Home .rs ili život: Cena digitalnog patriotizma

.rs ili život: Cena digitalnog patriotizma

by bifadmin

Pored još važećeg plavog pasoša i imena nekih firmi, do skora nas je za blaženopočivšu državu vezivao i domen .yu.

S obzirom da smo se igrali rata, sukcesije i kontinuiteta dok je internet bum bio u svom vrhuncu, uspeli smo da nekako dobijemo .rs domen, koji nikoga sa strane ne može asocirati na državu koja je do skora bila na „ledu“. Reč je, naravno, o Srbiji, nastaloj u krvi, prestaloj u krvi i obnovljenoj u komediji. Nije nam cilj da vam dajemo lekcije iz istorije već da vas obavestimo da domen .rs postoji već godinu dana.

Neki su rekli da je dobro što smo i ovo dobili, s obzirom šta nam se nudilo. Najlogičniji, .sr domen, ima Surinam, a dodeljen mu je daleke 1991. godine. Možda nije mesto za to, ali iz ove činjenice se jasno vidi da Srbija tehnološki kasni za zemljama drugog sveta i to debelo. Nije baš da smo treći, ali prvi svet nikada nećemo biti. Elem, .rs može da znači svašta. Evo, uzmimo srećnog vlasnika .sr domena, dakle Surinamca, koji je slučajno nabasao na neki .rs sajt i nikako ne može naslutiti da to znači Republika Srbija. Monarhisti su se složili da, ako se ikada promeni silom ukinuto državno uređenje i Srbija ponovo bude kraljevina, .rs može značiti i Royal Serbia ili slično na raznim jezicima.

Komercijalno, domen je teško isplativ, u smislu Crnogoraca, koji su, spram svog radnog mentaliteta, dobili .me domen, koji na engleskom, a to je, dakle, internacionalno, ima širok dijapazon varijacija, od pornografskih (cenzurisano).me do npr. srpsko-hrvatsko-bošnjačke verzije npr. zagolicaj.me, počeši.me, operi.me itd. Naravno, ovo je tzv. „leba-bez-motike“ sufiks, gde oni samo sede, a para kaplje. O ovome drugom prilikom.

Verovali ili ne, ovaj naš .rs domen je do sada registrovalo oko 47000 pojedinaca i firmi, a glavni baja koji drži registar krije se iza skraćenice RNIDS koja znači Registar nacionalnog Internet domena Srbije. U trenutku pisanja ovog teksta, na sajtu ove simpatične organizacije piše da je do sada registrovano 24857 rs, 16175 co.rs, 2394 org.rs, 2761 in.rs и 780 edu.rs domena, a to je nešto manje od 47000.

Sada ide najslađi deo, a radi se o parama. Internacionalni .com, .net i sl. domeni koštaju 9 dolara, a domeni tipa .info se mogu pribaviti i za 2$. Ako uzmemo da domen predstavlja državu, kao što to rade zastava, grb i himna, analogijom ćemo doći do toga da je poreklo našeg domena vuče koren iz Prvog srpskog ustanka. Da ovo nije šala, pokazuje i cena, jer sloboda za koju su naši preci pali da bi mi sada plaćali porez 18% Srbiji, a ne 10% (deseticu) Turskoj itekako košta. Krv nije voda, a .rs nije .com, pa ćete ovaj internet patriotizam platiti 2.500 din kod ovlašćenog registranta.

Ako ste malo manji patriota i za vas postoji rešenje. To je .co.rs. za 990 din. Za izdajnike postoji i domen .in.rs koji košta 590 din, a inače je zamišljen za lične prezentacije.

Pismeni ste ljudi, a pošto je ovo pretežno ekonomski časopis, pretpostavljamo da umete i da računate. Vratite se tri pasusa, pogledajte cifre i pomnožite sa cenama u pasosu ispod. To je cena digitalnog patriotizma. Da je komunizam bio oličen u .yu domenu, potvrđuje i to da je njegova registracija bila besplatna.

Iz svega ovoga provlači se pitanje: Da li bi nam bilo bolje da smo ostali pod Turcima? Ono što je kod nas .rs u Turskoj je .com.tr. To košta oko 40 turskih lira, ili 18 eura, što po kursu u vreme pisanja ovog teksta košta 1700 din, a dakako je proporcija bila drugačija kada je euro bio niži i kada su cene .rs domena bile formirane.

Da li su naši preci uzalud ginuli? Na osnovu kog kriterijuma su utvrđene cene .rs domena, ne znamo ni posle godinu dana. RNIDS ima još prihoda. Produženje .yu domena košta 350 din, zaštita podataka o licu koje je registrovalo domen (i to može) košta 300 din, a administrativni poslovi koštaju od 1500 din do 10000 din. Dakle, lepo je uvaliti rođaka u ovu „stručnu, nestranačku, nevladinu i neprofitnu organizaciju, koja upravlja registrom nacionalnih Internet domena Republike Srbije .RS“.

Uroš Nedeljković

broj 52, februar 2009.

Ostavite komentar