za ime koje je dobila.

Kada se rodila, njen otac je odmah poslao slavnoj glumici pismo da je obavesti o imenjakinji u Subotici, ali i to i ostala pisma, („jer otac nijednog momenta nije odustajao“) su ostajala bez odgovora. Sve dok se nije dosetio da na kovertu jednog pisma zalepi fotografiju svoje ćerke a u pismo ubaci njene crteže koje je nacrtala u vrtiću. „Tek na to pismo smo dobili odgovor. Danas sumnjam da je ona lično odgovorila, ali smo dobili njenu potpisanu fotografiju i knjigu. Sve dok se nije razbolela, svake godine uoči Božića bi nam slala svoje slike i potpisane knjige. Sada se te knjige mogu naći samo u bolje snabdevenim antikvarnicama. Kada je Marlen umrla, moj tata je čak i malo zaplakao“, priča vojvođanska Marlen Ditrih o tome kako je slavna glumica obeležila njen život iako se nikada nisu upoznale.

Slavno ime nije uvek prednost

Tokom godina susretala se sa različitim reakcijama ljudi koje je upoznavala. Ali je svima jedno bilo zajedničko: ime i prezime su joj pamtili iz prve, ili nisu uopšte, „sredina ne postoji“, kaže. Neki su joj tražili i ličnu kartu kao potvrdu, jer nisu verovali da se tako zaista zove, a u policijskoj stanici su joj se smejali kada ih je jednom prilikom pozvala i predstavila se.

Ali priseća se i neugodnosti sa „organima reda“, tokom jednog prelaska granice na Kelbiji. „Jedan od policajaca me je upitao gde mi je drug Hitler. Bilo mi je neprijatno i želela sam da mu objasnim da je Marlen Ditrih u Holivud došla bežeći od nacista, kao i da je bila antifašista, ali sam odustala. Nisam želela da ulazim u raspravu s policajcem i, eventualno, tako sebi napravim problem“.

Danas je situacija nešto drugačija, jer su stasale generacije kojima ime najplaćenije glumice prošlog veka ništa ne znači. Ipak, „dešavalo mi se i da mnogi misle da je moj profil na društvenim mrežama lažan s obzirom na ime i prezime. Zato sam jednom čak i objavila svoju ličnu kartu. Da sam sama mogla da odlučujem, nikada ne bih sebi dala ime koje nosim“, priznaje naša sagovornica i dodaje da upravo zato uvek ističe kako roditelji moraju da vode računa da imena koja biraju za svoju decu ne smeju da im opterete život.

Za razliku od nje, kojoj je ime dao otac opsednut filmskom divom, bratu je ime birala majka, pa se zove „obično“ – Ištvan. Na pitanje da li joj je neobično ime i prezime nešto donelo ili oduzelo u životu sa osmehom odgovara da to ipak još ne zna, jer: „Trebao bi mi još jedan život, sa nekim običnim imenom, pa da mogu da uporedim“.

Aleksandra Galić

Broj 170, februar 2020. 

Pročitajte i ovo...

1 komentar

абц 8. април 2020. - 22:49

Отац госпође Марлен, био је професор у Гимназији, Ђула Дитрих, и предавао предмет Општенародна одбрана и друштвена самозаштита. Скраћено ОНО и ДСЗ. Када су укинули тај предмет, његово радно место било је – домар у истој школи. Професор Ђула Дитрих био је волео Марлен Дитрих, и по њој дао име својој кћерки када се родила. Симпатична породица кроз више генерација.

Odgovori

Ostavite komentar