<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Tekstovi Arhiva - Biznis i Finansije</title>
	<atom:link href="https://bif.rs/category/tekstovi/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://bif.rs/category/tekstovi/</link>
	<description></description>
	<lastBuildDate>Wed, 18 Nov 2026 10:05:19 +0000</lastBuildDate>
	<language>sr-RS</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://bif.rs/wp-content/uploads/2019/11/Logobif.png</url>
	<title>Tekstovi Arhiva - Biznis i Finansije</title>
	<link>https://bif.rs/category/tekstovi/</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Strani konsultanti o stanju srpske privrede: Nema više i jare i pare</title>
		<link>https://bif.rs/2026/11/strani-konsultanti-o-stanju-srpske-privrede-nema-vise-i-jare-i-pare/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[bifadmin]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 18 Nov 2026 12:00:40 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[B&F Plus]]></category>
		<category><![CDATA[Ekonomija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://bif.rs/?p=123771</guid>

					<description><![CDATA[<p>Srpska ekonomija je prividno stabilna, ali ispod površine je školski primer privrede „sa dva lica“ u kojoj izrazito dominiraju strane firme nad domaćim preduzećima, naročito nemački i kineski kapital. Najveći&#8230;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/strani-konsultanti-o-stanju-srpske-privrede-nema-vise-i-jare-i-pare/">Strani konsultanti o stanju srpske privrede: Nema više i jare i pare</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Srpska ekonomija je prividno stabilna, ali ispod površine je školski primer privrede „sa dva lica“ u kojoj izrazito dominiraju strane firme nad domaćim preduzećima, naročito nemački i kineski kapital. Najveći problem u operativnom poslovanju je sve veći nedostatak potrebne radne snage, što je uzrokovalo „rat platama“. Borba za kvalifikovane radnike u najvažnijim industrijskim čvorištima postala je pogubna po isplativost poslovanja u Srbiji, tvrde analitičari stranih konsultantskih kuća.</strong></p>
<p>Ekonomska situacija u Srbiji je školski primer „privrede sa dva lica“. Kompanije u stranom vlasništvu generalno su znatno produktivnije, tehnološki naprednije i finansijski stabilnije od domaćeg privatnog sektora koji hronično pati od nedostatka kapitalnih ulaganja. Ovo je jedan od glavnih zaključaka o stanju privrede u Srbiji koji proizilazi iz analiza stranih konsultantskih kuća, kao što su FocusEconomics, Economist Intelligence Unit (EIU), Fitch Solutions – BMI, Lloyds Bank Trade Portal&#8230;</p>
<p>Njihovi izveštaji ukazuju da preduzeća sa većinskim stranim kapitalom generišu više od 54% ukupne neto dobiti celokupne srpske privrede, iako čine manje od 5% ukupnog broja registrovanih privrednih društava. Ova neravnoteža je posebno izražena u prerađivačkoj industriji i rudarstvu, gde strane korporacije kontrolišu sve ono što donosi najveću vrednost.</p>
<p>Najizraženije teškoće u poslovanju imaju mala i srednja preduzeća, koja najčešće ostaju na margini glavnih privrednih kretanja jer proizvode robu niske dodate vrednosti, raspolažu skromnim tehnologijama i nedostaje im kapital za ulaganja u istraživanje i razvoj. Zbog toga nemaju dovoljno kapaciteta da uđu među vodeće dobavljače velikih kompanija, što domaću privredu čini izrazito zavisnom od uvoza industrijskih komponenti.</p>
<p>Strani konsultanti skreću pažnju i na veliku polarizaciju među različitim privrednim granama. U izveštajima se ocenjuje da građevinarstvo, na primer, trenutno ima nerealno visok udeo u strukturi srpskog BDP-a, što je direktna posledica državnih infrastrukturnih projekata vezanih za međunarodnu izložbu „Expo 2027“.</p>
<p>Nasuprot tome, IT sektor beleži stabilan dvocifren rast, ali je njegova najveća mana to što funkcioniše gotovo potpuno izolovano od ostatka privrede. Uprkos visokoj produktivnosti koju ostvaruje domaća IT industrija, ona ne uspeva da tehnološki unapredi tradicionalne privredne grane u Srbiji.</p>
<h2>Rat platama poguban po dobit</h2>
<p>Najveći problem u operativnom poslovanju je sve veći nedostatak potrebne radne snage, što je uzrokovalo „rat platama“. Analitičari ističu da je u najvažnijim industrijskim čvorištima borba za kvalifikovane radnike „postala pogubna po isplativost poslovanja“. Prema analizama tržišta rada koje prati FocusEconomics, severni deo Srbije beleži najniže stope nezaposlenosti, koje su u pojedinim opštinama pale ispod 4%.</p>
<p>Konsultanti navode da je visoka koncentracija automobilskih, farmaceutskih i logističkih centara u Inđiji i Subotici primorala kompanije da podižu plate zaposlenima za 12–15% godišnje, kako ne bi „prebegli“ u novootvorene fabrike. Troškovi koje ima preduzeće srednje veličine zbog fluktuacije zaposlenih i zamene obučenog radnika novim, sada dostižu oko 8% godišnjeg operativnog profita.</p>
<p>Kada je reč o industrijskim centrima u Kragujevcu, Čačku i Nišu, ulaskom visokotehnoloških fabrika i pokretanjem novih proizvodnih linija, poput električnih vozila u Kragujevcu, plate mašinskih i elektro-inženjera u ovim zonama zabeležile su realni skok od preko 18%. Potencijalnim stranim investitorima se poručuje da u ovom delu Srbije više ne mogu da računaju na visokokvalifikovanu a jeftinu radnu snagu, jer se ukupni troškovi za plate inženjerskog kadra izjednačavaju sa iznosima koje kompanije plaćaju u slabije razvijenim članicama EU, poput Bugarske i Rumunije.</p>
<p>Strani konsultanti upozoravaju i da Srbija postaje sve više zavisna od uvoza stranih radnika, posebno u prerađivačkoj i građevinskoj industriji. Prema izveštaju kompanije Fitch Solutions, uvoz radnika iz Indije, Pakistana, Turske, Nepala, Filipina firmama donosi dodatne i često skrivene troškove.</p>
<p>Vreme potrebno za izdavanje radnih dozvola kao i za osnovnu obuku stranih radnika, kako bi mogli da se uklope u novu radnu sredinu, uz izdatke za smeštaj i druge osnovne potrebe, osim što direktno diže troškove, smanjuje i produktivnost na radnom mestu za 10–15% tokom prva tri meseca rada.</p>
<h2>Zaokret u stranim ulaganjima</h2>
<p>Stručnjaci skreću pažnju i na promene u ponašanju stranih investitora u Srbiji i geografskom poreklu kapitala. Podaci koje iznosi Lloyds Bank Trade Portal pokazuju da pored manjeg priliva novca na godišnjem nivou, na pad stranih investicija jasno ukazuje i promena njihove strukture.</p>
<p>Naime, preko 55% ukupnog godišnjeg priliva stranih direktnih investicija više ne čine klasična grinfild ulaganja, već reinvestirana dobit stranih firmi koje već posluju na srpskom tržištu, kao i dugovi unutar kompanija, odnosno krediti koje centrale u inostranstvu obezbeđuju svojim firmama u Srbiji. To jeste pokazatelj da strane firme i dalje ostvaruju visoku profitabilnost na srpskom tržištu, ali je istovremeno i znak da dolazi sve manje novih ulagača iz drugih država, ocenjuje se u izveštaju.</p>
<p>Vidljiv je i geopolitički zaokret Srbije ka azijskom kapitalu. Strani analitičari konstatuju da Evropska unija, predvođena Nemačkom, Italijom i Austrijom, i dalje predstavlja najvećeg investitora na srpskom tržištu prema ukupnim ulaganjima i broju zaposlenih radnika.</p>
<p>Međutim, pojedinačno gledano, Kina je postala najveći investitor u Srbiji, pri čemu je kineski kapital dominantno koncentrisan u oblastima teške industrije, rudarstva i metalurgije. Economist Intelligence Unit predočava da nakon tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu i izrazite političke polarizacije u srpskom društvu, kineski investitori menjaju pristup. Umesto klasičnih kredita za infrastrukturu, sada ulažu u kupovinu preduzeća ili joint-venture partnerstva u oblasti obnovljivih izvora energije.</p>
<p>Ovaj manevar ima za cilj stvaranje „hibridnog“ statusa kineskog kapitala u Srbiji, čime se smanjuje njegova izloženost unutrašnjim političkim potresima i olakšava plasman proizvoda na strogo regulisano tržište Evropske unije, ocenjuje se u izveštaju.</p>
<h2>Zamka dvostruke zavisnosti</h2>
<p>Strane konsultantske kuće su saglasne da srpski izvoz karakteriše prevelika koncentracija određenih proizvoda i tržišta na kojima se ta roba plasira. Robni izvoz se u poslednje tri godine previše oslanjao na svega nekoliko kategorija: električne mašine i komponente (pretežno kablovski sistemi za automobilsku industriju), na rude i metale (bakar i čelik iz kineskih investicija) i na proizvode od gume i plastike (pneumatici stranih korporacija).</p>
<p>Premda izvoz i dalje nominalno raste, suština se ne menja – Srbija ostaje baza za sklapanje delova, dok se dodata vrednost preliva u zemlje iz kojih dolaze investitori. Jedini izuzetak je izvoz IT usluga, koji beleži suficit, ali ne može da nadoknadi deficit u robnoj razmeni.</p>
<p>Ekonomski stručnjaci upozoravaju na preteranu zavisnost srpske privrede od kretanja u evrozoni, naročito u Nemačkoj i Italiji koje imaju najveće udele u srpskom izvozu. U analizi EIU Global Outlook navodi se da svako usporavanje industrijske aktivnosti i recesioni pritisci u Nemačkoj imaju trenutan i direktan negativan uticaj na srpske fabrike koje rade kao kooperanti u nemačkim lancima snabdevanja. To se odražava kroz pad porudžbina i sporiji rast domaće proizvodnje.</p>
<p>S druge strane, istraživači su skeptični prema izjavama srpskih zvaničnika da Sporazum o slobodnoj trgovini sa Kinom predstavlja ogromnu razvojnu šansu za Srbiju. Analitičari iz Fitch Solutions – BMI procenjuju da će sporazum na srednji rok dodatno uvećati trgovinski deficit Srbije sa Kinom, jer će olakšati uvoz kineskih industrijskih proizvoda i tehnoloških komponenti na srpsko tržište, dok će se srpski izvoz u Kinu zadržati na baznim i industrijskim metalima i jeftinim poljoprivrednim proizvodima.</p>
<p><strong>Marija Dukić</strong></p>
<p><strong><a href="https://bif.rs/2026/11/biznis-top-2025-26/">Biznis Top 2025/26, izdanje časopisa Biznis i finansije iz novembra 2026. </a></strong></p>
<p><em>Foto: Kevron2002, Depositphotos</em></p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/strani-konsultanti-o-stanju-srpske-privrede-nema-vise-i-jare-i-pare/">Strani konsultanti o stanju srpske privrede: Nema više i jare i pare</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Polarizacija u srpskoj autoindustriji: Rekordi u Kragujevcu, a u lancu dobavljača kriza</title>
		<link>https://bif.rs/2026/11/polarizacija-u-srpskoj-autoindustriji-rekordi-u-kragujevcu-a-kriza-u-lancu-dobavljaca/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[bifadmin]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 16 Nov 2026 12:01:24 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[B&F Plus]]></category>
		<category><![CDATA[Ekonomija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://bif.rs/?p=123713</guid>

					<description><![CDATA[<p>Pokretanje serijske proizvodnje električnog i hibridnog modela Fiat Grande Panda u Kragujevcu stvorilo je utisak da je domaća autoindustrija jača nego ikada. Izvoz je zabeležio istorijski skok i izbacio sektor&#8230;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/polarizacija-u-srpskoj-autoindustriji-rekordi-u-kragujevcu-a-kriza-u-lancu-dobavljaca/">Polarizacija u srpskoj autoindustriji: Rekordi u Kragujevcu, a u lancu dobavljača kriza</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Pokretanje serijske proizvodnje električnog i hibridnog modela Fiat Grande Panda u Kragujevcu stvorilo je utisak da je domaća autoindustrija jača nego ikada. Izvoz je zabeležio istorijski skok i izbacio sektor u sam vrh spoljne trgovine. Međutim, iza ovog rekordnog rezultata odvija se dramatična borba.</strong></p>
<p>Dok Kragujevac drži u plusu srpsku prerađivačku industriju, stotine domaćih proizvođača auto-komponenti bore se za opstanak, pritisnuti padom narudžbina iz Nemačke, skokom troškova rada i struje, sve tanjim maržama i premeštanjem pogona u druge zemlje.</p>
<p>Automobilska industrija ključna je izvozna grana Srbije i gotovo celokupnu proizvodnju plasira na tržište EU. „Pored Stellantisa u Kragujevcu, važan deo ove industrije čini široka mreža dobavljača, od proizvođača kablovskih instalacija poput Yure, Leonija, Yazakija, PKC-a, do kompanija koje proizvode složenije elektronske, mehaničke i pogonske komponente, među kojima su Bosch, ZF, Brose, Johnson Electric. U sektoru posluju i brojna domaća mala i srednja preduzeća, uglavnom iz metaloprerade“, objašnjava Ana Raičević, sekretarka Udruženja za metalsku i elektroindustriju Privredne komore Srbije (PKS).</p>
<p>Prema podacima APR-a, u Srbiji je lani bilo aktivno 263 privrednih društava u sektoru proizvodnje motornih vozila i komponenti &#8211; za 16 manje nego 2024. godine. U ovim preduzećima bilo je zaposleno 65.730 ljudi (2,8% ukupne zaposlenosti u RS), odnosno 3,3% manje u odnosu na isti period 2024. godine, dok su zarade porasle za 11,5%.</p>
<h2>Spas za celu industriju</h2>
<p>Podaci Republičkog zavoda za statistiku (RZS) svedoče o naglom rastu: proizvodnja gotovih automobila u prvih sedam meseci 2026. skočila je više od četiri i po puta u odnosu na isti period lane. Reč je pre svega o kragujevačkoj Fiat Grande Pandi (uz hibride, benzince i srodni Citroën C3), čija je serijska proizvodnja počela početkom godine.</p>
