Cinici su odavno zaključili da “kada lažeš u svoje ime onda si lažov, a kada lažeš u ime države, onda si statističar”. Nakon izračunavanja stope nezaposlenosti, koja ne obuhvata nesretnike koji godinama ne mogu dobiti posao, te finansijskih izvještaja u kojima se troškovi, prihodi, goodwill i slične kategorije interpretiraju vrlo kreativno, na red su došli i pokazatelji o BDP-u. Očajna vremena zahtjevaju očajničke mjere, pa je EU počela sa primjenom nove metodologije obračuna BDP-a, koja obuhvata i učešće ilegalnih ekonomskih aktivnosti – prostitucije i trgovine narkoticima.
Statistika je čudo. Ako makroekonomski pokazatelji uporno odbijaju da odslikaju realnost koju žele političari, a stvarnost još tvrdoglavije odbija da se promjeni, onda je jedino rješenje promijeniti brojke, ako već ne možete stvarnost.
Očajna vremena zahtjevaju očajničke mjere, pa je tako u septembru 2014. EU počela sa primjenom nove metodologije obračuna BDP-a, “Evropski sistem nacionalnih i regionalnih računa – ESA 2010,” koji je zamijenio dotadašnju metodologiju ESA95. Po pravilu, ove standarde niko normalan ne čita, niti se pretjerano zamara sa ovakvom literaturom, osim statističara kojima je to posao. Ali dozlaboga dosadan naziv donio je radikalnu promjenu, koja je omogućila političarima da obraduju svoje podanike kako stvari, ipak, idu na bolje i ekonomija, istina polako, ali sigurno raste.
Revolucionarna novina je da se, za razliku od tradicionalne metode obračuna BDP-a, koja obuhvata djelatnosti od industrije, poljoprivrede, ugostiteljstva, rudarstva, ugostiteljstva pa do različitih finansijskih i drugih usluga, uvode dvije nove kategorije – prostitucija i trgovina drogom, kao legitimni dijelovi ekonomije, koji se kao takvi uračunavaju u BDP. Statističari su jako pedantni ljudi, a računati BDP je ozbiljan posao koji zahtjeva preciznost, pa su se tako u obrascima za klasifikaciju djelatnosti Evropske agencije za statistiku (EUROSTAT) pojavile i dvije nove podkategorije: bezlična oznaka CP122, za prostituciju i CP 023, za promet ostvaren narkoticima.
Entuzijasti i konzervativci
Zagovornici uračunavanja ovih, uglavnom, ilegalnih aktivnosti, služe se argumentom da su to u svakom slučaju ekonomske aktivnosti, gdje se obrće novac i kao takve trebaju se uračunati u BDP. Protivnici, opet, nastupaju sa argumentom da se ovdje ipak ne radi o “dobrovoljnim ekonomskim aktivnostima”, te stoga ne bi trebale biti uračunate u zvaničan BDP.
Istina, finansijski izvještaji kompanija na kojima se baziraju rezultati regularnih aktivnosti se, takođe, šminkaju podjednako u Pekingu, Londonu, Njujorku ili Beogradu, ali u cjelini brojke su u konačnom zbiru egzaktne, pa se daju sabirati, oduzimati, dijeliti i upoređivati. S druge strane, ilegalne aktivnosti su ilegalne i zbog toga što ne ostavljaju iza sebe papirnati trag. Lokalni dileri rijetko izdaju fakture, a još rjeđe uplaćuju PDV. Čak i ako se ostave po strani dileme o moralnosti i legalnosti, ključno pitanje je kako će država znati koliki je tačno obim trgovine drogama, te koliki je ukupan prihod u sektoru trgovine seksom?
Da država ovo zna, onda to više ne bi bile ilegalne aktivnosti, jer bi poreznici uredno naplatili svoj danak. Tako, da bi popunili polja u tabeli predviđena za podatke o trgovini drogom i trgovini seksom, statističarima ostaje na raspolaganju samo „odokativna metoda“.
Koliko god to paradoksalno zvučalo, svakoj vladi je u interesu da ove brojke budu što veće, jer time se direktno u konačnom zbiru povećava iznos BDP, a niko od prosječnih podanika, i novinara, neće se pretjerano udubljivati u strukturu BDP, već će samo čuti da je BDP porastao. Kako većina građana na svojoj koži nije osjetila blagodeti ovog rasta, uvijek se nadaju da je, možda, bolje u ostalim djelatnostima, te da se tamo desio taj rast koji su vladini statističari zabilježili, a vlast sa oduševljenjem obnarodovala.
