Novi i stari satelitski snimci pokazuju da su delovi Pojasa Gaze koji su nekada bili zeleni sada pustinja. Izgleda da rat koji se ovde vodio nije bio usmeren samo na Palestince već i na njihovu poljoprivredu, odnosno njihov kapacitet da sami sebe prehrane.
Primirje koje je nedavno dogovoreno između Izraela i Hamasa omogućiće lakši transport hrane i humanitarne pomoći u Gazu, kojoj je preko potreban. Jer, prema podacima profesora sa američkih i švedskih univerziteta, ovaj deo Bliskog Istoka je veoma brzo i sistematski uništen, i na toj teritoriji je sada život bez humanitarne pomoći gotovo nemoguć.
Naime, profesori Lina Eklund, He Yin i Jamon Van Den Hoek su tokom prethodnih 17 meseci analizirali satelitske snimke Pojasa Gaze i utvrdili da se između septembra 2024. i januara 2025. ono što je bilo zeleno uglavnom pretvorilo u pustinju.
Šta se nekada gajilo na ovoj teritoriji?
Pre rata, stanovnici Gaze su na otvorenim poljima i plastenicima uzgajali paradajz, paprike, krastavce i jagode oko kojih su morali nešto više da se potrude nego oko stabala citrusa i maslina koja su bujala u njihovom okruženju. Poljoprivreda je za njih bila veoma važna privredna delatnost budući da su polovinu hrane koju su konzumirali sami proizvodili i istu količinu hrane još izvozili.
Šta se u međuvremenu desilo da u Gazi zavlada strašna glad? Odgovor na ovo pitanje potražili su pomenuti profesori trenirajući kompjutere da analiziraju satelitske snimke visoke rezolucije i traže na njima zdravo i uništeno drveće maslina i citrusa. Otkrili su da je između 64% i 70% svih polja sa drvećem u Gazi oštećeno. Najveća stopa uništenja zabeležena je u prvim mesecima rata.
Slična je bila i sudbina plastenika. Do septembra 2024. uništeno je njih 4.000 što je više od polovine plastenika iz vremena pre rata. Najveći broj plastenika ali i stabala uništen je u Severnoj Gazi i gradu Gaza. U gradu je uništeno preko 90% zasada drveća a na severu te teritorije 73%. U tri južne provincije, Kan Junisu, Dar al Balahu i Rafi, stopa uništenja se kreće oko 50%.
Zakoni su za siromašne
Napadi na poljoprivredno zemljište su zabranjeni prema međunarodnim zakonima, jer poljoprivreda hrani lokalno stanovništvo. Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda definiše izgladnjivanje civila “kroz lišavanje predmeta i objekata neophodnih za njihovo preživljavanje” kao ratni zločin. Ženevske konvencije konkretizuju šta su ti predmeti i objekti – hrana i zemljište na kojem se ona proizvodi, pijaća voda i infrastruktura za njeno dopremanje do lokalnog stanovništva. Jer, za oporavak poljoprivrede i čišćenje tla posle ratnih razaranja obično su potrebne godine, pa i decenije, a šta će za to veme biti sa ljudima koji žive na toj teritoriji?
Ako se pita američki predsednik Donald Tramp, oni bi trebalo da budu raseljeni u Egipat i Jordan jer “Pojas Gaze predstavlja dobru poslovnu priliku”. Naime, Tramp smatra da se na ovoj teritoriji mogu dići luksuzne nekretnine i da se ona može pretvoriti u “Rivijeru Bliskog Istoka” u kojoj će živeti građani sveta, dakle svi osim njenih stvarnih građana.
Dok neko u ratnim razaranjima vidi zločin, neko vidi šansu za biznis.
Izvor: The Conversation
Foto: Helix_Games, Pixabay