<p>Ovaj uzlet povukao je celu industriju. Izvoz sektora dostigao je 3,2 milijarde evra (skok od oko 50% u odnosu na isti period lane), čineći čak 15,4% ukupnog robnog izvoza Srbije. Najveći deo čine kompletirana vozila sa 1,4 milijarde evra, dok je sam auto-sektor zaslužan za preko dve trećine (68,5%) ukupnog rasta izvoza prerađivačke industrije. Bez tog doprinosa od 1,8 procentnih poena, cela prerađivačka industrija skliznula bi u minus.</p>
<p>U isto vreme, komponente i pribor beleže pad od 2,3%, dok je vrednost izvoza kablovskih setova pala za oko 9%, a fizički obim proizvodnje za preko 12%. Analitičari publikacije Makroekonomske analize i trendovi (MAT) skreću pažnju da tempo rasta u Kragujevcu postepeno usporava, što je i očekivano nakon početnog skoka. Ipak, dok Kragujevac gura izvoz, evropska autoindustrija nalazi se u dubokoj strukturnoj krizi čiji se pritisak direktno preliva na domaće fabrike komponenti.</p>
<h2>Kriza na drugom kraju lanca</h2>
<p>Ove suprotstavljene realnosti objašnjavaju se činjenicom da sudbina dobavljača direktno zavisi od modela za koji proizvode komponente.</p>
<p>„Kragujevac je popravio sliku cele grane, ali taj oporavak nije stigao do svake fabrike. Kod porudžbina je ključno za koji automobil radite – dok Stellantis u Kragujevcu radi u tri smene, a od juna i vikendom, dobavljač vezan za model čija proizvodnja u Evropi opada, ostaje sa slabije popunjenom fabrikom“, objašnjava za B&amp;F Nikola Avramović, konsultant kuće Alvarez &amp; Marsal.</p>
<p>Pritisak na industriju već se jasno vidi u bilansima i na tržištu rada. „Zaposlenost u oblasti proizvodnje vozila smanjena je za oko 1.600 ljudi, u šta još nije uračunat pun efekat zatvaranja Leonijevog pogona u Malošištu, gde je posao izgubilo 1.900 radnika“, ukazuje Avramović. Dok je kompanija FCA Srbija u Kragujevcu prijavila oko 31 milion evra neto dobiti u 2025. godini, Leoni je Malošište zatvorio upravo zbog akumuliranih gubitaka.</p>
<h2>Makaze troškova i odlazak u Severnu Afriku</h2>
<p>Proizvođače komponenti pogađa i pad tražnje u Nemačkoj, koja uvozi skoro trećinu srpske automobilske proizvodnje. Dubinu nemačke krize ilustruje i podatak iz publikacije MAT da Volkswagen grupa planira gašenje četiri fabrike i otpuštanje čak 100.000 radnika do 2030. godine.</p>
<p>„Kod radno intenzivne industrije, rad čini i do 50% cene proizvoda. Svako povećanje minimalca i cene struje izravno smanjuje konkurentnost“, naglašava Ana Raičević iz PKS-a i dodaje: „Rast lokalnih troškova i visoka stopa zloupotrebe bolovanja razlog su što investitori radno intenzivne poslove već premeštaju u zemlje Severne Afrike &#8211; Maroko, Tunis i Egipat, koje nude jeftiniji rad, niže cene struje i olakšice u slobodnim zonama“.</p>
<p>Ranjivost domaćih dobavljača produbljuje i nepostojanje bazne industrije u Srbiji. „Auto-čelik, bakarna žica i plastika u potpunosti se uvoze, pa troškovi transporta sirovina dodatno nagrizaju tanak profit domaćih fabrika“, navodi Raičević.</p>
<p>Pritisak dolazi i od inostranih kupaca koji zahtevaju niže cene. „Ako firma na 100 miliona evra prihoda ostvaruje pet miliona dobiti, sniženje prodajne cene od samo 3% spušta dobit na dva miliona evra. Popust od 3% pojeo je 60% dobiti! Sa takvim padom akumulacije, firma postaje prekomerno zadužena i banke joj neće dati nov kredit za nove mašine“, objašnjava Nikola Avramović.</p>
<h2>Traži se inženjersko znanje</h2>
<p>Autoindustrija u Srbiji polako prelazi na složenije tehnologije. Analiza PKS-a to pokazuje kroz napredne pogone Bosch-a, Brose-a i ZF-a, dok Avramović ističe i Minth-ovih 950 miliona evra uloženih u Leskovcu i Ćupriji, što potvrđuje da se od novih ulagača primarno traži inženjersko znanje.</p>
<p>„Za kineske kompanije poput Minth-a, Srbija je ujedno i logična ’odskočna daska’ za ulazak na tržište EU“, objašnjava Dušan Marković, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Prema njegovim rečima, Kinezi u našim pogonima prave podkomponente za kupce poput nemačkog ZF-a, kako bi elegantno zaobišli visoke carine EU na uvoz iz Kine.</p>
<p>Međutim, prelazak na više faze koče niska ulaganja u istraživanje i razvoj (R&amp;D). Avramović navodi da Srbija za R&amp;D izdvaja svega 0,94% BDP-a, naspram proseka EU od 2,24%.</p>
<p>„Najveća prepreka je politika koja je godinama davala prednost dolasku stranih investitora, dok je razvoj domaćih dobavljača ostajao u drugom planu. Umemo da napravimo deo po tuđem crtežu, ali retko razvijamo sopstveni proizvod“, naglašava Avramović. On predlaže reformu podsticaja i uvođenje državnih garancija za kredite kojima dobavljači kupuju opremu kada već imaju ugovor sa kupcem. Podseća i da se model jeftine radne snage potrošio, o čemu svedoči podatak da je kragujevačka fabrika morala da uveze oko 300 radnika iz inostranstva.</p>
<h2>Kraj jeftine radne snage i socijalna cena automatizacije</h2>
<p>Profesor Marković dodaje da deo industrije zasnovan na jednostavnim, radno intenzivnim poslovima više nema perspektivu, jer Srbija nije konkurentna u odnosu na Severnu Afriku. „Ako radnik u Egiptu bruto košta oko 400 evra, a u Srbiji oko 1.200 evra, logično je gde će multinacionalna kompanija smestiti takav pogon“, komentariše Marković.</p>
<p>Dodatni problem je što su domaći dobavljači vezani za evropske fabrike koje gube bitku sa Kinezima, gde je proizvodnja automobila oko 30% jeftinija. Zato evropski proizvođači redukuju obim proizvodnje, što direktno smanjuje narudžbine u Srbiji. „Možemo imati veći izvoz i veću dodatu vrednost, a istovremeno pad zaposlenosti. Ova industrija u Srbiji nikada neće zapošljavati toliko ljudi koliko je nekada zapošljavala“, upozorava Marković.</p>
<p>Novi pogoni i automatizacija ne mogu apsorbovati radnike otpuštene iz kablovskih fabrika. „Slikovit primer je pogon od 20.000 kvadrata u Kraljevu, gde nova linija elektronike umesto nekadašnjih 1.000 traži svega 50 radnika. Time proces prekvalifikacije postaje ogroman socijalni problem u nerazvijenim opštinama. Srbija je pritom, za razliku od susedne Bosne i Hercegovine, ostala bez ijedne značajnije automobilske kompanije u domaćem vlasništvu jer nikada nije izradila državnu strategiju razvoja ove grane, već se oslanjala isključivo na strane investicije koje lako odlaze”, zaključuje Marković.</p>
<p><strong>Bojana Petrović</strong></p>
<p><strong><a href="https://bif.rs/2026/11/biznis-top-2025-26/">Biznis Top 2025/26, izdanje časopisa Biznis i finansije iz novembra 2026. </a></strong></p>
<p><em>Ilustracija: Gemini </em></p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/polarizacija-u-srpskoj-autoindustriji-rekordi-u-kragujevcu-a-kriza-u-lancu-dobavljaca/">Polarizacija u srpskoj autoindustriji: Rekordi u Kragujevcu, a u lancu dobavljača kriza</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Tržište radne snage u Srbiji posle četvrt veka tranzicije: Čestitamo, dobili ste posao (do petka)</title>
		<link>https://bif.rs/2026/11/trziste-radne-snage-u-srbiji-posle-cetvrt-veka-tranzicije-cestitamo-dobili-ste-posao-do-petka/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[bifadmin]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 13 Nov 2026 12:00:31 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[B&F Plus]]></category>
		<category><![CDATA[Ekonomija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://bif.rs/?p=123665</guid>

					<description><![CDATA[<p>Pre četvrt veka, na početku tranzicije, Srbija se skoro ugušila u masovnoj nezaposlenosti zbog propasti društvenih fabrika. Sada je stopa nezaposlenosti na „istorijskom minimumu“, ali oni koji se vode kao&#8230;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/trziste-radne-snage-u-srbiji-posle-cetvrt-veka-tranzicije-cestitamo-dobili-ste-posao-do-petka/">Tržište radne snage u Srbiji posle četvrt veka tranzicije: Čestitamo, dobili ste posao (do petka)</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Pre četvrt veka, na početku tranzicije, Srbija se skoro ugušila u masovnoj nezaposlenosti zbog propasti društvenih fabrika. Sada je stopa nezaposlenosti na „istorijskom minimumu“, ali oni koji se vode kao zaposleni zarobljeni su u nesigurnim poslovima i hronično umorni od života pod večitim otkaznim rokom.</strong></p>
<p>Dok u opštini Pećinci, jednoj od industrijski najrazvijenijih zona u Srbiji, poslodavci već godinama „otimaju“ radnike sa okolnih njiva, a lokalne fabrike organizuju svakodnevni besplatni autobuski prevoz za zaposlene iz Beograda i Šapca, samo 300 kilometara južnije, u opštinama poput Crne Trave ili Trgovišta, radno sposobno stanovništvo skoro da ne postoji.</p>
<p>Srbija je posle četvrt veka tranzicije stigla od masovnog gubitka radnih mesta i socijalnog kolapsa do jednocifrene stope nezaposlenosti. Ali, iza podataka na nivou cele države, tržište rada karakterišu paralelni svetovi, bez gotovo ikakvih dodirnih tačaka. Jedino što ih spaja jeste hronična neizvesnost.</p>
<p>Tokom najtežih faza tranzicije, naročito u godinama nakon svetske finansijske krize, stopa nezaposlenosti u zemlji dostigla je pretećih 25%. U drugom tromesečju ove godine, ta stopa je iznosila 7,2,%, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS). Ukupna stopa zaposlenosti za stanovništvo starije od 15 godina stabilizovala se na nivou od 50,9%, obuhvatajući 2.840.100 ljudi.</p>
<h2>Statistički paradoks</h2>
<p>Međutim, ekonomski analitičari i demografi upozoravaju da se iza ove brojke krije svojevrsni statistički paradoks – uporedo sa nezaposlenošću smanjila se i zaposlenost. Republički zavod za statistiku iznosi i podatak da je u drugom kvartalu bilo zaposleno 45.800 radnika manje u poređenju sa istim periodom 2025. godine.</p>
<p>Iz toga proizilazi zaključak da nezaposlenost ne opada primarno zbog eksplozije novih radnih mesta, već zato što radno sposobno stanovništvo odlazi u penziju, emigrira ili odustaje od traženja posla preko Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ), nakon zatvaranja proizvodnih fabrika i krize u IT sektoru.</p>
<p>Broj građana koji su potpuno napustili tržište rada porastao je za čak 61.900 ljudi tokom samo jedne godine.</p>
<h2>Nova geografija tržišta rada</h2>
<p>Ekonomski model koji se oslanjao na centralizaciju investicija oko ključnih saobraćajnih koridora, „unapredio“ je odlazak stanovništva iz onih delova zemlje koji već decenijama boluju od masovnog iseljavanja, ali i iz mnogih manjih gradova koji su nekada predstavljali regionalne industrijske centre. Beograd i delimično Novi Sad postali su demografski „usisivači“, dok se manja naselja u Srbiji sa 10.000 do 50.000 stanovnika pretvaraju u ljudske i radne pustinje.</p>
<p>Najpovoljniji pokazatelji tradicionalno se beleže u Beogradskom regionu, gde se stopa nezaposlenosti kreće oko minimalnih 5,8%, dok u Vojvodini ona iznosi 7,9%. Nasuprot tome, Šumadija i Zapadna Srbija beleže stopu od 9,4%, a situacija je najkritičnija u regionu Južne i Istočne Srbije sa prosečnom stopom nezaposlenosti od 11,2%.</p>
<p>Ovaj jaz od skoro šest procentnih poena između severa i juga zemlje svedoči o dugotrajnom zapostavljanju perifernih oblasti.</p>
<h2>Staračka ekonomija</h2>
<p>Međutim, tek kada se statistika spusti na nivo opština, otkriva se koliko je Srbija duboko podeljena. Sa jedne strane su opštine koje su maksimalno iskoristile blizinu autoputeva, aerodroma i turističke mogućnosti za privredni razvoj, poput Stare Pazove, Čajetine i Pećinaca, gde je stopa nezaposlenosti pala ispod 2%.</p>
<p>S druge strane, životari demografski i privredno ispošćena Srbija. Primer su onih nedovoljno razvijenih i devastiranih 14 opština koje finansijski pomaže republička vlada, ali uprkos tom novcu, mesta poput Surdulice, Žitorađe, Trgovišta, Krupnja, Crne Trave, trajno su obolela od „staračke ekonomije“. Mladi su pobegli, a tržište rada se praktično svelo na ono što je preostalo od javnog sektora, jer uprkos visokim stopama nezaposlenosti na papiru, privatni poslodavci ne mogu da otvore fabrike pošto nemaju koga da zaposle.</p>
<p>Mapa tržišta rada u Srbiji koju je ove godine objavio Centar za visoke ekonomske studije (CEVES) i analize indeksa društvenog razvoja lokalnih samouprava pokazuju da opština Krupanj, na primer, beleži višestruko manji nacionalni dohodak po glavi stanovnika od republičkog proseka, uz stope neformalnog i sezonskog rada koje premašuju polovinu ukupno angažovanih ljudi.</p>
<h2>Osveta „plavih kragni“</h2>
<p>Jedna od najočiglednijih tekovina tranzicije u Srbiji jeste i potpuni slom takozvanih radničkih zanimanja. Iako su devedesete zajedno sa hiperinflacijom donele i masovnu devalvaciju fakultetskih diploma, roditelji koji nisu živeli od kriminala nastavili su da ubeđuju svoju decu da studiraju. Sa prelaskom na takozvano slobodno tržište i još takozvaniju demokratiju u Srbiji, mesto babaroge u vaspitanju neposlušne dece zauzela je pretnja: „Ići ćeš ti meni na zanat!“ Tako je Srbija postala zemlja diplomiranih direktora bez radnika.</p>
<p>U međuvremenu, „plavi okovratnici“ su žestoko uzvratili udarac. Vozači autobusa i kamiona, električari, vodoinstalateri, kuvari, zavarivači i građevinski radnici postali su najtraženija radna snaga u zemlji. Podaci sa domaćih platformi za zapošljavanje pokazuju da su zarade u ovim profesijama eksplodirale.</p>
<p>U velikim urbanim centrima poput Beograda i Novog Sada, iskusni majstor ili šef kuhinje danas ostvaruje neto zaradu koja uveliko prevazilazi republički prosek od oko 120.000 dinara, ostavljajući daleko iza sebe profesore, pravnike, administrativne radnike i mlade diplomce društvenih fakulteta, koji često počinju sa platama tek nešto višim od minimalca.</p>