Nova metodologija nije prihvaćena sa podjednakim oduševljenjem u svim članicama EU. Francuska je, za sada, odbila da u zvanični BDP uračunava trgovinu drogom i prostituciju, insistirajući da to nisu dobrovoljne ekonomske aktivnosti. S druge strane, Velika Britanija je prilično entuzijastično prihvatila novu metodologiju, a rezultat je bio da je u tradicionalnom rivalstvu sa Francuskom, Britanija uspjela da uknjiži poen u svoju korist.
Prema britanskim podacima za 2014. godinu, Velika Britanija, sa BDP-om od 1.860 milijardi funti, našla se na petom mjestu u svijetu po veličini BDP-a, ispred Francuske koja je imala 1.820 milijardi funti BDP. Ova britanska „pobjeda u foto finišu“ nad Francuzima, dijelom je bazirana i na prometu ostvarenom u trgovini drogom i prostituciji, koju su Britanci računali a Francuzi nisu. Ukupno, u ove dvije „vannastavne aktivnosti“ u Velikoj Britaniji u 2014. godini, kako pokazuju podaci EUROSTAT-a, obrnulo se impresivnih 14,7 milijardi eura, od čega na promet narkotika otpada 8,7 milijardi eura, a na prostituciju 6,06 milijardi eura. Ima se, može se.
Na Balkanu se štedi i na kokainu
Sirotinja ostaje, sirotinja, čak i kad se radi o trgovini drogom i seksom. Za razliku od Velike Britanije, gdje narkotici drže primat nad prostitucijom, u Srbiji je ovaj omjer praktično izjednačen. U 2014. godini, prema podacima EUROSTAT-a, promet u trgovini drogom u Srbiji iznosio je 140 miliona eura, dok se u trgovini seksom obrnulo 139,4 miliona eura. Makroekonomistima ostaje da se detaljnije pozabave analizom, te da utvrde da li se u Srbiji narod premalo drogira ili previše plaća za seks, u poređenju sa Velikom Britanijom. A onda Vladi preostaje samo da listu reformi proširi i konkretnim mjerama koje će donijeti napredak i u ovom segmentu, uz povećanje zaposlenosti.
U međuvremenu, bilo bi zanimljivo čuti od zvaničnih statističara u Srbiji koji su podacima snabdijevali EUROSTAT, kako su tačno došli do ovih cifara, pogotovu kad se radi o trgovini narkoticima. Ako vlast već tačno zna koliko se heroina, kokaina i sličnih supstanci proda i po kojoj cijeni, onda bi morali znati i ko prodaje i ko kupuje, kada i gdje, što onda iz nadležnosti tržišne inspekcije prelazi u nadležnost policije.
U susjednoj Makedoniji, koja takođe ima status kandidata za EU, najsvježiji podaci su za 2013. godinu, po kojima su Makedonci na narkotike potrošili 25,8 miliona eura, a na prostitutke 48,7 miliona eura. Očigledno, kriza je učinila svoje, pa se štedi i na kokainu. Na drugom kraju Balkana, Slovenci su u 2014. godini na prostitutke potrošili 69,2 miliona eura, dok su dileri narkoticima uknjižili ukupan prihod od 132,9 miliona eura.
Podataka za BiH nema, što i nije čudo, jer BiH još uvijek nema ni status kandidata za EU, pošto se bosanski političari trenutno ne mogu dogovoriti ni oko tačnog broja stanovnika. Nedostaju i podaci za Crnu Goru, kao i za Hrvatsku, zemlje čiji statističari izgleda još uvijek detaljno studiraju novu metodologiju. Ili su čitavu stvar shvatili suviše ozbiljno, pa poslali kolektivno statističare na ulicu da detaljno utvrde tačan broj prostitutki, pojedinačnu tarifu i prosječan broj mušterija dnevno. I od tada im se gubi svaki trag – valjda još uvijek broje.
Svetski standardi kreativne statistike
Balkanskim političarima ipak preostaje da dosta toga još nauče od kolega sa Zapada, te da shvate blagodeti kreativne statistike u ekonomiji. Nakon izračunavanja stope nezaposlenosti, koja ne obuhvata nesretnike koji godinama ne mogu dobiti posao, te finansijskih izvještaja u kojima se troškovi, prihodi, goodwill i slične kategorije interpretiraju vrlo kreativno, na red su došli i pokazatelji o BDP-u , svodeći nekada neumoljive brojke na “može da bude, al ne mora da znači”.
A za obične smrtnike, kojima se ono što vide njihove oči nikako ne slaže sa onim što im zvanična statistika govori, uvijek postoji rješenje – lokalna prodavačica ljubavi i doza “belog”. Njima će biti dobro, barem na par sati, a istovremeno su pomogli domaću ekonomiju i dali svoj doprinos rastu BDP-a, na zadovoljstvo vlasti.
Dražen Simić
Finansije top 2015/16