Vlast u BiH na svim nivoima, od države entiteta do kantona, ozbiljno je shvatila prijetnju koju globalna ekonomska kriza donosi i u BiH, pa su preduzete hitne mjere. Poslanici u entitetskim i državnom parlamentu udvostručili su svoje i plate ministara i premijera.
Za sada, povećanje plata narodnih predstavnika jedina je konkretna mjera kojom se ekonomija BiH suprotstavlja posljedicama globalne krize. Da ipak ne bude kako poslanici nisu ni čuli za globalnu krizu, te da pokažu da imaju osjećaj za štednju i trenutak u kome se svi zajedno nalazimo, riješili su ipak da skrešu neke plate i zbor je pao na direktore državnih kompanija. Tako će ubuduće maksimalna plata ovih direktora u Federaciji BiH biti 1.964 eura, odnosno maksimalno pet prosječnih plata. U praksi to znači da će stotinak direktora imati nešto manje plate nego do sada.
U međuvremenu, niko ne zna niti koliki je bio prošlogodišnji ekonomski rast BiH, a još manje koliko bi mogao iznositi u ovoj godini. Takvim procjenama bave se samo dokoni strani ekonomisti, dok domaća vlast ima puno važnijih i sudbonosnijih pitanja koja treba rješavati i čiji istorijski značaj se ni izbliza ne može porediti sa trivijalnim pitanjima poput ekonomskog rasta, spašavanja ono malo postojećih radnih mjesta, povećanja izvoza.
Poslednjih dana januara EBRD je revidirao svoju procjenu ekonomskog rasta BiH u ovoj godini, i to samo nakon dva mjeseca. U novembru su ekonomisti EBRD-a predviđali BiH ovogodišnji rast od 4,5 posto ali se sada barata sa 1,5 posto. Ovako brza revizija na naniže sigurno nije dobar znak, utoliko prije što se smatralo da su balkanske zemlje ionako na svjetskoj ekonomskoj periferiji što bi ih trebalo sačuvati od najrazornijeg dejstva globalnog finansijskog cunamija.
Sa procjenom EBRD-a slažu se i analitičari iz Economist Inteligence Unit (EIU) čija je procjena ekonomskog rasta BiH u ovoj godini takođe 1,5 posto s tim što su malo optimističniji za narednu, 2010. godinu kada očekuju da bi BiH mogla zabilježiti 2,5 posto rasta. Ipak, bez obzira na brojke u plusu, kako je EIU procjenio da je rast u BiH u prošloj godini iznosio oko 5,8 posto, onda je jasno da bh. ekonomiju u ovoj godini očekuju teški trenuci.
Optimističnih tri posto rasta
Za razliku od stranih analitičara, guverner Centralne banke BiH, Kemal Kozarić, nešto je optimističniji te vjeruje da u ovoj godini ekonomski rast BiH neće biti ispod dva posto, odnosno u slučaju optimističnog scenarija možda čak i između tri i četiri posto.
Centralna banka BiH ujedno je bila i jedina koja je nešto konkretno preduzela do sada. Kako se prvi na udaru globalne finansijske krize našao bankarski sektor iz koga su usljed panike tokom oktobra i novembra građani povukli 409 miliona eura svojih štednih uloga, CB BiH je smanjila stopu obavezne rezerve sa 18 na 14 posto čime je bankama oslobođeno 370 miliona eura. Na žalost smanjenje stope obavezne rezerve je jedini instrument koji na raspolaganju ima CB BiH, s obzirom da ona funkcioniše kao Valutno vijeće (currency board) što znači da nema štampanja novca niti kreditiranja države.
Bankari koji su nakon prvog udara krize uspjeli ostati na nogama u praksi su pooštrili uslove za plasiranje kredita čime su se na udaru prvi našli građevinari, prerađivačka industrija te mala preduzeća kojima ionako život nije bio lak.
Entitetske vlade u BiH ipak pominju krizu i načelno najavljuju da će nešto učiniti kako bi se olakšao život i preživljavanje domaćim kompanijama. Svima je jasno da je jedini efikasan lijek upošljavanje domaćih preduzeća i obezbjeđenje svježeg novca za kompanije.
Jedino čega su se konkretno do sada sjetili u FBiH je da oko 200 miliona eura, koliko javna preduzeća drže oročeno u poslovnim bankama, jer su im višak, prebace u Razvojnu banku FBiH kako bi taj novac ona mogla plasirati pod povoljnijim uslovima. Ova ideja nikako se ne sviđa direktorima javnih preduzeća a još manje bankarima. Zaključak je da se u suštini time ništa ne dobija jer se novac praktično samo prebacuje iz lijevog u desni džep, pošto je jedini efekat manje novca u poslovnim bankama za kreditiranje i preduzeća i građana.