<p>Ali, nema te plate koja može da „porodi“ potrebne majstore koji doslovno ne postoje, ili ih je toliko malo da mu dođe na isto. Tako su se poniženi „plavi okovratnici“ osvetili na još jedan način – od zemlje gastarbajtera, Srbija je postala uvoznik radne snage koja je spretnija u rukama nego u teoretisanju.</p>
<p>Ne tako daleke 2020. godine, Srbija je izdavala jedva dvadesetak hiljada radnih dozvola stranim državljanima godišnje, da bi taj broj danas bio pet puta veći. Ako izuzmemo migrante iz Rusije, među kojima više od 60% ima fakultetsku, magistarsku ili doktorsku diplomu, podaci NSZ pokazuju da „ljudsku kičmu“ na gradilištima, u javnom prevozu, magacinima, dostavi hrane i drugim delatnostima čine radnici pristigli iz Turske, Indije, Nepala, Kube, Šri Lanke, Filipina&#8230;</p>
<h2>Pod večitim otkaznim rokom</h2>
<p>Tokom poslednjih četvrt veka, zaposleni u Srbiji razmileli su se u paralelne univerzume. Jedni su završili kod poslodavaca koji su donedavno najmasovnije zapošljavali u takozvanim sklapačkim industrijama. Oni se sada povlače, jer državne subvencije više nisu dovoljne da pokriju „preskupo“ poslovanje u Srbiji u poređenju sa preostalim oazama rada za džabe u Aziji i Africi.</p>
<p>Nasuprot njima, programeri i drugi stručnjaci u IT industriji godinama su činili kastu za sebe, sa platama dva do tri puta većim od republičkog proseka. Otkako je veštačka inteligencija zakucala na vrata, nesigurnost se preselila sa proizvodnih traka i u programerske stolice.</p>
<p>Država je ostala najsigurniji poslodavac, pod uslovom da su kandidati imali pravu partijsku knjižicu u pravo vreme. Koliko se u biografiji državnog službenika cenila stručnost, prosečnom stanovniku Srbije najbolje pokazuje stanje u kome su nam zdravstvo i školstvo, a političari su sa neverovatnom produktivnošću proterivali i ono malo preostalih profesionalaca iz javnog sektora.</p>
<p>U svemu tome, vlasnici „politički nepodobnih“ malih i srednjih preduzeća – koji ne primaju državne subvencije za zapošljavanje ali su omiljeni klijenti poreskih kontrolora – predstavljaju jedine poslodavce u Srbiji koji dele zebnju sa radnicima da li će posla uopšte biti.</p>
<p>Pre četvrt veka, Srbija se skoro ugušila u masovnoj nezaposlenosti zbog propasti društvenih fabrika. Sada je stopa nezaposlenosti na „istorijskom minimumu“, ali oni koji se vode kao zaposleni zarobljeni su u nesigurnim poslovima i hronično umorni od života pod večitim otkaznim rokom.</p>
<p><strong>Zorica Žarković</strong></p>
<p><strong><a href="https://bif.rs/2026/11/biznis-top-2025-26/">Biznis Top 2025/26, izdanje časopisa Biznis i finansije iz novembra 2026. </a></strong></p>
<p><em>Foto: xaviandrew, Pixabay</em></p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/trziste-radne-snage-u-srbiji-posle-cetvrt-veka-tranzicije-cestitamo-dobili-ste-posao-do-petka/">Tržište radne snage u Srbiji posle četvrt veka tranzicije: Čestitamo, dobili ste posao (do petka)</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Biznis Top 2025/26</title>
		<link>https://bif.rs/2026/11/biznis-top-2025-26/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[bifadmin]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 12 Nov 2026 11:17:52 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Novi brojevi]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://bif.rs/?p=123648</guid>

					<description><![CDATA[<p>Godišnja edicija BIZNIS TOP 2025/26 objavljuje rang-liste 150 najvećih srpskih preduzeća po dobiti i prihodima za 2025. godinu, uz regionalni pregled po okruzima na osnovu podataka Agencije za privredne registre&#8230;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/biznis-top-2025-26/">Biznis Top 2025/26</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Godišnja edicija BIZNIS TOP 2025/26 objavljuje rang-liste 150 najvećih srpskih preduzeća po dobiti i prihodima za 2025. godinu, uz regionalni pregled po okruzima na osnovu podataka Agencije za privredne registre (APR). Publikacija obuhvata i makroekonomske analize globalnog i domaćeg tržišta, kao i analizu poslovanja 15 vodećih sektora u BDP-u Srbije.</strong></p>
<h2><span style="color: #de3131;"><strong>Trendovi</strong></span></h2>
<p><strong>12. BRODSKI KONTEJNERI POSTALI SKUPLJI OD ROBE KOJU PREVOZE: Transportni kanibalizam</strong><br />
Okeani su postali previše skupi za obične smrtnike. U teoriji slobodnog tržišta, logistika je servis koji služi trgovini. U praksi, pomorski prevoz tereta se izgleda namerio da „pojede“ svog domaćina. Brodski čelični sef postao je vredniji od većine robe koja se u njemu nalazi. Kartelizacija okeana seli ogromne svote novca iz proizvodnog i prerađivačkog sektora u džepove vlasnika transportnih flota i postaje jedan od važnih faktora koji određuju ko će na svetskom tržištu preživeti, a ko bankrotirati.</p>
<p><strong>14. KONCENTRACIJA STRANIH INVESTICIJA: Puno para za malo projekata</strong><br />
Globalizacija, kakvu smo poznavali, preminula je nakon duže i teške bolesti. Ožalošćeni su porodica, prijatelji i siromašne države čije ekonomije do sada nisu uspjele da osjete blagodeti direktnih stranih investicija. Investira se i dalje, ali broj sektora u koje se ulaže sve je manji i uglavnom je unutar već bogatih razvijenih zemalja.</p>
<p><strong>18. Privredni kolaps pograničnih regiona na istoku EU: Ratne pepeljuge</strong><br />
Strategija EU za spasavanje regiona koji se graniče sa ratnim zonama i zbog sukoba Rusije i Ukrajine postaju ekonomski mrtvi, naišla je na žestoke kritike stanovnika na tim teritorijama jer se podrška oslanja na preraspodelu već postojećih sredstava za regionalni razvoj. Oni koji su istureni kao bedem u „odbrani evropskih vrednosti“, poručuju Briselu da tapšanje po ramenu više ne prolazi i zahtevaju da se dugoročno izdvoji dodatni novac kako bi se ravnopravno podelio ogroman finansijski teret rata „pred vratima“.</p>
<p><strong>20. Sektorski rizici u Centralnoj i Istočnoj Evropi: Srbija, najveći paradoks u regionu</strong><br />
Privredni rast u Centralnoj i Istočnoj Evropi usporava, a najopasniji rizici prete tekstilnoj industriji, transportu, građevinarstvu i metalurgiji. Međutim, najveći paradoks u ovom regionu predstavlja Srbija, koja se po projektovanom privrednom rastu za 2026. nalazi u samom vrhu, ali je ujedno i najrizičnija destinacija za ulaganja, ocenjuje međunarodna kompanija za procenu rizika Coface u svom najnovijem istraživanju „CEE Sectorial Heatmap“.</p>
<p><a href="https://bif.rs/?p=123771"><strong>24. Strani konsultanti o stanju srpske privrede i mogućnostima za ulaganja: Nema više i jare i pare</strong></a><br />
Srpska ekonomija je prividno stabilna, ali ispod površine je školski primer privrede „sa dva lica“ u kojoj izrazito dominiraju strane firme nad domaćim preduzećima, naročito nemački i kineski kapital. Najveći problem u operativnom poslovanju je sve veći nedostatak potrebne radne snage, što je uzrokovalo „rat platama“. Borba za kvalifikovane radnike u najvažnijim industrijskim čvorištima postala je pogubna po isplativost poslovanja u Srbiji, tvrde analitičari stranih konsultantskih kuća.</p>
<p><strong>26. Iskorišćenost spoljnotrgovinskih preferencijala u izvozu Srbije: Roba kaska za povlasticama</strong><br />
Srpski izvoznici neujednačeno koriste trgovinske povlastice zasnovane na sporazumima o slobodnoj trgovini, zavisno od države u koju izvoze ali i od industrije u kojoj posluju. Pored bujanja protekcionizma, veliki problem je to što međudržavne ugovore na visokom nivou ne prate uputstva u praksi, pa pravila na tržištima poput Kine, Japana ili UAE, za domaće firme predstavljaju „crnu kutiju“. Iskustva srpskih izvoznika pokazuju i da digitalizacija carinskih procedura u nekim slučajevima komplikuje i usporava trgovinu, umesto da je olakša.</p>
<p><a href="https://bif.rs/?p=123665"><strong>30. Tržište radne snage u Srbiji posle četvrt veka tranzicije: Čestitamo, dobili ste posao (do petka)</strong></a><br />
Pre četvrt veka, na početku tranzicije, Srbija se skoro ugušila u masovnoj nezaposlenosti zbog propasti društvenih fabrika. Sada je stopa nezaposlenosti na „istorijskom minimumu“, ali oni koji se vode kao zaposleni zarobljeni su u nesigurnim poslovima i hronično umorni od života pod večitim otkaznim rokom.</p>
<p><strong>32. Gubitak „tihog znanja“ u domaćoj industriji: Nestanak u nepovrat</strong><br />
U srpskoj javnosti se već decenijama raspravlja o „odlivu mozgova“. U isto vreme, unutar domaćih fabrika, nečujno nestaje jedno specifično znanje koje se ne predaje na fakultetima, ne nalazi se u fabričkim procedurama i uputstvima, ne može ga zameniti veštačka inteligencija, niti ga je moguće stvoriti novcem. To je znanje stečeno ljudskim iskustvom.</p>
<p><strong>34. Novi Zakon o zaštiti potrošača i prekršajna odgovornost: Rigoroznije kazne i duži rokovi zastarelosti</strong><br />
Novi Zakon o zaštiti potrošača propisuje oštriju kaznenu politiku kroz uvećane novčane kazne, produženje roka zastarelosti gonjenja na tri godine i uvođenje zaštitnih mera poput zabrane rada. Sudovi visinu kazne odmeravaju i na osnovu dobiti koju je trgovac ostvario kršenjem zakona i broja oštećenih kupaca, čime prekršajni postupak postaje efikasniji mehanizam za suzbijanje nepoštene poslovne prakse.</p>
<p><strong>38. Zeleni porezi u Srbiji: Rok se približava </strong><br />
Zeleni porezi nisu tema za sutra, oni su obaveza koja je već danas tu. Deluju apstraktno, zvuče kao nešto „što još uvek nije za nas“, ali rokovi za pripremu i podnošenje poreskih prijava se ubrzano približavaju, obaveze postaju sve jasnije, a trošak je realan i izvestan.</p>
<p><strong>40. ESG nakon usklađenosti: Nova osnova konkurentnosti banaka u Srbiji?</strong><br />
Uporedna studija koju je kompanija PwC sprovela među bankama iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Severne Makedonije pokazuje da prava primena održivosti tek predstoji, iako najveći broj banaka ima ESG strategiju. Dok udeo ugljenično intenzivnih sektora u portfolijima dostiže 39%, a većina banaka uključuje ove faktore u procenu kapitala, neujednačeni podaci ostaju najveća prepreka. Pošto nijedna banka u regionu nema automatizovan sistem upravljanja ESG podacima, sektor je na prekretnici između teorijske usklađenosti i stvarnog upravljanja finansijskim rizicima.</p>
<h2><span style="color: #de3131;"><strong>Sektorske analize privrede</strong></span></h2>
<p><strong>44. Poljoprivreda &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>45. Poljoprivreda između dežurne razvojne šanse i realnosti: Statistika u suficitu, poljoprivrednici u deficitu</strong><br />
Ekonomski bilans poljoprivrede Srbije ukazuje na svojevrsni tržišni apsurd. Površine se povećavaju ali proizvođača je sve manje i štale se prazne, hrana je jeftina u otkupu a skupa za građane. Mada su izdvajanja za poljoprivredu dostigla maksimalan udeo u republičkom budžetu prethodne godine, većina proizvođača je na ivici likvidnosti.</p>
<p><strong>48. Energetika i rudarstvo &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>49. Energetika i rudarstvo u raskoraku: Milijarde ispod zemlje, minusi sa mreže</strong><br />
Poslovanje domaće teške industrije obeležila su potpuno suprotna kretanja u energetici i rudarstvu. Dok se proizvodnja struje i prerada nafte suočavaju sa uvoznim troškovima, sušom i spoljnim pritiscima, vađenje i izvoz ruda metala beleže odličnu zaradu.</p>
<p><strong>52. Građevinarstvo i građevinski materijali &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>53. Godišnji dosije građevinarstva i građevinskog materijala: Expo gura, ugljenik potiskuje</strong><br />
Građevinarstvo je nakon „klimave“ 2025. i prilično usporenog početka 2026. godine, u drugom kvartalu ostvarilo veliki skok, pre svega zahvaljujući izgradnji zgrada, od kojih se najveći broj zida u Beogradu. Dok Expo forsira građevinske aktivnosti, proizvođači građevinskih materijala su u sve nezavidnijem položaju zbog prevelikih troškova energije u proizvodnji i ogromnih izdataka koje je doneo „porez na ugljenik“ za izvoznike u EU. Primetno je da se zbog toga povećava ponuda građevinskog materijala na domaćem i na tržištu Zapadnog Balkana.</p>
<p><strong>56. Prehrambeni proizvodi &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>57. Domaća sirovina postaje najveći rizik za srpsku prehrambenu industriju: Prednost se pretvara u usko grlo</strong><br />
Iako prerada hrane i dalje generiše stabilan suficit u spoljnotrgovinskoj razmeni, strukturni problemi u poljoprivredi prete da prerađivače povuku za sobom kroz urušavanje domaće sirovinske baze.</p>
<p><strong>62. Proizvodnja pića &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>63. Skroman oporavak u proizvodnji pića: Između zdravice i otrežnjenja</strong><br />
Industrija pića u Srbiji beleži skroman oporavak, uz smanjenje broja preduzeća i blagi rast broja preduzetnika. Najbolje se kotiraju voda i sokovi, proizvodnja piva usporava ali zato predvodi u poskupljenjima, dok vinarima ponestaje domaćeg grožđa i čeka ih promena propisa koja bi mogla značajno da utiče na njihovo poslovanje.</p>
<p><strong>66. Trgovina na veliko i malo &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>67. Pretumbacije u sektoru trgovine: Trgovci menjaju vlasnike i tuže državu, a građani stežu kaiš </strong><br />
