Sadašnji i bivši ministri Vlade Srbije priznaju da u resorima koje vode ili su vodili ima zaposlenih koji ništa ne rade. Procene su da bi, ako ne trećinu onda bar četvrtinu zaposlenih u javnoj i državnoj upravi mogli da otpuste a da to niko ne primeti. Samo u državnoj upravi radi oko 28.000 ljudi, što znači da je, prema ovoj proceni, učinak 9.000 njih za osam sati rada, ako i toliko provedu na poslu, ravan nuli.
Kako pišu Kamaticai Blic,i ministarza rad i socijalna pitanja Rasim Ljajićpriznaje da ima prostora za smanjenje broja zaposlenih, ali da treba voditi računao socijalnoj komponenti: „U mom ministarstvu smo prošle godine otpustili 60 zaposlenih i prema nekim našim procenama ima prostora za smanjenje broja bar za još 20“, kaže on.
Bivši ministar prosvete Gašo Knežević početkom 2000. godine zatekao je sličnu situaciju u svom resoru.
„Postojalo je relativno malo jezgro među zaposlenima koje je radilo, ostatak je otaljavao posao, čekao penziju i bio nezainteresovan. U državnoj službi neki se rukovode sistemom “radio ne radio svira ti radio”. Znate, sve je tu stvar motivacije, u to vreme plate su bile male, pa su valjda bili nemotivisani za rad, a s druge strane državna služba je sigurna para, što je bila motivacija da ostanu“, objašnjava svoja iskustva Knežević.
On kaže da je zaposlenog u državnoj službi teško otpustiti i pored toga što ništa ne radi jer ga Zakon o radu štiti onako kako radnike u privatnom sektoru nikada nije. „Za vreme mog mandata samo sam dva puta iskoristio pravo da nekome dam otkaz, i to zbog povrede radne discipline. Oba puta su me dobili na sudu“, priča Knežević.