U Makau je turista “k’o Kineza”, oko 20 miliona godišnje, za koje je teško povjerovati da dolaze zarad uživanja u pogledu na hotele i kockarnice, u kojima se u 2014. obrnulo više novca nego u Las Vegasu, konkretno 44,5 milijardi dolara. Iste godine, međutim, kineska vlada je pokrenula antikorupcionu kampanju, što je uz ozbiljno usporavanje ekonomije i slom berze u Kini, za Makao imalo katastrofalan rezultat: u 2015. prihod od kocke je umanjen za gotovo 15 milijardi dolara.
Makao, nekadašnja portugalska kolonija a sada autonomni region u okviru Kine, danas je najgušće naseljeno parče zemlje na planeti. Nešto više od 600 hiljada ljudi na 30 kvadratnih kilometara, smještenih na komadiću obale i dva ostrva, i kockarnice u kojima se godišnje obrće oko 30 milijardi dolara.
Makao je oduvijek bio u sjeni “starijeg brata”, nekadašnje britanske kolonije, Hong Konga. Iako je Makao geografski od Hong Konga udaljen tek šezdesetak kilometara, ekonomski i finansijski ta udaljenost je bila daleko veća. Hong Kong je i prije povratka Kini 1997. godine ostvario snažan ekonomski rast, sa ekonomijom baziranom na trgovini, bankarstvu, proizvodnji tekstila i elektronike, zahvaljujući činjenici da je igrao ulogu britanske ekonomske ispostave u Aziji. Makao, kao portugalska kolonija, imao je iza sebe ekonomski višestruko slabijeg patrona, koji se nikako nije mogao takmičiti sa Britanijom. Sa opadanjem portugalske uloge u svjetskoj trgovini i gubitkom lukrativne pozicije posrednika u trgovini između Istoka i Zapada, smanjivao se i značaj Makaoa.
Kako se od nečega mora živjeti, u nedostatku poljoprivrednog zemljišta, šume ili bilo kakvih drugih prirodnih resursa, Makao se okrenuo svojoj najvećoj komparativnoj prednosti – kockanju, ili kako se to fino naziva “industriji igara na sreću”. Još 1962. godine lokalne vlasti su regulisale ovu oblast propisima i dodijelile prve licence za kockarnice lokalnim kompanijama. I posao je krenuo.
U početku, glavnina mušterija dolazila je iz komšiluka, dobrostojeći biznismeni iz Hong Konga kao i oni koji su se nadali postati dobrostojeći, uredno su ostavljali pare u kockarnicama u Makau da bi se sa postepenim otvaranjem Kine, povećavao i broj gostiju iz te zemlje. Ipak, pravi bum uslijedio je nakon povratka u okrilje matice na kraju 1999. godine. Kao dio aranžmana, u okviru politike “jedna zemlja , dva sistema”, Makao je zadržao i ekonomsku autonomiju, po modelu Hong Konga i postao drugi autonomni region u okviru Kine.
Makao jedan, a Kineza milijarda i kusur
Kako je jedna od glavnih ekonomskih aktivnosti već bila kocka, praktičan rezultat bio je da je Makao postao jedino mjesto u Kini gdje je kockanje legalno. A to je već nešto. Imati monopol u bilo čemu, svejedno da li je to proizvodnja čačkalica ili kocka, u zemlji sa više od milijardu stanovnika je bolje od „jack pota“. I ekonomski bum u Makau je počeo.
Dobar glas daleko se čuje, a za one kojima je osnovna djelatnost kocka, poput vlasnika kockarnica u Las Vegasu, Makao je postao najprivlačnija tačka u svijetu. Konačno, 2002. godine, lokalne vlasti su izdale šest novih licenci za kockarnice stranim investitorima, čime su, praktično, otvorena vrata gigantima kockarske industrije iz Las Vegasa. Gotovo preko noći nikli su novi atraktivni i veliki kompleksi kockarnica i hotela, uključujući Sands i Wynn, a gostiju je bilo “k’o Kineza”.
Mada je danas moderno koristiti termin “industrija” kao etiketu za sve i svašta, u slučaju kockarnica u Makau ovaj termin je i više nego opravdan.
U tamošnjim kockarnicama, samo u 2013. godini obrnulo se 45 milijardi dolara, a gotovo isto toliko, 44,5 milijardi dolara i u narednoj, 2014. godini, čime je Makao ostavio mnogo poznatiji Las Vegas iza sebe.
U prosjeku zvanična statistika bilježi oko 20 miliona turista godišnje, od kojih je polovina iz Kine a oko 30 posto iz Hong Konga. Iako formalno ispravan, termin “turisti” i nije najadekvatniji u ovom slučaju. Teško je povjerovati da svake godine oko sedam miliona žitelja Hong Konga skokne do šezdesetak kilometara udaljenog Makaoa zarad uživanja u pogledu na modernu arhitekturu novih hotela i kockarnica, kada istu takvu vide kroz prozor svoje dnevne sobe. Ili zarad pogleda u sivu vodu luke u Makau, koja je u dlaku ista kao voda u Hong Kongu. Podjednako je vjerovatno i da svake godine nekih 14 miliona Kineza zapuca da se divi gore pomenutim prirodnim ljepotama. I tako svake godine ponovo.