Dok domaći trgovinski sektor prolazi kroz krupne promene – od pada dobiti i međunarodnih tužbi zbog ograničenja marži koje je naložila država, do velikih vlasničkih preuzimanja – položaj standardnog radnika u trgovini ostaje isti, a nije se usrećio ni prosečni kupac. Zvanična statistika pokazuje da zarade u maloprodaji i dalje zaostaju gotovo za trećinu u odnosu na republički prosek, dok se rast prometa u prodavnicama zasniva prvenstveno na kupovini neophodnih životnih namirnica.</p>
<p><strong>72. Farmacija &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>73. Farmaceutski sektor između rasta vrednosti i pada proizvodnje: Lekovi skuplji, rafovi prazniji </strong><br />
Uprkos prošlogodišnjem rastu farmaceutskog tržišta na 2,07 milijardi evra, u prvoj polovini tekuće godine proizvodnja lekova u Srbiji pala je skoro za petinu. Kriza u Apoteci Beograd dodatno slabi maloprodajno tržište lekova na recept, koje je samo tokom 2025. opalo za 2,8 miliona evra. Iako je država letos smanjenjem participacije pokušala da olakša kupovinu građanima, lekovi su u septembru u proseku bili za 7,8% skuplji nego u istom periodu prošle godine.</p>
<p><strong>78. Metalska i elektro industrija &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>79. Domaća metalska i elektroindustrija pod pritiskom: Dekarbonizacija i zarobljeni kapital na teretu domaćih metalaca</strong><br />
Zbog usporavanja tražnje u EU i prelivanja ekoloških troškova na domaće dobavljače, srpska metaloprerada ostala je sa 20 odsto više robe u skladištima, što je za samo dve godine dovelo do gašenja 260 preduzeća.</p>
<p><strong>82. Motorna vozila &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>83. Polarizacija u srpskoj autoindustriji: Rekordi u Kragujevcu, a kriza u lancu dobavljača</strong><br />
Pokretanje serijske proizvodnje električnog i hibridnog modela Fiat Grande Panda u Kragujevcu stvorilo je utisak da je domaća autoindustrija jača nego ikada. Izvoz je zabeležio istorijski skok i izbacio sektor u sam vrh spoljne trgovine. Međutim, iza ovog rekordnog rezultata odvija se dramatična borba.</p>
<p><strong>88. Guma i plastika &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>89. Izvoz gume i plastike ne posustaje: Dva lica rasta u istom sektoru</strong><br />
Nakon prošlogodišnjeg rekordnog plasmana na strana tržišta od 2,8 milijardi evra, sektor gume i plastike je tokom prvih sedam meseci 2026. godine bio među pet oblasti prerađivačke industrije sa najvećom vrednošću izvoza. Međutim, dok u proizvodnji gume ubedljivo preovlađuju velike strane kompanije, industrija plastike pretežno se oslanja na domaća mala i srednja preduzeća, pa se i njihova otpornost na aktuelne geopolitičke potrese značajno razlikuje.</p>
<p><strong>92. Turizam i ugostiteljstvo &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>93. Ugostiteljstvo i turizam u eri skupog života: Troši se i dalje, ali uz veći oprez</strong><br />
Iako građani Srbije i dalje nemaju mnogo prostora u kućnim budžetima za dodatnu potrošnju, oni nisu odustali od putovanja, restorana, pa ni od sve skuplje pljeskavice u lepinji. Zato promet u ugostiteljstvu raste dvocifrenim stopama, dok turizam beleži više gostiju i noćenja, ali i kraće odmore i promenu načina putovanja ovdašnjih građana.</p>
<p><strong>96. Informacione tehnologije &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>97. Ko dobija najviše od rasta IKT industrije: Digitalna elita i analogna privreda </strong><br />
Iako statistika potvrđuje stalni uspon domaćeg IKT sektora, zvanični podaci o izvozu od 4,55 milijardi evra i neto zaradama od preko 300.000 dinara otvaraju pitanje dugoročne održivosti ovakvog razvoja. Oslanjanje na uslužno programiranje stvorilo je izdvojen poslovni sistem koji, i pored suficita od 3,53 milijarde evra, malo utiče na tehnološki napredak domaćih preduzeća.</p>
<p><strong>102. Telekomunikacije &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>103. Nastavlja se koncentracija na tržištu telekomunikacija: Teren raščišćen, igrača sve manje</strong><br />
Nakon prošlogodišnjeg preuzimanja poslovanja United grupe, nastavljena je koncentracija domaćeg telekomunikacionog tržišta. Time je posredno otvoren put za modernizaciju i razvoj 5G mreže, dok ključni problem ostaje preveliki nivo duga koji je od ranije izašao iz okvira mogućnosti nacionalnog operatera.</p>
<p><strong>106. Banke &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>107. Bankarski sektor u prvih šest meseci 2026: Dobit i dalje u zaletu </strong><br />
Visoki profiti bankarskog sektora odavno više nisu glavna vest u novinama. Petu godinu u nizu domaći zajmodavci knjiže rekordnu dobit, a eskalacija krize na Bliskom istoku dovela je do novog talasa rasta kamata. Ipak, krajnji rezultat domaćeg bankarskog sektora u prvih šest meseci tekuće godine zabeležio je pad, usled viših troškova zarada i lošijeg rezultata iz ostalog poslovanja.</p>
<p><strong>112. Osiguranje &#8211; tabele</strong></p>
<p><strong>113. Tržište osiguranja u 2026: Rast uprkos nestabilnim okolnostima</strong><br />
Iako se aktuelni geopolitički rizici prenose i na globalno tržište osiguranja, u prvih šest meseci tekuće godine osiguravači u Srbiji su uvećali prihod od premije. Posebno je važan podatak da je udeo osiguranja života u ukupnoj premiji konačno porastao posle više godina smanjivanja. Ove godine očekuje se i usvajanje novih zakona u sektoru osiguranja, ali tek po izboru nove vlade.</p>
<h2><span style="color: #de3131;"><strong>Preprodaja na nebesima</strong></span></h2>
<p><strong>118. Trgovina polovnim crkvenim zvonima: Zvonjava iz &#8222;druge ruke&#8220;</strong><br />
Teološke razlike ne sprečavaju hrišćanske crkve da međusobno trguju, uključujući i polovna zvona. Iako „penzionisano“ crkveno zvono može biti i do tri puta jeftinije od tek izlivenog, na putu do njegovog novog odredišta nagomila se mnogo skrivenih troškova i problema koji neretko obesmisle početnu uštedu. Zato se na ovom, vrlo specifičnom tržištu pojavljuje sve više licenciranih agencija koje nude svoje usluge po principu „ključ u ruke“.</p>
<h2><span style="color: #de3131;"><strong>Vremeplov</strong></span></h2>
<p><strong>122. Tužbe stranih kompanija protiv jugoslovenske „piratske“ industrije: Rat formulama</strong><br />
Sudovi u Kraljevini Jugoslaviji bili su zagušeni tužbama koje su pokretale strane kompanije protiv domaćih privrednika zbog krađe tehnologija i formula za proizvodnju. Ovi sporovi su se razvlačili u nedogled, sve dok strani investitori i kreditori ne bi zapretili da će potpuno obustaviti ekonomsku saradnju sa Jugoslavijom ako ne stane na put krađi patenata.</p>
<h2><span style="color: #de3131;"><strong>Liste najvećih preduzeća u Srbiji</strong></span></h2>
<p><strong>126. Po dobiti</strong></p>
<p><strong>130. Po poslovnom prihodu</strong></p>
<p><strong>134. Po okruzima (po dobiti, po poslovnom prihodu)</strong></p>
<p><em>Rang liste su napravljene na osnovu podataka dobijenih od APR-a</em></p>
<p>&nbsp;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/biznis-top-2025-26/">Biznis Top 2025/26</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Kako je preduzeće Planinka zakoračilo u dermokozmetiku</title>
		<link>https://bif.rs/2026/11/kako-je-preduzece-planinka-zakoracilo-u-dermokozmetiku/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[bifadmin]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 10 Nov 2026 12:00:33 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[B&F Plus]]></category>
		<category><![CDATA[Ekonomija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://bif.rs/?p=123590</guid>

					<description><![CDATA[<p>Preduzeće Planinka, poznato po banjskom turizmu i flaširanju mineralne vode, odlučilo je da ovaj prirodni resurs iskoristi za ulazak u još jednu novu delatnost. Tako je nastala kozmetička linija Prolom&#8230;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/kako-je-preduzece-planinka-zakoracilo-u-dermokozmetiku/">Kako je preduzeće Planinka zakoračilo u dermokozmetiku</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Preduzeće Planinka, poznato po banjskom turizmu i flaširanju mineralne vode, odlučilo je da ovaj prirodni resurs iskoristi za ulazak u još jednu novu delatnost. Tako je nastala kozmetička linija Prolom Beauty Care, koja kombinuje Prolom vodu sa aktivnim sastojcima iz savremene kozmetologije. „Ne očekujemo brz povrat investicije, jer ovaj projekat posmatramo dugoročno &#8211; važnije nam je da izgradimo poverenje potrošača i stabilnu poziciju brenda“, ističu u ovoj kompaniji.</strong></p>
<p>Vichy, La Roche-Posay, Avène, Uriage&#8230; Iako neka od ovih imena traže malo više pažnje pri izgovoru, domaći potrošači ipak znaju da je reč o poznatim dermokozmetičkim proizvodima, čija izrada se zasniva na korišćenju mineralnih i termalnih voda.</p>
<p>Ovoj grupi relativno skoro pridružilo se i preduzeće Planinka iz Kuršumlije, sa svojom kozmetičkom linijom Prolom Beauty Care. Tako je ime koje su generacije potrošača u Srbiji vezivale za lekovitu vodu sa izvora na istočnim padinama planine Radan i za banjsko lečenje, sada postalo i zaštitni znak za kozmetičku liniju koja koristi iste prirodne prednosti.</p>
<h2>Jedan Toplički kraj, više poslovnih pravaca</h2>
<p>Planinka AD Kuršumlija danas spada u velika preduzeća, budući da je 2025. godinu završila sa 662 zaposlenih, 6,42 milijarde dinara prihoda i 1,92 milijarde dinara neto dobiti.</p>
<p>No, njeni počeci bili su znatno skromniji. Osnovana je 1964. godine sa šezdesetak zaposlenih, tako što su tadašnje gradsko ugostiteljsko preduzeće i uprave tri banje &#8211; Kuršumlijske, Lukovske i Prolom &#8211; objedinili svoje poslovanje u jednu firmu.</p>
<p>Prvo je razvila banjski turizam, ulaganjima u izgradnju hotela i rehabilitacionih kapaciteta. Zatim je, početkom devedesetih, počela da flašira i prodaje Prolom vodu, koja je postala prepoznatljiva širom Srbije.</p>
<p>Nekoliko godina kasnije, ovom preduzeću iz Kuršumlije povereno je staranje o spomeniku prirode Đavolja Varoš, pa je svoju turističku delatnost proširilo i izvan banjskog turizma. Krajem devedesetih, Planinka je postala akcionarsko društvo i nastavila da razvija poslovanje u banjama i sa Prolom vodom, koju je počela i da izvozi.</p>
<p>Pre dve godine, preduzeće je iskoračilo u još jednu delatnost, proizvodnju kozmetike. „Sve faze razvoja Planinke povezivala je ista ideja &#8211; da prirodne resurse, uz znanje i ulaganja, pretvorimo u kvalitetne proizvode i usluge. Ulazak u dermokozmetiku je logičan nastavak tog puta“, kažu iz Planinke za B&amp;F.</p>
<h2>Iskustvo pretočeno u novi proizvod</h2>
<p>Ideja o upotrebi mineralne vode u kozmetičke svrhe sazrevala je duže vreme, potkrepljena iskustvima iz prakse i rezultatima istraživanja. „U Prolom Banji se godinama unazad sprovode medicinske procedure Prolom vodom i Prolom lekovitim blatom radi tretiranja brojnih dermatoloških oboljenja, sa veoma pozitivnim ishodima“, objašnjavaju u ovoj kompaniji. Dodatni podsticaj bio je i rast potražnje za kvalitetnom dermokozmetikom na domaćem tržištu.</p>
<p>Kada su se stekli uslovi za novi poslovni korak, Planinka je iskustvo iz banjskog poslovanja i potencijal Prolom vode pretočila u novu liniju proizvoda &#8211; Prolom Beauty Care, namenjenu svakodnevnoj nezi lica i tela a posebno prilagođenu suvoj, osetljivoj i zreloj koži. U preduzeću ističu da im nije bio cilj da naprave samo anti-age liniju, već sistem proizvoda koji odgovara različitim potrebama korisnika &#8211; od čišćenja i hidratacije do intenzivnije nege.</p>
<p>Prolom Beauty Care trenutno čine anti-age serum i kreme, losion sa 10% uree, micelarna voda i gel za umivanje, a zajednički im je glavni sastojak &#8211; Prolom voda. „Voda čini i do 80% formulacije mnogih kozmetičkih proizvoda, što govori o njenoj važnosti za njihov sastav“, napominju naši sagovornici. U tom kontekstu, Prolom voda se pokazala kao dobra osnova. Njena specifična svojstva pogodna su za kozmetičke formulacije: niskomineralizovana je, meka i visokoalkalna, a sadrži i bikarbonate i silicijum, koji učestvuje u stvaranju kolagena.</p>
<p>„Naša ideja, međutim, nije bila da pravimo ’kozmetiku od vode’ već da Prolom voda bude osnova formule, nadograđena savremenom kozmetološkom naukom. Na primer, kod micelarne vode ona je kombinovana sa hijaluronskom kiselinom, niacinamidom, pantenolom, alantoinom i drugim sastojcima“, pojašnjavaju stručnjaci iz Planinke.</p>
<h2>Od nauke do tržišta</h2>
<p>„Posebno nam je važno što iza tih proizvoda ne stoje samo marketinške fraze koje lepo zvuče, već smo sproveli kliničko-naučna ispitivanja koja su odobrili Etički odbor Univerzitetskog kliničkog centra Vojvodine i Etički komitet Medicinskog fakulteta Univerziteta u Nišu. Ona su rezultirala i objavom dva naučna rada u najprestižnijim dermatološkim časopisima u naučnoj kategorizaciji M21“, navode iz Planinke.</p>
<p>Ipak, naučna potvrda sama po sebi ne garantuje uspeh na tržištu. Za to je potrebno steći poverenje kupaca, a prvi korak je privući njihovu pažnju. „Pažnju smo, između ostalog, dobili i zato što je ljudima u početku bilo interesantno da jedan domaći, dobro poznat brend ulazi u kategoriju koja je kod nas dugo bila dominantno vezana za velike međunarodne kompanije“, ukazuju naši sagovornici.</p>
