Home TekstoviB&F PlusIntervjuiEkonomija Oporezivanje dijaspore: Skupo je biti Amerikanac

Oporezivanje dijaspore: Skupo je biti Amerikanac

by bifadmin

Suosnivača Fejsbuka Edvarda Saverina mediji su proglasili “nepatriotom” jer se, uoči izlaska ove kompanije na berzu, zbog uštede od 600 miliona dolara odrekao američkog državljanstva. Amerikanci koji žive u inostranstvu i pripadaju srednjoj klasi sve češće biraju istu opciju – ne samo zbog novca već i zbog komplikovane procedure koja bi da zadre u prava njihovih bračnih partnera, neamerikanca. Prinuđeni da biraju između formalnog razvoda sa supružnikom, ili sa svojom državom – biraju ovo drugo.

Dženet Ejselink je odrasla u američkoj vojnoj porodici kao patriota. Kada se udala za Evropljanina i počela da živi u EU, njena matična država napravila joj je bračni problem – Amerikanci koji žive u inostranstvu moraju da obaveštavaju svoje poreske organe o svemu što poseduju, uključujući sve otvorene bankovne i penzione račune, kako svoje tako i zajedničke, one koje imaju sa supružnikom ili decom. Njen muž nije želeo da deli svoje finansijske podatke sa američkim poreskim organima jer je to smatrao narušavanjem privatnosti. “To nam je stvorilo dosta tenzija u porodici, međutim razvod je ipak delovao kao ekstremna mera, pa sam odlučila da ostanem bez američkog državljanstva”, kaže ona.

Odricanje od državljanstva joj je teško palo jer je deset godina bila američki vojnik, i osećala se kao da je izneverila svoju zemlju. Poslednjih nekoliko meseci koje je provela kao Amerikanka potrošila je na sakupljanje papira i popunjavanje formulara za plaćanje poreza za proteklih pet godina, iako zvanično nema ništa u svom vlasništvu.

Ove probleme imale su i mnoge druge Amerikanke – Lusi Stensland Lederič, predsednica ženskog kluba iz Bordoa, kaže da u takvim situacijama one imaju tri opcije: “Da se odjave sa zajedničkih računa, da se razvedu ili da se odreknu američkog državljanstva”.

Mark Vitgen je odrastao u Indijani, ali sada je Kanađanin. “Imao sam težak razvod sa ženom i moram priznati da me je ovo iskustvo podsetilo na njega”, kaže Vitgen. Kada je IRS tražio uvid u njegove račune, uključujući i penzioni, otišao je u američki konzulat u Kanadi, potpisao da se odriče državljanstva, platio proviziju od 450 dolara i vratio svoj pasoš.

Tekstove o masovnom odricanju od američkog državljanstva deo javnosti na medijskim sajtovima vidi kao podršku “izdajnicima” koji “se odriču svoje zemlje samo da bi sačuvali pare”. Međutim, javljaju se i ljudi koji su se odrekli državljanstva, svi sa sličnim porukama: “Otarasio sam se američkog državljanstva i nikad nisam zažalio”. Mnogi koji su se odrekli državljanstva kažu da je ovaj potez najteže pao njihovim roditeljima koji su ih odgajali kao Amerikance i patriote. Neretko su imali veoma emotivne sukobe unutar porodice, ili je čak dolazilo do velikog zahlađenja u odnosima sa roditeljima.

drzavjlanstvo

Specifičnost SAD je u tome što su njeni državljani – iako na primer godinama pa i ceo svoj život rade u nekoj drugoj zemlji – dužni da poreze prijavljuju i plaćaju u matici, za razliku od većine drugih država gde građani plaćaju porez tamo gde ostvaruju prihode. Ne samo da je način plaćanja poreza koji IRS nameće poreskim obveznicima Amerikancima koji žive i ostvaruju prihod u inostranstvu drugačiji, već je i toliko koplikovan da mnogi i pored dobre volje nisu u stanju da ispune poresku prijavu u skladu sa svim zahtevima poreske administracije. Jedan naš anonimni sagovornik koji ima državljanstvo SAD tvrdi da za ove potrebe mora da unajmljuje stručnu pomoć, što je dodatni trošak. I Nacionalna kancelarija poreskih obveznika, deo IRS, objavila je da nema mnogo opcija za popunjavanje online formulara i da su oni i jezički i sadržinski komplikovani.

Doviđenja, žurim

Prošle godine je najmanje 1.788 Amerikanaca vratilo svoj pasoš američkim ambasadama, što je osam puta više nego pre četiri godine. Ovaj trend verovatno će se nastaviti jer američki poreski obveznici nigde u svetu ne mogu da izmaknu svojoj poreskoj službi (IRS). Naime, svaka banka van SAD dužna je da ima sporazum sa IRS o dostavljanju poreskih identifikacionih brojeva, a ako na to ne pristane 30 odsto njihovih finansijskih transakcija koje idu iz SAD, uglavnom novca građana SAD i korporacija upućenog na njihove račune, biće prosleđeno američkim poreskim organima. Zato sve banke sveta pristaju na saradnju sa IRS, iako nisu presrećne zbog toga. Tako su nedavno jedne kostarikanske novine pravdale građanima banke koje su prihvatile saradnju sa IRS rečima da je to bila “ponuda koju ne možete odbiti”, citirajući najpoznatijeg filmskog mafijaša.

