Izdaci za socijalno su u nekim OECD zemljama, poput Estonije, Kanade, Nemačke, Grčke, Mađarske, Islanda, Irske i Velike Britanije, značajno smanjeni u poslednjih nekoliko godina. Međutim, u većini drugih ostaju na do sada nezabeleženim visinama – na oko 30% od BDP-a u Danskoj, Belgiji, Finskoj i Francuskoj i na više od četvrtine BDP-a u Italiji, Austriji, Švedskoj, Španiji i Nemačkoj. Prosečni socijalni izdaci u OECD-u su 22% BDP-a.
Obično se više izdvaja za socijalnu pomoć i druge isplate građanima (12,3%) nego na socijalne i zdravstvene usluge (8,6% BDP-a), međutim ovaj odnos je malo izjednačeniji u nordijskim zemljama, Kanadi, Holandiji, Novom Zelandu i Velikoj Britaniji.
Finansijska podrška za radno sposobnu populaciju u proseku iznosi 4% BDP-a od čega 1% otpada na pomoć za nezaposlene, 1,8% na naknade za osobe koje zbog zdravstvenog stanja ili hendikepa ne mogu da privređuju a ostatak na porodična davanja i druge vidove socijalne pomoći.
U zemljama u razvoju je ovaj vid javne potrošnje obično ispod OECD-ovog proseka. Najniži je u Indiji i Indoneziji a najviši u Brazilu.