<p>Ali, pažnja je tek početak. Da bi kupci novom proizvodu dali šansu, bilo je potrebno ponuditi im više od poznatog imena. „Nismo želeli kozmetiku na kojoj će samo pisati Prolom, već onu koja zaslužuje taj naziv. Zato smo uložili u razvoj kvalitetnih formulacija sa aktivnim sastojcima od kojih će koža zaista zablistati, što je zahtevalo angažovanje vrsnih stručnjaka i dodatna ulaganja u razvoj formulacija. Ne očekujemo brz povrat investicije, jer ovaj projekat posmatramo dugoročno &#8211; važnije nam je da izgradimo poverenje potrošača i stabilnu poziciju brenda“, naglašavaju iz Planinke.</p>
<h2>Poverenje se ne prenosi automatski</h2>
<p>Na pitanje šta Prolom kozmetiku izdvaja u kategoriji u kojoj već postoji jaka konkurencija, naši sagovornici odgovaraju da je sa poznatim svetskim brendovima povezuje pre svega korišćenje prirodne vode specifičnog porekla kao osnove identiteta. Razlika je, pak, u tome što je Prolom voda postojala mnogo pre kozmetičke linije.</p>
<p>„Ona je bila snažan i prepoznatljiv proizvod mnogo pre programa Prolom Beauty Care, što nam je pružilo autentičnost koju je teško obezbediti isključivo marketingom“, ističu u kompaniji.</p>
<p>Poverenje potrošača u Prolom vodu jeste predstavljalo prednost pri plasiranju kozmetike, ali ono se ne prenosi automatski iz jedne kategorije proizvoda u drugu, napominju naši sagovornici. „Neko može decenijama da pije Prolom vodu, a da tek treba da ga ubedimo da koristi Prolom kremu ili serum. Dakle, postojeći brend nam jeste otvorio vrata, ali kvalitet proizvoda će biti ono što će obezbediti redovnu upotrebu naših kozmetičkih proizvoda“, podvlače stručnjaci iz Planinke.</p>
<h2>Korak dalje od regiona</h2>
<p>„Naš cilj nije kratkoročno povećavanje broja proizvoda, već postepeno stvaranje ozbiljnog dermokozmetičkog brenda“, ističu iz ove kompanije. Dodaju da se prihodi od kozmetičke linije trenutno ne mogu meriti sa onima od Prolom vode i banjskog turizma, ali i ne postoji potreba za pravljenjem takvih poređenja jer je Prolom kozmetika još uvek mlad brend.</p>
<p>Njihov sledeći korak biće dalje širenje asortimana, ali tako da svaki novi proizvod ima jasno i opravdano mesto u liniji. U planu je i dalje širenje izvoza. Planinkina kozmetika se trenutno izvozi u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Severnu Makedoniju, a sledeća faza bi mogla da bude ulazak na ostala evropska tržišta. Za to postoje i formalni uslovi, jer su pomenuti proizvodi prošli EU regulativu i registrovani su na CPNP portalu Evropske unije.</p>
<p><strong>Marija Dukić</strong></p>
<p><a href="https://bif.rs/2026/10/bf-250-prepreke-u-trgovini-srbije-sa-eu-teska-vremena-prijatelju-moj/"><strong>Biznis i finansije 250, oktobar 2026.</strong></a></p>
<p><em>Foto: A. D. Planinka</em></p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/kako-je-preduzece-planinka-zakoracilo-u-dermokozmetiku/">Kako je preduzeće Planinka zakoračilo u dermokozmetiku</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Gastarbajterski barok u kukuruzu: Prazne kuće sagrađene iz inata</title>
		<link>https://bif.rs/2026/11/gastarbajterski-barok-u-kukuruzu-prazne-kuce-sagradjene-iz-inata/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[bifadmin]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 06 Nov 2026 12:00:22 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[B&F Plus]]></category>
		<category><![CDATA[Zabava]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://bif.rs/?p=123558</guid>

					<description><![CDATA[<p>Ogromne, neukusne a prazne kuće koje su gradili gastarbajteri već godinama služe za podsmeh i zgražavanje u domaćoj javnosti, čak su dobile i naziv „gastarbajterski barok“. Ali, iza ove parade&#8230;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/gastarbajterski-barok-u-kukuruzu-prazne-kuce-sagradjene-iz-inata/">Gastarbajterski barok u kukuruzu: Prazne kuće sagrađene iz inata</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Ogromne, neukusne a prazne kuće koje su gradili gastarbajteri već godinama služe za podsmeh i zgražavanje u domaćoj javnosti, čak su dobile i naziv „gastarbajterski barok“. Ali, iza ove parade kiča je priča o ljudima koji su pobegli od nemaštine u sopstvenoj zemlji, da bi u bogatim državama, za one koji su tamo rođeni, opet bili niko i ništa. To su ljudi koji su najbolje godine svog života proveli radeći teške i bedno plaćene poslove u tuđini, sanjajući o danu kada će u svom selu konačno pokazati da su postali neko i nešto.</strong></p>
<p>Dan je sunčan, na nebu nijednog oblačka, ptičice cvrkuću, a vi opušteno vozite između šumaraka, livada i njiva. Predeo je idiličan, kao da ste u Toskani. A onda, iza krivine – čudo neviđeno. Ispred vas, usred kukuruzišta, pomalja se impozantna građevina na četiri sprata. Srpski ponos „transkulturalne“ arhitekture. Podvig koji spaja nespojivo, sve stilove od antike do baroka, u vrištećoj ružičastoj boji.</p>
<p>Kada dignete pogled prema krovu, shvatite da vlasnik vile nije samo dobar poznavalac celokupnog arhitektonskog nasleđa, već i istinski kosmopolita. Dok Kina i Amerika jedna drugoj oči vade u trgovinskom ratu, palata u žitu na svom krovu ima tri kineske vaze nad kojima zaštitnički bdi figura koja glumi američki Kip slobode. Miroljubivošću odiše i izvajani zoološki vrt kojim je palata opasana. Tu su dva lava od veštačkog kamena sa pozlaćenim zubima, oko kojih se šćućurilo jato gipsanih labudova u prirodnoj veličini.</p>
<p>Ovaj stil je toliko jedinstven, da za njega ne postoji naziv u udžbenicima iz arhitekture. Pred njim je zvanična arhitektura nemoćna. Ali, zato ga je naš narod krstio imenom „gastarbajterski barok“, a taj naziv su preuzeli etnolozi, antropolozi i drugi stručnjaci koji istražuju fenomen „srpskih dvoraca“ u kojima niko ne živi.</p>
<h2>Snovi o bogatstvu uz hleb i paštetu</h2>
<p>Podsmeh i zgražavanje su naše najčešće reakcije kada vidimo ovakve objekte, kod kojih je količinu utrošenog novca nadmašio jedino neukus. Međutim, stručnjaci Etnografskog instituta SANU opominju nas da nismo u pravu. Gastarbajterski barok nije samo priča o paradi kiča i razmetljivosti, u čijem lečenju ni novac ne može da pomogne. To je istovremeno priča o našoj istoriji, običajima, mentalitetu, ali i o našoj tragediji.</p>
<p>Zašto su gastarbajteri ovako trošili novac koji je većina njih stekla teškom mukom u Beču, Frankfurtu, Cirihu ili nekom drugom bogatom, a dalekom gradu? Zato što kuća u srpskoj tradiciji, kao i na prostoru celog Balkana, nikada nije služila samo za stanovanje, objašnjava etnolog Ivan Kovačević. Ona je bila krunski dokaz koliko je neko uspeo u životu i vizit karta njegovog društvenog statusa u zajednici.</p>
<p>Pre nego što je iz Srbije krenuo masovni „odliv mozgova“, u inostranstvo su najviše odlazili oni sa niskim kvalifikacijama, mahom u zapadnu Evropu. Tamo su najčešće bili nevidljiva radna snaga – građevinci, čistači, vozači… Boravili su u jeftinim stanovima na periferijama evropskih metropola, jeli hleb i paštetu, kupovali odeću i obuću na sniženjima. Tokom dana, odricali su se svega ne bi li uštedeli koju crkavicu, a noću su sanjali rodni kraj koji je sa gomilanjem godina u tuđini izgledao sve lepše.</p>
<p>Većina njih, nikada se nije u potpunosti uklopila u novu sredinu. Živeli su ni tamo, ni ovamo. Pobegli su od nemaštine u sopstvenoj zemlji, da bi u tuđoj, za one koji su tamo rođeni, opet bili niko i ništa. Sve do trenutka kada bi konačno uštedeli dovoljno novca, da u svom selu pokažu kako su postali neko i nešto.</p>
<h2>Šta će mi reći komšije?</h2>
<p>To je trenutak „mitskog preobražaja“, koji ne prašta tvrdičluk. Ali, ovde dolazi do apsurda na čemu se štedi, a na čemu rasipa. Gastarbajteri imaju dovoljno novca da angažuju nekog domaćeg arhitektu, ne mora biti u svetskom vrhu, ali barem da ima diplomu. Međutim, oni to ne čine. Zašto? Zato što dolazi do nepremostive razlike u mišljenjima šta je svrha kuće koja treba da se izgradi i kakvu poruku ona šalje o svom vlasniku.</p>
<p>Profesionalni arhitekta je usredsređen na funkcionalnost i estetiku. Dakle, prizemna ili jednospratna kuća ali sa optimalno iskorišćenim prostorom, svedenom fasadom neutralnih boja, puno staklenih površina, travnjak, diskretno osvetljenje…</p>
<p>Vlasnik buduće kuće ni da čuje. Šta će mu „mala kuća koja liči na trafiku“? Kuća mora da ima najmanje tri sprata, jer „gde će deca“? Ili još gore: „Šta će mi reći komšije, da nisam imao para za sprat?“ A tek veliki prozori. „To košta k’o đavo, a samo prave promaju“. I kakav travnjak? „Kud ću sa kombijem?“</p>
<p>Ali kap koja je prelila čašu je jadna dekoracija. Gde su lavovi i orlovi na kapiji? Gde su barokni stubovi na terasama i kovano gvožđe sa pozlatom?</p>
<p>Ako vlasnik kuće napravi „bednu“ fasadu kakvu predlaže arhitekta, celo selo će misliti da je propao u inostranstvu ili da ga je ojadila tamošnja poreska uprava. Sve mora da šljašti, da bode oči, da se jasno vidi sa udaljenosti od nekoliko kilometara. Kamena figura lava, za gastarbajtera nije simbol aristokratskog porekla. Ona je za njega ovaploćenje nebrojenih prekovremenih sati koje je gomilao u Beču ili Frankfurtu, da bi mogao da plati tog lava na kapiji.</p>
<h2>Živorade, nećeš ti imati više jonskih stubova od mene!</h2>
<p>Tako nastaje „postmoderni anarhizam“ po srpskim selima, gastarbajterske kuće koje grade lokalni majstori po svom osećaju, a još više kako gazda kaže. A gazda kaže da sve mora biti velelepnije i sjajnije nego kod komšije.</p>
<p>Dakle, ako Živorad podigne kuću sa četiri jonska stuba, Milorad preko puta mora da ima šest korintskih stubova i kulu sa zamkom. Ako Živorad postavi dva gipsana lava da mu ponosno čuvaju kapiju, Milorad će kod lokalnog zanatlije naručiti čitav zoološki vrt: lavove, orlove, labudove… Ako kojom srećom majstor da i popust, Milorad će pride uzeti i figure Snežane i svih sedam patuljaka.</p>
<p>Ovde je na delu, u punoj snazi, čuveni srpski inat. Mi se kroz našu istoriju nismo inatili samo sa najvećim svetskim silama, nego i sa prvim komšijama. U slučaju gastarbajterskog baroka, taj inat ima za cilj da poruka „uspeo sam“ ode dalje u visinu i širinu nego kod onoga koji živi s druge strane plota.</p>
<p>Ali, najveća ironija ovog takmičenja je u tome što kuće izgrađene iz inata – zvrje prazne. U „dvorcu“ sa dvadeset soba, tri prostrana dnevna boravka i četiri kupatila sa džakuzi kadama nema žive duše. Najveći deo godine, prozori su zatvoreni masivnim roletnama, kapije zaključane teškim lancima, a jedine znake života daju lokalni „batleri“ i „kućepaziteljke“, koje vlasnici plaćaju da čiste i održavaju njihovu vilu, dok ne dođu u rodnu grudu. Najčešće u avgustu, na takozvani „gastarbajterski raspust“, ili tokom božićnih i uskršnjih praznika.</p>
<h2>Muzej tuge</h2>
<p>Međutim, čak i tada, vlasnici se prema svojoj kući odnose kao prema muzeju. Glavne sobe obložene mermerom nikada se ne koriste, skupoceni kožni nameštaj ostaje prekriven najlonom, a u raskošni sjaj pozlaćenog kupatila može da se proviri samo kroz usko prozorče. Velelepna kuća nije dom, ona je svetilište. Ući u takvu kuću sa blatnjavim cipelama bilo bi svetogrđe.</p>
<p>Zato se po dolasku, čitava porodica stiska u maloj, prizemnoj prostoriji smeštenoj u samom dnu dvorišta – takozvanoj letnjoj kuhinji. Tu se kuva kafa i ispija rakija, tu se peče prase na ražnju, tu se odvija sav život.</p>
<p>Vremenom, letnja kuhinja postaje sasvim dovoljna, jer čim porastu, deca i unuci više ne dolaze. Oni su rođeni i odgajani u Beču, Frankfurtu, Parizu, Cirihu, uzbudljivije su im plaže u Grčkoj ili Španiji. Oni bi da vide sveta, šta će da rade u tamo nekom dosadnom kukuruzištu, bogu iza nogu?</p>
<p>I tako, džabe onoliki spratovi „za decu“. Kada umru oni što su ih zidali, deca i unuci pokušavaju da „Versaj u žitu“ što pre prodaju. Do tada, ove kuće služe za podsmeh usputnim prolaznicima iz grada. Na njima ne piše da su ih gradili ljudi koji su najbolje godine svog života proveli radeći teške i bedno plaćene poslove u tuđini, sanjajući o danu kada će u svom selu konačno pokazati da su postali neko.</p>
<p><strong>Zorica Žarković</strong></p>
<p><a href="https://bif.rs/2026/10/bf-250-prepreke-u-trgovini-srbije-sa-eu-teska-vremena-prijatelju-moj/"><strong>Biznis i finansije 250, oktobar 2026.</strong></a></p>
<p><em>Ilustracija: Gemini</em></p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/gastarbajterski-barok-u-kukuruzu-prazne-kuce-sagradjene-iz-inata/">Gastarbajterski barok u kukuruzu: Prazne kuće sagrađene iz inata</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Ljudska iluzija o savršenoj kontroli</title>
		<link>https://bif.rs/2026/11/ljudska-iluzija-o-savrsenoj-kontroli/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[bifadmin]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 04 Nov 2026 12:01:49 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[B&F Plus]]></category>
		<category><![CDATA[IT i nauka]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://bif.rs/?p=123498</guid>

					<description><![CDATA[<p>Uprkos tome što smo svaki delić stvarnosti spakovali u algoritme i „neljudski“ precizne grafikone, iznenadne prirodne i društvene katastrofe bude strah kod ljudi da je svet potpuno nepredvidiv. Ali, velika&#8230;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/ljudska-iluzija-o-savrsenoj-kontroli/">Ljudska iluzija o savršenoj kontroli</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Uprkos tome što smo svaki delić stvarnosti spakovali u algoritme i „neljudski“ precizne grafikone, iznenadne prirodne i društvene katastrofe bude strah kod ljudi da je svet potpuno nepredvidiv. Ali, velika je razlika između potrebe da predviđanjem i planiranjem umanjimo egzistencijalnu nesigurnost i verovanja da kao vrsta možemo da postanemo apsolutni gospodari života i smrti, jer je arogancija najopasnija prečica u katastrofu.</strong></p>
