Branko Milanović, jedan od vodećih ekonomista iz Svetske banke, pratio je kretanja prihoda širom sveta od 1988. do 2008. mereno kursom dolara iz 2005. godine i prilagođeno inflaciji u ovom periodu.
Tokom svog istraživanja Milanović je došao do zaključka da su najviše rasli prihodi najbogatijih koji čine 1% svetske populacije (od čega u polovinu spadaju najbogatiji Amerikanci, zatim Britanci, Japanci, Francuzi, Nemci ali tu ima i Rusa, Brazilaca isl). Prihod je možda još više rastao novim srednjim klasama, pre svega u kineskoj i indijskoj. U 1988. prosečna zarada u Kini bila je veća nego u samo 10% drugih zemalja, dok je 20 godina kasnije prosečan kineski radnik bio u gornjoj polovini u svim merenjima prihoda.
Najveći gubitnici u rastu prihoda bili su viša srednja klasa u osiromašenim društvima (najčešće iz bivših komunističkih država) i građani iz razvijenih zemalja čiji su prihodi stagnirali.
Branko Milanović očekuje da ako se ovaj trend nastavi “ne treba da nas iznenadi kada se i u bogatim zemljama upadljivo smanji rast prihoda stanovništva”.
Među brojnim otkrićima ovog ekonomiste je i ono da je geografska lokacija veoma bitna za rast prihoda, čime se može objasniti i velika emigracija u razvijene zemlje. Naime, polovina prihoda zavisi od prihoda zemlje iz koje je pojedinac – danas su prihodi siromašnih ljudi u bogatim zemljama mnogo viši od prihoda siromašnih u nerazvijenim zemljama.
Izvor: Fajnenšl Tajms