Martin Nevil, šef Švajcarsko-američke trgovinske komore tvrdi da je problem oporezivanja Amerikanaca koji rade u inostranstvu najupadljiviji u Švajcarskoj. Ambasada u Bernu morala je da reogranizuje svoje zaposlene kako bi izašla u susret velikom broju Amerikanaca koji u nju hrle zbog odricanja od državljanstva.

Najveća švajcarska banka UBS je pre tri godine imala spor sa IRS-om pošto ju je njen bivši bankar Bredli Birkenfeld “ocinkario” da ne prijavljuje sve prihode američkih državljana. Kada je ovo dokazano, UBS je morala da plati 780 miliona dolara kazne i da se obaveže da će u potpunosti izveštavati o svim računima Amerikanaca. Birkenfeld je ipak osuđen na 40 meseci zatvora. Zbog ovako stroge poreske politike, sve je više stranih banaka koje ne žele da sarađuju sa Amerikancima. Tako su posle objavljivanja odluke o strožijoj kontroli banaka, nemačka Dojče banka i HVB Grupa raskinule ugovore sa nekim američkim državljanima, a Rajfajzen banka je počela da odbija njihove aplikacije za otvaranje računa.

Prodaj kuću da bi platio porez

Posle afere sa UBS-om, u FACTA (Foreign Account Tax Compliance Act) unešene su 2010. godine promene kako bi se uspešno naplatio porez od onih koji ga izbegavaju. Oni najsiromašniji ga, naravno, ne plaćaju ali kada se računa granični iznos od 50.000 dolara na poslednji dan godine, uzima se u obzir svaki papir na kom stoji vaše ime, pa i ono što je u zajedničkom vlasništvu sa strancem. Obrazac 8938 poreskim obveznicima pravi najveći problem. On zahteva popis svih računa, čak i štednih u stranim bankama, zatim svako učešće u poslovanju, bilo da posedujete deonice ili obveznice, strani penzioni račun, pa i osiguranje kod stranih kompanija. Ako zajedno sa nekim posedujete nekretninu inostranstvu, i to morate prijaviti. Prostim uvidom u obrazac shvatićete da morate mnogo da računate, sabirate i da pamtite šta ste, kada i gde od računa otvorili, i – naravno – sve to da prikažete u dolarima.

Ako obrazac ne popunite dobro, sledi vam kazna od 10.000 dolara, a ako opet pogrešite možete platiti i do 50.000 dolara. Venčani parovi koji imaju zajedničke račune tretiraju se kao jedno i oboje moraju da plate kaznu kada učine namernu grešku. Osim što je komplikovan, obrazac dovodi ljude u još jednu zabludu – postoji jedan sličan formular, FBAR, koji postavlja ista pitanja, ali se odnosi na sve one koji poseduju više od 10.000 dolara. Naravno, nisu svi koji pogrešno popune ove obrasce utajivači poreza, međutim kako su kazne visoke, ljudi se često odlučuju da plate stručnjake za popunjavanje formulara. Zabeleženi su čak i primeri građana drugih država koji nisu bili svesni svog američkog državljanstva te nisu ni plaćali poreze. Amerikancem se inače smatra svako ko je rođen u SAD ili su mu oba roditelja Amerikanci, bez obzira na to koliko vremena je proveo u ovoj zemlji.

Jedini legalan način da se izbegne plaćanje poreza iz dijaspore je odricanje od državljanstva. Međutim, nedavno su senatori iz redova demokrata Čarls Šumer i Bob Kejsi predložili da Kongres donese zakon koji bi bivše državljane SAD primorao da plaćaju poreze i pošto se odreknu državljanstva, a takođe bi im bio zabranjen povratak na teritoriju SAD. Ovo nije jedini ukor koji mogu dobiti bivši državljani SAD. IRS je objavila spisak onih koji su se prošle godine odrekli državljanstva, međutim mnogi misle da je realan broj veći jer ima ljudi koji tvrde da su se odrekli državljanstva a nema ih na tom spisku. Novine pišu da je spisak objavljen samo da bi oni koji su se odrekli državljanstva bili viđeni očima javnosti kao izdajnici. U društvu u kom se u svakom filmu pojavljuje zastava države, ovo može biti dobar razlog za grižu savesti. Kada smo već kod filmova, u proteklih 25 godina mnogi poznati i bogati glumci odrekli su se američkog državljanstva baš zbog poreske politike. Teri Gilijem, jedini Amerikanac iz Monti Pajtonovaca, odrekao se svog državljanstva 2006. godine i postao Britanac sa rečima: “Američki poreski organi imaju pristup svemu što posedujem iako je sav moj posed izvan SAD, i tako me oporezuju da će moja žena najverovatnije morati da proda našu kuću kako bi im platila”. Jul Briner je do 1965. godine imao dvojno državljanstvo – američko i švedsko – ali se odrekao američkog  jer bi bankrotirao da je platio sve što duguje.

Zanimljivo je pak da je Amerika i ušla u borbu za nezavisnost zbog visokih poreza na uvezeni čaj, kada je i organizovana ‘Bostonska čajanka’. Tada je glavna parola u borbi protiv britanskog okupatora bila “Nema oporezivanja bez političkog predstavljanja”. Danas oko 6,3 miliona Amerikanaca koji žive u inostranstvu plaća porez američkoj državi a nema svoje predstavnike u parlamentu.

Marija Dukić

Finansije Top 2011/12

Pročitajte i ovo...