<p>Živimo u duboko šizofrenom svetu, razapetom između dve nepomirljive krajnosti. S jedne strane, deluje da više ne postoji nijedan delić stvarnosti koji nije spakovan u brojke. Algoritmi imaju odgovore na sva moguća pitanja i svakodnevno nas bombarduju prognozama dokle će čovečanstvo stići ne samo sutra ili prekosutra, nego decenijama unapred. Uveravaju nas da je stvarnost u potpunosti predvidiva, sve je izmereno, statistički obrađeno i stavljeno u tabelu.</p>
<p>S druge strane, dok posmatra te „neljudski“ precizne grafikone, prosečnom čoveku se čini da njegov sopstveni život sve manje zavisi od odluka koje sam donosi i da u svetu koji se otrgao bilo kakvoj kontroli, ništa ne može da planira ni do kraja godine, a kamoli na duže vreme. Taman kada se ljudi uljuljkaju u iluziju o stabilnosti i napretku, preko noći izbije nova prirodna katastrofa, globalna pandemija, finansijski slom koji ostavi gomile ljudi bez osnovnih prihoda, ili razorni ratni sukob.</p>
<p>Ta neprekidna smena prividne kontrole i svirepih društvenih i prirodnih katastrofa, stvara osećaj stalne napetosti i straha da je svet oko nas – uprkos svemoćnim računarima i veštačkoj inteligenciji – potpuno nepredvidiv.</p>
<h2>Sićušni uzroci, dramatične posledice</h2>
<p>U naučnoj terminologiji, iznenadan, buran i dramatičan preokret naziva se paroksizam. Ovaj termin potiče od grčke reči paroxysmos, koja označava nagli i privremeni udar.</p>
<p>Taj izraz u medicini opsuje naglo, vremenski ograničeno i intenzivno pogoršanje simptoma neke bolesti, koje se javlja u vidu neočekivanog napada. Tipični primeri su epileptični napadi, iznenadno lupanje srca ili nesnosni neurološki bolovi kod migrena. Iako ovi poremećaji nastupaju naizgled nenadano, savremena neurologija i kardiologija ukazuju da su oni posledica dugotrajnih procesa, tokom kojih dolazi do malih, postepenih promena u organizmu. Međutim, mi ih prepoznamo tek kada se „nagomilaju“, odnosno odjednom uzrokuju silovite zdravstvene tegobe.</p>
<p>Fizika, takođe, opominje da svet ne funkcioniše uvek pravolinijski, sa jasno razlučenim uzrocima i posledicama koje iz njih neminovno proizilaze. Jedna od najpoznatijih naučnih doktrina na ovu temu je teorija haosa, koju je šezdesetih godina prošlog veka razvio američki matematičar i meteorolog Edvard Lorenc. Proučavajući vremenske prilike, Lorenc je formulisao koncept poznat kao „efekat leptira“.</p>
<p>Čuvena i nadaleko citirana rečenica da „treptaj krila leptira u Brazilu može izazvati tornado u Teksasu“, poslužila je američkom naučniku da jednostavno i sažeto objasni svoju tezu o osetljivosti složenih sistema na početne uslove. Lorenc je došao do zaključka da u dinamičkim sistemima odnos uzroka i posledice nije srazmeran. Mali uzroci mogu izazvati lavinu povezanih događaja koji završavaju dramatičnim ishodima.</p>
<p>Iako je ovaj koncept nazvan „teorija haosa“, njen začetnik nije tvrdio da je svet satkan od slučajnosti, nego da je u realnosti nemoguće izmeriti svaki početni parametar do savršene tačnosti i da se zato, dugoročno ne mogu napraviti precizne prognoze u složenim sistemima, poput atmosfere.</p>
<h2>Priroda se ipak kocka?</h2>
<p>U svetu zbunjujućih pojava, teorija haosa je tek predigra za ono što donosi kvantna mehanika. Ako zakoračimo među mirkročestice i subatomski prostor, slučajnost potpuno minira naše uporne pokušaje da način na koji se ponaša univerzum svedemo na neke temeljne obrasce.</p>
<p>Naučni umovi poput Nilsa Bora, Vernera Hajzenberga i Ervina Šredingera, otvorili su vrata sveta koji prkosi svakoj logici i onome što smatramo zdravim razumom. Njihovi radovi u oblasti kvantne mehanike pokazali su da je na najosnovnijem nivou stvarnosti, slučajnost suštinska osobina prirode. Hajzenbergov princip neodređenosti jasno dokazuje da je nemoguće istovremeno tačno znati i položaj i brzinu jedne čestice.</p>
<p>Za razliku od makrosveta, gde nepredviđene pojave imaju svoje skrivene uzroke, u kvantnom svetu prelazak elektrona sa jednog energetskog nivoa na drugi, ili raspad radioaktivnog jezgra, dešavaju se u naglim skokovima koji su u potpunosti slučajni.</p>
<p>Čuveni fizičar Albert Ajnštajn nikada nije mogao da prihvati ovu radikalnu ideju. Zbog toga je u pismu Maksu Bornu, fizičaru koji je dobio Nobelovu nagradu za svoja fundamentalna istraživanja u kvantnoj mehanici, Ajnštajn napisao legendarnu rečenicu: „Bog se ne kocka“. Pa ipak, bezbrojni eksperimenti u poslednjih sto godina potvrdili su da se priroda na svom najdubljem nivou ipak kocka, i da su nagli skokovi čestica vođeni čistom verovatnoćom.</p>
<h2>Da li su šokovi graditelji otpornijeg života?</h2>
<p>Pojedini naučnici tvrde da neprekidno smenjivanje prividnog mira i iznenadnog haosa ima svoju biološku i evolutivnu svrhu. Prema osnovnoj teoriji evolucije, koju je izvorno formulisao Čarls Darvin, razvoj živog sveta odvija se sporo i postepeno kroz proces prirodne selekcije, gde preživljavaju jedinke koje se najbolje prilagođavaju okruženju i prenose te gene na sledeće generacije.</p>
<p>Međutim, paleontolozi Nils Eldridž i Stiven Džej Guld predstavili su nešto drugačiju teoriju „isprekidane ravnoteže“. Prema ovom konceptu, vrste provode duge periode u stanju stagnacije i stabilnosti, koji bivaju naglo prekinuti kratkim, iznenadnim fazama intenzivnih genetskih promena i masovnih izumiranja, najčešće izazvanih slučajnim ekološkim katastrofama, poput udara asteroida.</p>
<p>Američki paleontolozi zaključuju da su nagli zaokreti, u stvari, graditelji života na Zemlji. Oni ističu da ukoliko ne bi bilo ovih iznenadnih šokova i poremećaja sistema, biosfera bi ostala zarobljena u jednoličnosti, bez podsticaja za razvoj novih, složenijih i otpornijih oblika života.</p>
<p>Ali, ljudskom mozgu je teško da to prihvati. Čovek ima potrebu da u svemu vidi poredak, redosled i smisao, jer mu to daje osećaj sigurnosti. Sposobnost čoveka da u nepoznatom okruženju prepozna obrasce kojima će se rukovoditi predstavljala je ključni mehanizam za preživljavanje ljudske vrste. Zato, kada se dogodi nešto potpuno neočekivano, ljudi nastoje da to analiziraju, objasne i da takve situacije ubuduće učine predvidivim.</p>
<h2>Arogancija je najopasnija prečica do katastrofe</h2>
<p>Ipak, postoji ogromna razlika između potrebe da se predviđanjem i planiranjem smanji egzistencijalna nesigurnost i verovanja da smo kao vrsta u stanju da uspostavimo potpunu i sveobuhvatnu kontrolu nad prirodom i promenimo njene zakone koji nam ne odgovaraju. Arogancija je najopasnija prečica do katastrofe i „majka svih pristrasnosti“, opominje nobelovac Danijel Kaneman, začetnik ekonomske psihologije.</p>
<p>Kamenam se posebno bavio oblastima ljudskog rasuđivanja i donošenja odluka u uslovima neizvesnosti i tvrdio je da kada bi imao čarobni štapić, iz ljudske psihologije bi eliminisao upravo taj osećaj superiornosti, jer on direktno uzrokuje političke, vojne i finansijske katastrofe.</p>
<p>Slično je razmišljao i čuveni nemački sociolog Ulrih Bek. On je u svom kapitalnom delu „Društvo rizika“, izneo tezu da moderno društvo više ne definiše raspodela bogatstva, već raspodela rizika koje sami proizvodimo. Za razliku od nekadašnjih prirodnih katastrofa, koje su delovale kao „viša sila“ ili kosmička slučajnost, savremeni rizici su nusproizvodi naše sopstvene arogancije.</p>
<p>Bek upozorava da su tehnološki sistemi koje smo osmislili postali toliko složeni i međusobno povezani, da su posledice njihovog otkazivanja postale globalne, neuhvatljive i suštinski nepredvidive. Kada se u takvom sistemu dogode nepredviđene nesreće, one nisu nastale zato što je zakazala priroda, već stoga što je čovek precenio sopstvenu moć kontrole.</p>
<p><strong>Bojana Maričić</strong></p>
<p><a href="https://bif.rs/2026/10/bf-250-prepreke-u-trgovini-srbije-sa-eu-teska-vremena-prijatelju-moj/"><strong>Biznis i finansije 250, oktobar 2026.</strong></a></p>
<p><em>Foto: Nomadsoul1, Depositphotos</em></p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/ljudska-iluzija-o-savrsenoj-kontroli/">Ljudska iluzija o savršenoj kontroli</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Nova opterećenja posle više od dve decenije liberalizacije trgovine između Srbije i EU</title>
		<link>https://bif.rs/2026/11/nova-opterecenja-posle-vise-od-dve-decenije-liberalizacije-trgovine-izmedju-srbije-i-eu/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[bifadmin]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 02 Nov 2026 12:01:38 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[B&F Plus]]></category>
		<category><![CDATA[Ekonomija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://bif.rs/?p=123449</guid>

					<description><![CDATA[<p>Liberalizacija trgovine sa EU donela je Srbiji višestruke koristi, ali nisu svi sektori niti preduzeća bili podjednako uspešni u nadmetanju sa često daleko nadmoćnijom konkurencijom. Sa novim trgovinskim pravilima za&#8230;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/nova-opterecenja-posle-vise-od-dve-decenije-liberalizacije-trgovine-izmedju-srbije-i-eu/">Nova opterećenja posle više od dve decenije liberalizacije trgovine između Srbije i EU</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Liberalizacija trgovine sa EU donela je Srbiji višestruke koristi, ali nisu svi sektori niti preduzeća bili podjednako uspešni u nadmetanju sa često daleko nadmoćnijom konkurencijom. Sa novim trgovinskim pravilima za pristup tržištu EU, poslovanje za srpske izvoznike umesto da pojeftinjuje, postaje sve skuplje. Na pitanje šta da se radi nema jednostavnog odgovora.</strong></p>
<p>Pristup tržištu Evropske unije poskupljuje iz dana u dan. Unija nameće sve zahtevnije tehničke i sanitarne standarde, strože carine za uvoz čelika, porez na ugljenik, traži podatke o poreklu sirovina, uslovima rada, izveštaje o održivosti, a novi sistem ulaska i izlaska iz šengena (EES), dodatno je iskomplikovao ionako duga čekanja na granicama i prevoz robe.</p>
<p>Nova pravila znatno otežavaju poslovanje domaćim firmama, posebno onim manjim, u trenutku kada plasman robe na tržište EU čini 60% ukupnog srpskog izvoza. Komentarišući trenutnu situaciju, ugledni briselski institut Bruegel je upozorio da bez direktne finansijske i tehničke pomoći, mala i srednja preduzeća ne samo u Srbiji već na celom Zapadnom Balkanu mogu biti nepovratno istisnuta iz evropskih lanaca snabdevanja.</p>
<p>Istovremeno, anketa Nemačke privredne komore pokazuje da nove barijere sve više otežavaju poslovanje i nemačkim investitorima koji posluju u regionu.</p>
<h2>Koristi liberalizacije</h2>
<p>Liberalizacija trgovine sa EU trebalo je da srpskim preduzećima olakša pristup tržištu od oko 450 miliona potrošača. Podaci Republičkog zavoda za statistiku (RZS) pokazuju da je tokom proteklih 16 godina, robna razmena Srbije sa EU povećana sa oko 10 milijardi evra na preko 36 milijardi, dok je vrednost srpskog izvoza u EU u istom periodu porasla sa oko 4,5 milijardi na više od 18 milijardi evra.</p>
<p>Otvaranje tržišta donelo je veće mogućnosti za izvoz i privuklo investicije, ali je domaće proizvođače istovremeno izložilo snažnoj konkurenciji, naročito manje firme i sektore sa slabijom produktivnošću. Na pitanje kakva je ukupan bilans Srbije nakon više od dve decenije liberalizacije trgovine sa EU i da li će se on bitnije promeniti sa uvođenjem novih trgovinskih pravila, domaći analitičari daju različite odgovore.</p>
<p>Ivan Nikolić, saradnik Ekonomskog instituta kaže za B&amp;F da za malu zemlju koja želi da opstane, otvorenost i integrisanost u evropske tokove nemaju alternativu. Slično misli i Milojko Arsić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu. On podseća da je Srbija tek 2014. godine potpuno ukinula carine na uvoz iz EU, dok je Unija svoje carine za srpski izvoz ukinula još 2000. godine. Shodno tome, domaća privreda jer imala čitavih 14 godina da se prilagodi.</p>
<p>Arsić ističe da je u tom periodu bio presudan priliv stranog kapitala, koji je nadoknađivao hroničan nedostatak domaće štednje za investicije i donosio tehnološko znanje koje privreda sama ne bi mogla brzo da razvije.</p>
<p>„Kada govorimo o koristima liberalizacije, najznačajniji makroekonomski efekti su priliv stranih investicija, zaposlenost i produktivnost. Posebno su investitori iz EU imali mogućnost da bez carina izvoze iz Srbije na svoje tržište, što je Srbiju učinilo privlačnom alternativom. Zahvaljujući povlašćenom trgovinskom tretmanu, EU je posredno omogućila i stvaranje regionalne zone slobodne trgovine CEFTA, u kojoj Srbija danas ostvaruje suficit sa većinom zemalja regiona”, kaže Arsić za B&amp;F i ocenjuje da je neto efekat liberalizacije za Srbiju bio pozitivan.</p>
<h2>Poljoprivreda, najveći gubitnik</h2>
<p>Sa druge strane, agroekonomista Milan Prostran tvrdi da je Srbija u ovaj proces ušla prebrzo, vođena nerealnim političkim obećanjima da će naša zemlja već 2016. biti punopravna članica EU i imati pristup njenom budžetu. Budući da se to nije dogodilo, najveću štetu zbog liberalizacije trgovine sa EU pretrpela je poljoprivreda, koja je usled svojih specifičnosti već u startu bila u slabijoj poziciji od ostalih industrijskih sektora.</p>
