Malinari se svake godine bore da postignu adekvatniju otkupnu cenu ovog voća. Velikom broju malinara proizvodnja malina predstavlja jedini izvor prihoda, pa je otkupna cena za većinu proizvođača presudna za dalju egzistenciju.
Prethodnih godina je ova biljna kultura donosila velike prihode proizvođačima, pa je njima u interesu da otkupna cena bude što viša kako bi se isplatilo njihovo ulaganje u proizvodnju. Večita neslaganja oko otkupne cene proizvođača i udruženja hladnjača su scenario sa kojima se malinari susreću svake godine.
Dok udruženje hladnjača ističe da realni troškovi mogu iznositi 80 dinara po kilogramu, malinari smatraju da zbog visokih troškova preparata, osiguranja i berača otkupna cene ne može biti niža od 200 dinara po kilogramu.
“Troškovi proizvodnje tokom cele godine su visoki. Preparati koje malinari koriste kako bi rod bio što uspešniji može po hektaru koštati poljoprivrednika i do 400.000 dinara”, kažu malinari iz Bajine Bašte.
Proizvođači koji gaje malinu na velikim površinama svake godine moraju da osiguravaju ovu biljku od vremenskih nepogoda, a to košta i više od 100.000 dinara, a država malinarima refinansira 60% osiguravajućeg iznosa.
“Na dnevnice radnicima u proseku izdvajamo od 1.500 do 3.500 dinara u zavisnosti od toga da li se radnicima obračunava dnevnica, satnica ili plaćanje po kilogramu, a u sezoni se obere i više od 10.000 kilograma maline,” dodaju malinari.
Otkupna cena malina se svake godine formira na tržištu, a ukoliko uzmemo u obzir sve troškove koje proizvođači imaju, “dobra” otkupna cena može pokriti sve rashode i poljoprivrednicima obezbediti zaradu, a baš za tu cenu se svake godine malinari bore.
Kako je proizvodnja malina za većinu porodični posao, ukoliko se ne nađe zajednički jezik između udruženja hladnjača i malinara veliki broj proizvođača će biti primoran da prestane sa uzgojom ove biljne kulture.
Izvor: Kamatica