Podjela na turizam i industriju igara na sreću kod razvrstavanja prihoda u Makau, jedino je zabava za lokalne statističare koji trebaju zaraditi svoju platu. U praksi rasprava se svodi na vječitu filozofsku dilemu, da li se radi o hotelu koji ima kockarnicu ili kockarnici koja, pored ostalog, nudi i sobe da izmučeni klijenti mogu malo odahnuti prije nastavka potrage za srećom. Na kraju odgovor je irelevantan, jer se radi o integrisanim arhitektonskim cjelinama koje imaju istog gazdu i zajednički cilj – da klijentima uzmu pare.
Manje korupcije, manji prihodi
Da bi se zaradile pare, treba prvo potrošiti pare, čak i kada se radi o vlasnicima kockarnica. Tako iza milijardi dolara koje se obrću u luksuznim kockarnicama u Makau stoje isto tako milijarde dolara investicija.
Primjer je novi kompleks Grande Lisboa Palace, čija je gradnja u toku.
Da će biti monumentalan, luksuzan i neodoljiv za trošenje para sasvim je sigurno. Vrijednost ove investicije – prava sitnica, oko pet milijardi dolara.
Na sveopšte zadovoljstvo kockara i vlasnika kockarnica u Makau budućnost je bila svijetla, biznis je cvjetao, sve dok kineska politička vrhuška, ničim izazvana i iz čista mira u 2014. godini nije objavila rat korupciji, posebno među zvaničnicima svih nivoa. Iznenada, zatvori su počeli da se pune, dok se istovremeno pojavio veliki broj otvorenih pozicija na rukovodećim mjestima u državnom aparatu. Kako u skladu sa važećim zakonima fizike jedno tijelo ne može u isto vrijeme biti na dva mjesta, što znači da se ne može u isto vrijeme sjediti u zatvoru u Kini i za kockarskim stolom u Makau, ovo se negativno odrazilo i na promet kockarnica.
Nesreća nikad ne dolazi sama, pa se tako antikorupciona kampanja kineske vlade poklopila sa ozbiljnim usporavanjem kineske ekonomije, te praktičnim slomom berzi u Kini, što je dodatno smanjilo raspoloživi kapital posjetilaca kazina. Za Makao, rezultat je bio katastrofalan, jer je u 2015. prihod od kocke drastično pao za 34,3 posto na 28,9 milijardi dolara, što je gotovo 15 milijardi dolara manje nego u prethodnoj godini.
Gdje da nađete milijardu i po Kineza
Iako su cifre ostvarenog prometa u kockarnicama u Makau više nego impresivne, nije sav taj novac prokockan i završio u džepovima vlasnika kockarnica. Kako su kineske vlasti uporedo počele da striktno primjenjuju i pravila po kojima Kinez u toku godine može u kešu maksimalno iznijeti iz zemlje 50.000 dolara, čime bi se spriječio nekontrolisani odliv kapitala iz zemlje, praktični Kinezi vrlo brzo su našli rješenje, naravno kroz kockarnice u Makau.
Jednostavno bi u kockarnici kupili žetone koje bi plaćali kreditnom karticom, i pet minuta kasnije, te iste žetone na blagajni zamijenili za keš. Brzo, čisto, efikasno i bez direktnog kršenja propisa. Na žalost dosjetljivih Kineza i vlasnika kockarnica, kineske vlasti su na kraju eliminisale ovu mogućnost.
Od milijardi dolara koje se svake godine obrnu u kockarnicama, na kraju neku korist imaju i obični smrtnici u Makau, čija je svakodnevnica daleko od glamurozne.
Lokalne vlasti su od 2008. godine počele dio novca, prikupljenog od namjenskih taksi na kockarnice, koristiti i da počaste svoje podanike.
Tako svi oni koji su rođeni u Makau ili tu žive duže od sedam godina, dobiju godišnje oko 1.200 dolara, dok oni sa privremenim dozvolama boravka dobijaju oko 675 dolara, onako, da im se nađe za kafu i cigarete.
Kopirati model Makaoa u drugim dijelovima svijeta je izgleda jednostavno.
Treba vam malo parče zemlje (kvalitet nebitan), luksuzne kockarnice (sa pjevanjem, pucanjem i svime ostalim što sleduje) i da vam je sa druge strane granice milijarda i po Kineza. Zemljište nije problem, sve se da napraviti pa i luksuzna kockarnica i to za sitne pare, ali gdje da nađete milijardu i po Kineza, osim u Kini?
Dražen Simić
jul/avgust 2016, broj 128/129