<p>„Za razliku od drugih delatnosti, kod biljne proizvodnje imate praktično samo jedan obrt kapitala godišnje. Osim toga, ona je ’fabrika pod vedrim nebom’, što znači da je direktno izložena klimatskim uslovima. Ako nemate razvijene sisteme za navodnjavanje, kao što ih ima konkurencija, rizik je još veći“, kaže Prostran za B&amp;F.</p>
<p>U takvim okolnostima, domaći proizvođači su se suočili sa finansijski neuporedivo jačim rivalima. Prostran navodi da EU čak 39% svog ogromnog zajedničkog budžeta izdvaja direktno za podršku agraru, dok je agrarni budžet Srbije godinama tavorio ispod 5%, a tek nedavno je povećan na oko 7,3% državnog budžeta.</p>
<p>Posledice su bile porazne po pojedine sektore, posebno za stočarstvo. Od izvoznika koji je sve do devedesetih ostvarivao suficit u ovoj poljoprivrednoj grani, Srbija je danas došla u situaciju da iz EU godišnje uvozi meso u vrednosti većoj od 150 miliona dolara. Ipak, za ovakav sunovrat uveliko su odgovorni i domaći propusti zbog kojih je Srbija praktično ugasila svoju reproduktivnu bazu u stočarstvu, komentariše naš sagovornik.</p>
<h2>Skrivena zaštita tržišta</h2>
<p>Čak i tamo gde domaći izvoznici uspevaju da postignu cenovnu konkurentnost, suočavaju se sa „perfidnom vancarinskom zaštitom“, ističe Prostran, jer stalno uvođenje novih standarda, od HACCP-a, preko EuroGAP-a do GlobalGAP-a, izuzetno mnogo košta, posebno kada verifikaciju moraju da rade i potvrde skupe strane kompanije.</p>
<p>Na ove skrivene troškove upozorava i briselski institut Bruegel u svojoj studiji o integraciji Zapadnog Balkana u lance snabdevanja EU. Istraživači navode da su troškovi usklađivanja sa tehničkim, sanitarnim i fitosanitarnim zahtevima EU u periodu od 2017. do 2022. godine imali finansijski efekat jednak dodatnoj carini od oko 3% na vrednost uvoza.</p>
<p>Profesor Milojko Arsić, međutim, ocenjuje da rastuće barijere u pristupu tržištu EU nisu izolovani problem Srbije, već da predstavljaju deo šireg procesa deglobalizacije i fragmentacije svetske trgovine.</p>
<p>„Barijere rastu između zemalja van istog ekonomskog bloka, a EU ih podiže ne samo prema Srbiji, nego i prema drugim državama, baš kao SAD i Kina, dok unutar jedinstvenog evropskog tržišta takvih prepreka gotovo da nema“, ukazuje Arsić.</p>
<p>On ističe da uprkos tome, srpski izvoz u EU i dalje raste, a deficit se smanjuje. Rast necarinskih barijera neće poništiti učinke dosadašnje liberalizacije trgovine sa EU. Naprotiv, Srbija će od pristupa EU tržištu i dalje imati velike ekonomske koristi, ali će cenu tog pristupa sve više određivati pravila koja se donose izvan srpskih institucija, predviđa Arsić.</p>
<h2>Nedovoljno iskorišćene trgovinske povlastice</h2>
<p>To znači da će umesto cene, konkurentnost domaće privrede na tržištu EU u budućnosti daleko više zavisiti od prilagođavanja tim pravilima. Međutim, ovogodišnje istraživanje Predraga Bjelića i Radovana Kastratovića sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu pokazuje da čak i u slučaju već uspostavljenih spoljnotrgovinskih preferencijala, njihova iskorišćenost u izvozu Srbije opada tokom godina, naročito sa povećanjem obima trgovine.</p>
<p>Iako je opšti indikator o iskorišćenosti preferencijala u trgovini sa EU i dalje na visokih 80%, taj pokazatelj značajno varira u odnosu na različite industrije. Kada je reč o razlozima zbog kojih domaće firme nedovoljno koriste trgovinske pogodnosti, mnogi privrednici se žale da ih partneri u EU uslovljavaju suviše kratkim rokovima isporuke, kao i na činjenicu da kada je razlika između opšte i preferencijalne carinske stope suviše mala, ona ne pokriva troškove dokumentacije koja je potrebna za korišćenje trgovinskih pogodnosti.</p>
<p>Najviše su ugrožena mala preduzeća, koja nemaju dovoljno znanja i kapaciteta da sprovedu složene izvozne procedure, a isti problem muči i manje špediterske firme, koje često rade i kao carinski zastupnici. Povrh toga, privrednici se sve češće žale upravo na necarinske barijere u poslovanju sa partnerima iz EU, što sve zajedno dovodi do zaključka da narastajuće probleme preduzeća neće moći efikasno da rešavaju bez većeg angažovanja države u spoljnotrgovinskim pregovorima, ističe se u istraživanju.</p>
<p><strong>Bojana Petrović</strong></p>
<p><a href="https://bif.rs/2026/10/bf-250-prepreke-u-trgovini-srbije-sa-eu-teska-vremena-prijatelju-moj/"><strong>Biznis i finansije 250, oktobar 2026.</strong></a></p>
<p><em>Foto: kantver, Depositphotos</em></p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/11/nova-opterecenja-posle-vise-od-dve-decenije-liberalizacije-trgovine-izmedju-srbije-i-eu/">Nova opterećenja posle više od dve decenije liberalizacije trgovine između Srbije i EU</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Čovek koji je napustio nauku da bi živeo na selu</title>
		<link>https://bif.rs/2026/10/covek-koji-je-napustio-nauku-da-bi-ziveo-na-selu/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[bifadmin]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 30 Oct 2026 12:00:04 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[B&F Plus]]></category>
		<category><![CDATA[Politika i društvo]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://bif.rs/?p=123428</guid>

					<description><![CDATA[<p>„Odlazak na selo i rad za sebe dali su mi slobodu. Tačno je da je moj sadašnji posao nesigurniji i da svaka godina nosi rizik od propasti roda, ali taj&#8230;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/10/covek-koji-je-napustio-nauku-da-bi-ziveo-na-selu/">Čovek koji je napustio nauku da bi živeo na selu</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>„Odlazak na selo i rad za sebe dali su mi slobodu. Tačno je da je moj sadašnji posao nesigurniji i da svaka godina nosi rizik od propasti roda, ali taj rizik prihvatam“, ističe u razgovoru za B&amp;F Pavle Đorđević, čovek koji je rad u naučno-istraživačkim institutima zamenio za život na selu, umesto novog auta kupio imanje, pokrenuo organsku proizvodnju i sada kroz projekat Biodistrikt Kolubara radi na stvaranju uslova za podmlađivanje sela.</strong></p>
<p>Beograđanin Pavle Đorđević završio je studije i master na Poljoprivrednom fakultetu kao student generacije i počeo da se bavi naučno-istraživačkim radom, prvo u Institutu za multidisciplinarna istraživanja, a zatim u Institutu tehničkih nauka SANU. Međutim, sa 26 godina odustao je od naučne karijere i preselio se na selo, iako je do tada ne selu bio samo jednom. Na imanju koje je kupio 2017. godine osnovao je prvo farmu, potom kompaniju Organela za proizvodnju organske hrane, a nešto kasnije postao i koordinator Biodistrikta Kolubara.</p>
<p><strong>B&amp;F: Kako čovek donese odluku da toliko promeni svoj život?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Tako što mu roditelji u ranom detinjstvu usade ljubav prema prirodi. Ja sam još kao dete gajio paradajz, kukuruz i druge kulture u dvorištu naše kuće na Vračaru. Imao sam želju da živim na selu, ali ne i priliku da je realizujem.</p>
<p>Kada je moja sestra otišla u inostranstvo ostavila mi je stari auto koji se toliko često kvario da mislim da sam upoznao sve radnike šlep službe u Srbiji. Čim je zaradila neku ozbiljniju sumu, poslala mi je novac da kupim bolji auto, ali ja sam želeo seosko imanje. Nije imala ništa protiv, pa sam počeo da gledam šta se prodaje u selima u blizini Beograda. Na kraju sam preko interneta našao kuću u Gornjoj Bukovici, blizu Valjeva, sa 4,2 hektara zemlje. Kuća je bila oronula jer je dugo bila napuštena, pa sam je postepeno uređivao dok sam živeo u Beogradu. Tek kasnije sam se preselio.</p>
<p><strong>B&amp;F: Kavu ste sliku o selu imali pre selidbe?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Selo mi je oduvek budilo neku toplinu, ali nisam mislio da je život tamo lak i bezbrižan. Dakle, nisam imao velika očekivanja pa sam mogao samo da se prijatno iznenadim. Pomoglo je to što su me lokalci odmah prihvatili, pretpostavljam zato što sam im prišao sa poštovanjem. Vrlo brzo sam se srodio sa njima.</p>
<p>Mnogo veći šok bili su mi loši putevi, vodosnabdevanje i generalno slaba infrastruktura. Kuću sam, recimo, kupio sa monofaznom strujom, a trofaznu su uveli tek kasnije.</p>
<p><strong>B&amp;F: Da li Vam je ikada nedostajao grad?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> U početku su mi najviše nedostajali prijatelji. Vremenom su, međutim, mnogi osnovali porodice i dobili druge obaveze, pa smo počeli ređe da se viđamo, bez obzira na to gde živimo.</p>
<p>Ranije sam ja odlazio u Beograd, a danas sve više prijatelja dolazi kod mene na imanje. Toliko, da je jedne godine čak počela da mi nedostaje samoća, jer mi je stalno neko bio u kući. U međuvremenu sam stekao i novo društvo, na selu, u Valjevu i kroz rad u Biodistriktu Kolubara.</p>
<p><strong>B&amp;F: Pre toga ste započeli proizvodnju organske hrane. Kako je nastala Organela?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Vrlo brzo posle kupovine imanja moj kolega sa fakulteta Miloš i ja odlučili smo da probamo da se bavimo poljoprivredom. On se prvi preselio u Gornju Bukovicu i počeo da bere i prodaje koprivu, koje je tamo bilo u izobilju, dok sam ga ja finansirao od svoje plate sa instituta.</p>
<p>Kada to više nije bilo održivo, kupili smo kokoške i počeli da prodajemo jaja. Na imanju smo pronašli i stare zasade voća, od kojeg smo pravili džemove za prodaju. Pošto smo insistirali na organskoj proizvodnji, počeli smo i sami da sadimo. Prve su bile jagode, na čitavom hektaru. One su nas i proslavile &#8211; kupci su govorili da imaju ukus jagoda iz njihovog detinjstva. U međuvremenu sam, 2021. godine, osnovao Organelu. Vremenom je njena proizvodnja dostigla oko deset tona hrane godišnje.</p>
<p><strong>B&amp;F: Ko su bili prvi kupci u vreme kada organska hrana nije bila tako popularna kao danas?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Prvi kupci bili su naši prijatelji i poznanici. Prekretnicom smatram prvu mušteriju koju nismo poznavali, a koja nam je poručila namirnice preko sajta i kupuje naše proizvode i danas. To nije bilo slučajno jer od početka smo mnogo radili na brendu. Osmislili smo atraktivno ime i moderan logo, napravili sajt sa onlajn prodavnicom i sve upakovali tako da su kupci mislili da smo neka fensi firma. A tada nismo imali krov nad glavom, ali bukvalno, jer su radovi na kući još trajali.</p>
<p>U međuvremenu je porasla svest društva o zdravijem životu, a mi smo se pročuli po kvalitetnoj hrani. To nam je donelo i više kupaca. Naš dodatni plus bila je politika otvorenih vrata &#8211; zainteresovani su mogli da dođu na imanje i vide kako proizvodimo. A u ovom poslu je, osim organskog sertifikata, važno i poverenje potrošača.</p>
<p>Danas od nas kupuju i fizička i pravna lica, dok deo proizvodnje, pod imenom „Bašta može svašta“, doniramo deci oboleloj od raka. To je zapravo hrana za nas iz Organele, za našu dušu.</p>
<p><strong>B&amp;F: Možete li da živite samo od proizvodnje hrane?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Mogu ako je dobra godina, ali pošto nije svaka dobra bavim se i drugim projektima, kao što je Biodistrikt Kolubara.</p>
<p>Pored toga, u Organeli nudimo i dnevni turizam za grupe koje dolaze na edukacije ili timbildinge. Posetioci kod nas mogu da ručaju ali i da kupe proizvode poput ajvara ili soka od paradajza. Tako smo povezali nekoliko delatnosti, jer je organska poljoprivreda, posebno zbog klimatskih promena, još uvek nesigurna kao jedini izvor prihoda.</p>
<p><strong>B&amp;F: Kako organska poljoprivreda izgleda u praksi?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Kod nas danas izgleda drugačije nego ranije, jer smo pronašli način da radimo ručno ali efikasnije i bez mnogo fizičkog napora. Čak smo prodali i traktor.</p>
<p>Naime, bavimo se bio-baštovanstvom po modelu „Traga biljke“. Zadržali smo voće koje smo ranije uzgojili, a ostalo sadimo prema potrebama. Vrste i količine menjaju se iz godine u godinu, u skladu sa vremenom koje imamo zbog drugih projekata.</p>
<p>Radimo po metodologiji Biljane Banović, koja se zasniva na principima permakulture &#8211; umesto tradicionalne obrade zemlje prave se gredice od grančica, lišća, slame, trulih jabuka, stajnjaka i druge biomase koje u selu ima u izobilju. Ti materijali se tokom sezone razlažu i hrane biljke, pa nema kopanja ni oranja. Čak i sredstva za zaštitu biljaka se prave od drugih biljaka. Sada kupujemo samo stajnjak, i to dvostruko manje, a ne trebaju nam više ni plastenici. Svanulo nam je otkada smo otkrili „Trag biljke“.</p>
<p><strong>B&amp;F: Da li vam ovakav način proizvodnje pomaže i da se lakše prilagođavate klimatskim promenama?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Da. Drenažni sloj koji se sastoji od granja odvodi višak vode, sprečavajući plavljenje i eroziju. Istovremeno, tokom velikih vrućina zemlja bolje zadržava vlagu i ostaje hladnija, dok se mešovitom sadnjom biljke međusobno štite od sunca. Ovo nam je smanjilo troškove, a poboljšali smo i mikroklimu i biodiverzitet na imanju.</p>
<p>Velika stvar za imanje desila se kad sam tamo naišao na rastavić, biljku koja je indikator vlažnog tla. Na osnovu tog traga, nastavio sam da istražujem teren i naišao na malo korito presušenog potoka. Nakon što smo ga pregradili, topljenje snega i jake kiše formirali su jezero. Danas je ono pojilište za žabe, svinje, srne, zečeve, fazane i druge životinje, a pojavile su se čak i barske kornjače. One su jako dobar znak i pokazatelj da je voda čista.</p>