Budžet važniji od proizvodnje
Najave velikih kapitalnih investicija strateških partnera u energetski sektor u oba bh. entiteta, što je trebalo pokrenuti investicijski ciklus i ubrizgati oko 4,9 milijardi eura, neslavno su propale zbog neznanja i nesposobnosti vlasti sa mirisom korupcije. Nakon što je farsa sa izborom strateških partnera za energetski sektor u FBiH izgleda definitivno okončana i sve vraćeno na početak, i u Republici Srpskoj ČEZ se povukao iz “posla vijeka” proširenja TE Gacko, investicije koja se procjenjivala na 1,4 milijarde eura.
U oba entiteta najavljuju da će preko razvojnih banaka obezbjediti domaćoj privredi povoljnije izvore finansiranja, mada nije baš najjasnije odakle bi se mogao naći sav taj novac. Ali to i nije bitno, barem dobro zvuči.
Republika Srpska je u nešto povoljnijem položaju jer još uvijek nije potrošen sav novac dobijen prodajom telekoma. Loša vijest je da više nema šta da se proda, osim elektroprivrede, a privlačenja velikih stranih investitora za sada i ne daje bogzna kakve rezultate.
U Federaciji BiH, Vlada je više zabrinuta kako da napuni budžet nego da pronađe način da pomogne domaćoj ekonomiji da očuva radna mjesta i svoje tržišne pozicije. Proteklu godinu FBiH je završilla sa „rupom“ u budžetu od oko 200 miliona eura a ako se po jutru dan poznaje, onda će ova godina biti još gora. Minus u budžetu je rezultat prije svega enormnih socijalnih davanja za demobilisane borce, ratne i civilne invalide i porodice poginulih. Na taj način kupovao se socijalni mir iako se znalo da novca nema dovoljno a sad je došao trenutak suočavanja sa praznom kasom i zahtjevima korisnika koji traže ono što im zakon garantuje. U takvoj situaciji u budžetu su žrtvovani i subvencije za poljoprivredu i podrška domaćoj proizvodnji, kapitalne investicije, sve zarad kupovine barem još kojeg dana socijalnog mira.
Ko preživi – pričaće
U čitavoj priču jedina utješna stvar je što BiH zaista jeste dobrim dijelom izolovana od globalnih kretanja. Zbog minimalnog izvoza globalno ekonomsko usporavanje i pad izvoza manje pogađa čitavu domaću ekonomiju jer ionako nema previše izvoznika. S druge strane, pad cijena energenata i hrane na svjetskom tržištu ide na ruku BiH pošto su ovo najznačajnije stavke u ukupnom izvozu. Uostalom, BiH godišnje zaradi duplo više od doznaka iseljenika iz inostranstva nego od izvoza. Stoga je najveća prijetnja upravo realna mogućnost da usled rasta nezaposlenosti i eskalacije kriza u SAD i zapadnoj Evropi, dijaspora jednostavno više ne bude u stanju da šalje onoliko koliko je do sada slala. Dođe li do drastičnog pada ovih doznaka, BiH se onda neće suočiti sa ekonomskom krizom već sa nečim mnogo ozbiljnijem.
Poslodavci od države očekuju da im pomogne barem kroz značajnije smanjenje doprinosa na plate, ali su male šanse da im ove želje budu uslišene. Podjednaki izgledi, dakle nikakvi, su i da država usliši vapaje izvoznika i da im konkretno finansijski pomogne da barem zadrže postojeće pozicije na inostranim tržištima.
Poslednji adut za kojim bi mogli posegnuti u FBiH je prodaja telekoma jer je to jedini način da se brzo dođe do gotovog novca. Iako se telekom prodaje samo jednom, pa bi se taj novac trebao iskoristiti u nešto pametno, s obzirom na rupe u budžetu koje se neće smanjivati, postoji realna opasnost da taj novac jednostavno završi u potrošnji, od čega dugoročno niko ne bi imao koristi.
Kao i u proteklih 13 godina, domaća ekonomija i preduzetnici su prepušteni sami sebi, da se snalaze kako znaju i umiju u uslovima najveće ekonomske krize u zadnjih nekoliko decenija. Ako ih ekonomska kriza ne ubije, na kraju će sigurno izaći jači.
Dražen Simić,
broj 52, februar 2009.