Samo u matematici minus i minus daju plus, dok u BiH dva minusa, pad zaposlenosti i pad izvoza, za rezultat imaju duboku ekonomsku krizu u 2009. godini.Na žalost, lista minusa je još duža, od pada industrijske proizvodnje, smanjenja stranih investicija, kredita koje su domaće banke plasirale na tržištu, doznaka iz inostranstva, smanjenog priliva novca u budžete, što sve skupa na kraju za rezultat ima pad bruto društvenog proizvoda BiH.
Cinici bi rekli da nije sve tako crno, jer ima i pokazatelja koji su zabilježili rast, poput nezaposlenosti i budžetskih deficita. A raste i broj oboljelih od nove gripe.
Prema poslednjom procjenama MMF-a, u 2009. godini BiH bi trebala uknjižiti pad bruto društvenog proizvoda (ukupna vrijednost svih proizvedenih dobara i usluga u toku godine) od 3,5 posto u odnosu na 2008. godinu, što po ocjeni MMF-a “ i nije tako loše”, pri čemu se procjenjuje da bi do kraja iduće godine ekonomija BiH ipak mogla zabilježiti simboličan ekonomski rast od 0,5 posto. A ako ovog rasta ne bude, nikome ništa. Analitičari će samo revidirati svoje procjene.
Za političare nema krize
Ako bi se gledala samo brojka o padu BDP-a, onda stvarno i nije tako loše, s obzirom da su pojedine tranzicijske zemlje zabilježile i puno veći pad. Ali suštinska razlika je što je većina ovih zemalja koje su bile i žešće od BiH pogodjene globalnom krizom je prije toga bila u znatno boljoj ekonomskoj situaciji u odnosu na nas, pa im je i nakon pada još uvijek bolje nego nama.
Tezu da je sve relativno, u 2009. godini političari u BiH iznova su dokazivali tvrdnjom da krize skoro pa i nema, a ako je već ima onda se ona manifestuje isključivo kroz nemogućnost političara da ispune davno data predizborna obećanja demobilisanim borcima, ratnim vojnim i civilnim invalidima, da će uredno dobijati mjesečna primanja za koja u stvarnosti, nikada nije bilo novca.
Nestaju radna mjesta
Sasvim drugačiji doživljaj krize imaju hiljade radnika koji su tokom 2009. godine ostali bez posla. Na kraju oktobra u BiH je zvanično posao imalo 688.052 radnika, pokazuju zvanični podaci Agencije za statistiku BiH, što znači da se tokom prvih 10 mjeseci 2009. godine broj zaposlenih smanjio za 18.036 radnika. Ovdje je riječ samo o zvanično zaposlenim dok one koji rade na crno zvanična statistika ionako ne broji.
I oni koji su do sada imali sreće da zadrže posao suočavaju se sa padom primanja jer je prosječna neto plata u BiH u oktobru iznosila 789 maraka, što je za 1,12 posto manje od prosječne plate na početku godine. I dok plate pokazuju tendenciju pada umjesto novogodišnjih čestitki stižu najave poskupljena energenata, poput struje, već početkom 2010. godine.
Konačan broj izgubljenih radnih mjesta znat će se tek kada budu prikupljeni podaci i za poslednja dva mjeseca 2009. godine, ali ne treba imati čarobnu kuglu da bi se znalo da taj broj može biti samo veći.
Logično, smanjenjem broja zaposlenih povećava se i broj onih koji traže posao na zavodima za zapošljavanje. Tokom 2009. godine broj zvanično nezaposlenih prešao je brojku od pola miliona, pa ih je na kraju oktobra bilo 503.979 dok je na početku godine bilo 20.728 nezaposlenih radnika manje.
Razlika između ukupnog broja zvanično zaposlenih i nezaposlenih je izuzetno mala i takav omjer dugo ne može izdržati niti jedna ekonomija bez velikih socijalnih lomova. Ali u zahuktaloj predizbornoj kampanji to je jedno od beznačajnih pitanja.
Izvoznici bez narudžbi, radnici bez posla
Jedan od razloga zbog kojih su spiskovi sa imenima nezaposlenih postali duži je i pad ionako skromnog bh. Izvoza. Globalna kriza koja je pogodila najrazvijenije zemlje svijeta logično je za sobom povukla i otkazivanje narudžbi pa se domaćim izvoznicima značajno smanjio broj mušterija.
Za prvih 11 mjeseci 2009. godine BiH je nasvjetskom tržištu uspjela prodati svojih proizvoda u vrijednosti od 5,06 milijardi maraka. U odnosu na isti period prošle godine, izvoz je manji za 19,3 posto dok je uvoz smanjen za 25,7 posto. Iako je pad uvoza bio veći od pada izvoza, ipak je uvoz svega i svačega potrošeno 11,2 milijarde maraka, što znači da je BiH u trgovini sa svijetom bila u minusu od 6,17 milijardi maraka. Relativno dobra vijest je da je vanjskotrgovinski deficit zbog pada i uvoza i izvoza manji za 30 posto u odnosu na isti period prošle godine.
Jeftiniji dolar, nafta i hrana smanjili uvoz
Zasluge za smanjenje vrijednosti uvoza prije svega leže u padu vrijednosti američkog dolara, padu cijena nafte i hrane koje su obilježile 2008. godinu.
Loša vijest je da je smanjenju uvoza doprinosi i smanjena kupovina mašina i opreme od strane domaćih proizvođača kojima je sada prioritet golo preživljanvanje a ne nova ulaganja i povećanje proizvodnje.
Realan rizik je da bi se BiH zbog teške ovisnosti o uvozu hrane i energenata mogla preko noći naći u kritičnoj situaciji, ukoliko bi na svjetskom tržištu iznenada došlo do značajnijeg rasta cijena nafte i hrane. Kriza jeste smanjila potražnju za sirovinama što je rezultiralo padom njihove cijene na svjetskom tržištu ali na cijenu nafte utiču i drugi faktori osim standardne ponude i potražnje.
Jedan od faktora je i mogući sukob na Srednjem istoku, prije svega oružana intervenciji SAD protiv Irana, zbog spornog iranskog nuklearnog programa. U ovom najcrnjem scenariju, cijena nafte bi se preko noći mogla skočiti u nebo, a BiH kao zemlja bez adekvatnih rezervi nafte bila bi među najteže pogođenim.
Slična situacija je i sa hranom jer bez obzira na krizu ljudi moraju jesti, a stanovnika na ovoj nesretnoj planeti je svakim danom sve više dok proizvodnja hrane ne prati povećanu potražnju, pogotovu kada je riječ o žitaricama.
BiH zavisi od hirova globalnih špekulanata
Mogući razloga za novo, iznenadno povećanje cijena hrane na svjetskom tržištu sasvim je prozaičan, ekstra profit. Činjenica da svjetsko tržište hrane kontroliše mali broj igrača stvara savršeno okruženje za vještačko nabijanje cijena.
Uostalom, za poslednji enormni skok cijena hrane u 2008. godini odgovornim se uglavnom smatraju špekulanti koji su iskoristili priliku a ceh su, po običaju, platile najsiromašnije zemlje u svijetu.
I ovdje je BiH ponovo jedna od zemalja maksimalno izloženih posljedicama promjena cijena hrane na svjetskom tržištu. Niti ima dovoljno vlastite proizvodnje niti ima adekvatne rezerve osnovnih prehrambenih proizvoda kojima bi se mogao amortizovati efekat iznenadnog poskupljenja hrane na svjetskom tržištu.
(Dražen Simić, zurnal.info)