<p><strong>B&amp;F: Kako stižete da vodite imanje, osnivate pojilišta i koordinirate biodistrikt?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Kao i svaki poljoprivrednik, izuzetno rano ustajem, ali to nije pravi odgovor na Vaše pitanje. Svi moji poslovi nemaju striktno radno vreme, pa radim onoliko i tamo gde je potrebno, bez praznog hoda. Zato mogu malo da se bavim poljoprivredom, malo biodistriktom, malo projektima, a malo i da se divim životinjama koje dolaze na pojilište. Doduše, nije to baš bajka u kojoj su sve životinje na okupu i čavrljaju dok piju vodu.</p>
<p><strong>B&amp;F: Kako je počela priča o Biodistriktu Kolubara?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Pre nekih tri godine pohađali smo dvonedeljni kurs o organskoj proizvodnji. Na poslednjem predavanju bili smo toliko umorni da smo jedva čekali da krenemo kući, pa ga praktično nismo ni slušali.</p>
<p>Kasnije je Ivana Simić iz organizacije „Serbia Organica“ čitajući izveštaje primetila da je upravo to predavanje bilo o biodistriktima. Prenela nam je šta je čula i tek tada smo shvatili koliko je tema zanimljiva. Nas osmoro se potom dogovorilo da napravimo prvi biodistrikt u Srbiji. Izabrali smo Kolubarski kraj, gde sam već radio i poznavao ljude. Osnovan je u maju 2024. godine, a ja sam postao koordinator.</p>
<p><strong>B&amp;F: Šta ovaj koncept podrazumeva u praksi?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Biodistrikt je model teritorijalnog povezivanja nastao u Italiji, koji smo prilagodili lokalnim okolnostima. Na jednom području povezuje organske proizvođače, ugostitelje, škole, fakultete i druge koji žele da doprinesu razvoju zajednice.</p>
<p>Biodistrikt Kolubara danas ima 60 do 70 članova koji sarađuju na različite načine: proizvođači hrane preporučuju kupcima lokalni smeštaj, ugostitelji nude njihove proizvode, a članovi zajedno nastupaju na sajmovima i manifestacijama.</p>
<p>Pored toga, redovno razmenjuju znanja i iskustva i usklađuju proizvodnju, kako nekih proizvoda ne bi bilo previše, a drugih premalo. Odnosno, kako bi posetilac biodistrikta na jednom mestu mogao da pronađe što više lokalne robe.</p>
<p><strong>B&amp;F: Da li Vam nekada, dok sve ovo radite, padne na pamet da ste jednostavno mogli da se bavite naukom od devet do pet?</strong></p>
<p><strong>Pavle Đorđević:</strong> Ne, jer mi je sloboda prioritet. Možda je to samo privid, pošto mnogo radim, ali odlazak na selo i rad za sebe dali su mi slobodu. Gde god da sam ranije radio, jedva sam čekao da se završi radno vreme. Kada sam morao da sedim negde samo zato što to pravila nalažu, osećao sam se kao da sam vezan lancima.</p>
<p>Tačno je da je moj sadašnji posao nesigurniji i da svaka godina nosi rizik od propasti roda, ali taj rizik prihvatam. Ako ne bude dovoljno novca, radiću nešto drugo, svuda može da se zaradi dnevnica, pa i fizičkim radom, on mi nije stran.</p>
<p>Zauzvrat, imam slobodu da, recimo, odem na more pet puta po pet dana, a da nikoga ne pitam za odmor. Mogu da zalijem permamodel i odem na nedelju dana, jer će on zadržati vlagu. A mogu i da zamolim nekoga da ga zalije. Meni je i to sloboda.</p>
<p><strong>Marija Dukić</strong></p>
<p><a href="https://bif.rs/2026/10/bf-250-prepreke-u-trgovini-srbije-sa-eu-teska-vremena-prijatelju-moj/"><strong>Biznis i finansije 250, oktobar 2026.</strong></a></p>
<p><em>Foto: Privatna arhiva</em></p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/10/covek-koji-je-napustio-nauku-da-bi-ziveo-na-selu/">Čovek koji je napustio nauku da bi živeo na selu</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Kako je Irska postala zarobljenik sopstvenog uspeha</title>
		<link>https://bif.rs/2026/10/kako-je-irska-postala-zarobljenik-sopstvenog-uspeha/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[bifadmin]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 28 Oct 2026 12:01:04 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[B&F Plus]]></category>
		<category><![CDATA[Ekonomija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://bif.rs/?p=123383</guid>

					<description><![CDATA[<p>Ekonomska stabilnost i javna potrošnja u Irskoj zavise od poslovnih odluka samo nekoliko američkih multinacionalnih kompanija, upozorava Irsko fiskalno savetodavno veće u svom najnovijem izveštaju. Irska se pretvorila u zarobljenika&#8230;</p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/10/kako-je-irska-postala-zarobljenik-sopstvenog-uspeha/">Kako je Irska postala zarobljenik sopstvenog uspeha</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><strong>Ekonomska stabilnost i javna potrošnja u Irskoj zavise od poslovnih odluka samo nekoliko američkih multinacionalnih kompanija, upozorava Irsko fiskalno savetodavno veće u svom najnovijem izveštaju. Irska se pretvorila u zarobljenika sopstvenog uspeha u privlačenju stranih direktnih investicija, jer je od njih sada toliko zavisna, da američki kapital može postati i vlasnik njene sudbine.</strong></p>
<p>Ekonomisti širom sveta decenijama su slavili Irsku kao primer privrednog čuda. Gomile doktorskih disertacija bile su posvećene „irskom receptu“, koji je ovu siromašnu poljoprivrednu zemlju na periferiji Evrope, odakle su ljudi masovno bežali „trbuhom za kruhom“, pretvorio u jednu od najbogatijih članica Evropske unije.</p>
<p>Građani Srbije takođe su se naslušali priča o tome zašto bismo trebali da se ugledamo na Irsku. Srpski političari su mahali „keltskim tigrom“ u mnogim prilikama kada su pokušavali da besomučno favorizovanje stranih ulaganja na štetu domaćih firmi opravdaju tvrdnjom kako je to jedini način da preskočimo decenije zaostajanja.</p>
<p>Iako već godinama postoji i druga statistika koja upozorava da irsko ekonomsko čudo patološki zavisi od stranih ulaganja, pre svega tehnoloških i farmaceutskih kompanija iz SAD, ova tema je postala goruća tek sa ponovnim dolaskom Donalda Trampa na čelo Bele kuće i njegovom politikom „Amerika na prvom mestu“. Pored komentara u medijima, na stolu se našao i izveštaj Irskog fiskalnog savetodavnog veća (IFAC) za ovu godinu, u kome se upozorava da preveliki deo poreskih prihoda, zaposlenosti i izvoza direktno zavisi od nekolicine američkih multinacionalki.</p>
<h2>Statistička fatamorgana</h2>
<p>Međunarodni monetarni fond (MMF) procenjuje da će BDP po glavi stanovnika u Irskoj ove godine premašiti 140.000 dolara. Mereno ovako izraženim životnim standardom građana, ispada da je Irska velesila u odnosu na Nemce i finansijski mogul u poređenju sa Japancima.</p>
<p>Međutim, ovaj i druge ključne makroekonomske indikatore ekonomski stručnjaci širom sveta već godinama nazivaju „irskom fatamorganom“. Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Pol Krugman je za veštački rast irskog BDP-a skovao i poseban termin – „ekonomija vilenjaka“.</p>
<p>Ovaj izraz je nastao kada je Irska zabeležila neverovatan privredni rast od čak 26,3% u 2015. godini, a što je bila direktna posledica odluke američke kompanije Apple da svoju intelektualnu svojinu i patente pravno prenese na irsku podružnicu radi izbegavanja poreza. Taj novac je samo „proleteo“ kroz računovodstvene knjige u Irskoj, ne ostavljajući nikakav stvaran trag u novčanicima njenih građana.</p>
<p>Kako bi dobilo realnu sliku o stanju domaće privrede, irsko Ministarstvo finansija od 2017. koristi drugi parametar &#8211; modifikovani bruto nacionalni dohodak (GNI). Kada se primeni ovaj indikator, ispostavlja se da je ekonomija Irske realno i do 40% slabija od onoga što pokazuje zvanični BDP i postaje mnogo vidljivije koliki udeo u nacionalnom privrednom čudu ima virtuelni strani kapital.</p>
<h2>Država na leđima tri firme</h2>
<p>Budžetsko obilje u Irskoj izraslo je iz poreza na dobit preduzeća. Država je decenijama držala ovaj porez na niskih 12,5%, čime je privukla stotine američkih tehnoloških i farmaceutskih giganata, poput kompanija Google, Meta, Apple, Microsoft, Pfizer i Eli Lilly, koji su Dablin pretvorili u svoje evropsko sedište. Rezultat je bio nezapamćen priliv novca u državnu kasu.</p>
<p>Međutim, unutar tog bogatstva vreba finansijski vampir koji se hrani ogromnom koncentracijom rizika. Prema izveštaju Irskog fiskalnog savetodavnog veća, strane kompanije trenutno plaćaju čak 87% ukupnog poreza na dobit u Irskoj, dok samo tri multinacionalke obezbeđuju skoro polovinu ukupnog državnog prihoda od korporativnog poreza. Reč je o tri američke kompanije: dve tehnološke, <a href="https://bif.rs/2024/09/apple-ce-irskoj-morati-da-plati-13-milijardi-evra-poreza/">Apple</a> i Microsoft, i jednoj farmaceutskoj – Eli Lilly. Ove podatke je navela i detaljno analizirala i irska nacionalna televizija (RTE).</p>
<p>To znači da finansiranje irskog zdravstva, školstva, infrastrukture i socijalne pomoći uveliko zavisi od odluka svega tri upravna odbora u Sjedinjenim Američkim Državama. Ako samo jedna od ovih kompanija odluči da iz bilo kog razloga napusti Irsku, to će drastično osakatiti njenu državnu kasu.</p>
<h2>Zlatni kavez</h2>
<p>Strane direktne investicije duboko su „pustile pipke“ i na irskom tržištu rada. Američke korporacije danas direktno zapošljavaju preko 300.000 ljudi, što čini više od 12% ukupne radne snage u zemlji. Kada se tome dodaju lokalni podizvođači, advokatske kancelarije, konsultantske kuće, agencije za nekretnine i ugostitelji koji žive od opsluživanja stranih korporacija, proizilazi da više od trećine ukupne zaposlenosti u Irskoj zavisi od kapitala iz drugih država.</p>
<p>Pošto ove kompanije isplaćuju plate koje su daleko iznad proseka domaće privrede, one generišu lavovski deo državnih prihoda od poreza na dohodak građana i poreza na dodatu vrednost (PDV). Skoro jedan od svakih pet evra (18%) prikupljenih kroz poreze na zarade i PDV dolazi direktno iz tehnološkog, farmaceutskog i sektora finansijskih usluga, koji su praktično u rukama stranih kompanija.</p>
<p>Tako se Irska našla u zlatnom kavezu, jer domaće firme ne mogu da pariraju američkim gigantima, dok ih istovremeno pritiska ogroman rast troškova za struju, zakup prostora i lokalne takse, što im dodatno umanjuje profitabilnost i konkurentnost.</p>
<p>Ekonomija na dva koloseka vidljiva je i kroz izvoz. Samo nekoliko desetina najvećih stranih kompanija, prvenstveno američkih, generiše više od polovine ukupne vrednosti svega što Irska proda inostranstvu. Dok američke multinacionalke plasiraju visoku tehnologiju i lekove na tržištima EU, SAD i Azije, domaće firme uglavnom izvoze poljoprivredne i prehrambene proizvode, i to pretežno u Veliku Britaniju.</p>
<h2>Geopolitičke makaze</h2>
<p>U situaciji kada se geopolitika pretvorila u makaze za seču slobodne trgovine u korist ekonomskog protekcionizma, Irska je postala zarobljenik sopstvenog uspeha u privlačenju stranih direktnih investicija. Država trenutno toliko zavisi od američkog kapitala, da on može postati i vlasnik njene sudbine.</p>
<p>Suočena sa činjenicom da američki tehnološki i farmaceutski giganti generišu rekordan, ali potencijalno nestabilan poreski priliv, vlada u Dablinu aktivirala je odbrambenu strategiju. Prva linija odbrane zasniva se na preusmeravanje viškova u budžetu u novoformirani Fond za budućnost Irske, te Fond za infrastrukturu, klimu i prirodu. Ovi državni fondovi bogatstva trebalo bi da posluže kao fiskalni štit koji bi bar donekle ublažio posledice u slučaju da dođe do egzodusa američkih firmi.</p>
<p>Pored toga, Irska u poslednje vreme pokušava da koncentraciju američkog kapitala razredi ulaganjima iz ostatka sveta. Državna agencija za privlačenje investicija (IDA Ireland) otvara sve veći broj kancelarija u Japanu, Južnoj Koreji, Singapuru i širom Evrope, kako bi privukla tamošnje kompanije koje se bave visokim tehnologijama.</p>
<p>Irska je izgubila privlačnost poreskog raja za multinacionalke, jer je pod pritiskom Brisela morala da uvede stopu poreza na dobit od 15% za korporacije koje na svetskom tržištu ostvaruju godišnji promet veći od 750 miliona evra. Zato je postavila cilj da preuzme ulogu koju je Britanija izgubila nakon Bregzita, odnosno da postane finansijsko čvorište za kompanije iz celog sveta koje žele da pristupe jedinstvenom evropskom tržištu.</p>
<h2>Kutija za razvoj znanja</h2>
<p>Irska je pojačala i svoje napore da domaće firme, pre svega mala i srednja preduzeća, učini konkurentnijim na tržištu, posebno u oblasti visokih tehnologija. Država pruža podršku preko agencije Enterprise Ireland, koja trenutno važi za jednog od najvećih investitora rizičnog kapitala u Evropi.</p>
<p>Podrška obuhvata niz programa, uključujući i poresku olakšicu pod nazivom „kutija za razvoj znanja“. Ona omogućava da firme koje ostvare zaradu od intelektualne svojine, poput patentiranog softvera ili izuma razvijenog isključivo u Irskoj, plaćaju povlašćenu stopu poreza na dobit od samo 6,25% na taj deo prihoda.</p>
<p><strong>Zorica Žarković</strong></p>
<p><a href="https://bif.rs/2026/10/bf-250-prepreke-u-trgovini-srbije-sa-eu-teska-vremena-prijatelju-moj/"><strong>Biznis i finansije 250, oktobar 2026.</strong></a></p>
<p><em>Foto: Alexkich, Depositphotos</em></p>
<p>Чланак <a href="https://bif.rs/2026/10/kako-je-irska-postala-zarobljenik-sopstvenog-uspeha/">Kako je Irska postala zarobljenik sopstvenog uspeha</a> се појављује прво на <a href="https://bif.rs">Biznis i Finansije</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
