Da li će vještačka inteligencija doživjeti sudbinu betamax kaseta ili interneta, pitanje je na koje će učesnici ovogodišnjeg Web Samita u Lisabonu, koji je završen u četvrtak, sa zebnjom čekati odgovor narednih godinu dana.
– Moguće je da se u slučaju AI danas radi o vještački naduvanom balonu, bazirano na nerealnim očekivanjima, smatra Sarah Myers West, kodirektor američkog instituta „AI Now“, upozoravajući da trenutne verzije AI zahtjevaju ogromne resurse za treniranje modela, kako finansijske tako i energetske, pa je pitanje koliko je to dugoročno održivo bez uključivanja države.
Ukoliko finansiranje na sebe preuzme država, što Sarah Mayers West smatra jednom od mogućih opcija, to onda drastično mijenja i poziciju kompanija koje se danas klade na razvoj vlastitih modela AI, sa nadom da će eventualno, u budućnosti debelo profitirati.
S druge strane pobornici AI smatraju da je u pitanju prije svega tehnološka revolucija, te da će vremenom AI pokazati svoju vrijednost, prvenstveno za kompanije.
-Imamo primjer interneta, sa kojim u početku niko nije znao šta da radi, odnosno kako da na njemu zaradi pare. Internet je sam po sebi postao infrastruktura, a sa dolaskom mobitela kompanije, kao što su Uber ili Dash, našle su način da monetizuju ovu infrastrukturu, kaže Bhavin Shah, direktor kompanije Moveworks.
Naprednije ne znači i profitabilnije
Najave da bi primjena AI mogla omogućiti zaposlenima da rade samo 3 sata dnevno, ne izaziva preveliko oduševljenje kod finansijskih direktora, čije zaključak, „od toga će profitirati samo kućni ljubimci zaposlenih, sa kojima će oni provoditi više vremena, a kompanije baš i ne vide neku korist“.
Skeptici opet upozoravaju da revolucionarni tehnološki pronalazak sam po sebi ne garantuje i uspjeh na tržištu. Kao primjeri se navode betamax kasete i bluray diskovi. Iako su bili tehnološki superiorniji u odnosu na „primitivniju“ konkurenciju VHS kasete i CD diskove, na kraju, tržište ih nikada nije prihvatilo i svi oni koji su ulagali novac u njihov razvoj i proizvodnju na kraju su izgubili te pare.
U primjeni novih tehnologija baziranih na AI, glumci, a posebno producenti vide veliku šansu, mada zanemarujući dugoročne posljedice.
Mladi portugalski glumac, Angelo Rodriques, vjeruje da primjena AI u filmskoj industriji „donosi više koristi nego štete“, ilustrujući to vlastitim primjerom gdje je „kloniranje“ vlastitog glasa, omogućilo nad sinhronizaciju filma na savršenom španskom jeziku ali sa njegovim glasom.
Između američkog i kineskog prava
Da se možda ipak radi o pomalo naivnom viđenju, vidi se i iz upozorenja profesora prava sa američkog univerziteta Stanford, Edward Klaris, da je trenutno kada se radi o vještačkoj inteligenciji i intelektualnoj svojini na sceni pravi haos.
Prvo neriješeno pitanje je korištenje autorskog materijala, od knjiga, novinskih tekstova, slika, muzike, pa do filmova za treniranje modela vještačke inteligencije. Podjednako haotična je situacija i sa zaštitom autorskog prava na ono što kompjuter „proizvede“.
– U Kini dovoljno da ste koristili nekoliko vlastitih promptova da bi se rezultat koji kompjuter izbaci mogao smatrati vašim autorskim djelom. U SAD, opet, ni stotine promptova nisu dovoljne da bi se to smatralo originalnim autorskim djelom. I sam glas je nečije vlasništvo, pa svi oni koji danas zagovaraju liberalno korištenje svega dostupnog za treniranje modela vještačke inteligencije, trebali bi znati da jednog dana i njihov originalni rad može biti ukraden, upozorava Edward Klaris, dodajući da je EU negdje u sredini, više zainteresovana da reguliše nego inovira u oblasti vještačke inteligencije.
Hoće li se idućeg ljeta biti moderni kvantni kompjuteri
Da li će do idućeg Web Samita, za 12 mjeseci, neko uspjeti da pronađe način da se masovno zarađuje na vještačkoj inteligenciji, niko ne zna.
Kako su tehnološki trendovi slični modnim trendovima, ključno pitanje je šta će onda biti moderno iduće godine, pošto nakon dvije godine vještačka inteligencija gubi polako svoj sjaj revolucionarne novotarije.
Najviše šanse po svemu sudeći imaju kvantni kompjuteri, jer iako su sami kompjuteri još uvijek manje više apstrakcija, već su se pojavile kompanije koje nude kriptografsku zaštitu koju „kvantni kompjuteri ne mogu probiti“ te da to „potvrđuje i certifikat američkog NIST“ koji su dobili.
Na pitanje da li su takav softver testirali na stvarnim kvantnim kompjuterima, koji su inače uglavnom u fazi laboratorijskih istraživanja, predstavnici kompanija u pola glasa priznaju, da nisu, ali da je „NIST analizirao njihove algoritme i potvrdio da su otporni i na napade kvantum kompjutera“.
E ako Amerikanci kažu da je tvoja enkripcija neprobojna, onda je to tako. Mada, oni sa dužim pamćenjem, sjećaju se pokušaja NSA, da kao međunarodni i „apsolutno siguran“ standard u enkripciji provuku enkripciju koju su sami napravili i za koju se naknadno ispostavilo da i nije baš neprobojna, pogotovu za NSA kompjutere.
Izvor: Dražen Simić (Lisabon), bif.rs
Foto: Pixabay