Home TekstoviAnalizeBiznis ICM Electronics: Automatizovani u budućnost

ICM Electronics: Automatizovani u budućnost

by bifadmin

Izgradnja prve srpske fabrike robota započeta je sredinom avgusta u mestu Platičevo kod Rume. Prema očekivanjima njenog osnivača Dragana Mićića, ekonomski razvoj dovešće i do većeg broja robotizovanih procesa u domaćim fabrikama.

Novosadsko preduzeće ICM Electronics bavi se implementacijom robotskih sistema i po tome je jedinstveno u Srbiji. Kompaniju je 1994. godine osnovao Dragan Mićić, posle skoro 15 godina iskustva u procesnoj industriji. ICM se u početku bavio montažom programa japanske kompanije Omron, a sada širi svoje poslovanje i na proizvodnju sopstvenih sistema, specifičnih u zavisnosti od potreba naručilaca.

Ideju za osnivanje ICM-a Mićić je dobio pošto je shvatio da u domaćoj industriji i industrijama okolnih zemalja postoji velika potreba za automatizovanjem proizvodnih procesa: „Neka rešenja smo mogli da ponudimo samostalno, ali neka samo udruženi sa kompanijama iz inostranstva. Najveći problem je bio nedostatak kvalitetnih komponenata automatizacije. U toj oblasti jednostavno je besmisleno takmičiti se sa SAD ili Japanom zato što nemamo dovoljne finansijske i kadrovske resurse za takve trke, ali zato imamo dovoljno inženjerskog znanja da integrišemo najnovija svetska dostignuća u sisteme koji će automatizovati naše fabrike i pomoći im da budu konkurentne na tržištu.

Ovakvo shvatanje i želja da u Srbiji organizujemo preduzeće koje će biti povezano sa najboljim svetskim kompanijama doveli su do toga da je ICM danas deo velikih sistema koji imaju na stotine razvojnih inženjera i resurse za dalje napredovanje. Sada ostvarujemo saradnju sa najpoznatijim japanskim, nemačkim, kanadskim i švedskim kompanijama.“

Icm electronics

Najveći svetski proizvođač industrijskih robota Fanuc LTD iz Japana je u proteklih godinu dana robotizovao proizvodnju u pet srpskih kompanija, upravo preko ICM Electronics-a. Predstavnici ove kompanije izjavili su da su veoma optimistični što se tiče srpskog tržišta i da očekuju godišnju stopu rasta od 15 odsto. I Mićić smatra da će direktori domaćih preduzeća vremenom sve više uviđati povećanje profitabilnosti koju donosi robotizacija: “Poslužiću se inženjerskom terminologijom. U prirodi ne postoji odskočna funkcija, odnosno sa jednog nivoa, u beskonačno malom vremenskom periodu, ne može se preći na viši nivo. Ne treba očekivati da će se stvari brzo promeniti, ali na našem primeru pokazalo se da se investiranje u robotiku isplatilo. A pogledajte Japance, koji imaju 60 odsto robotizovanih fabrika, stopu nezaposlenosti od tri odsto i najveći suficit na svetu“. Da interesovanje postoji govori i podatak da je ICM tokom prošle godine ostvario poslovanje u vrednosti od oko dva miliona evra.

Roboti koje instalira ICM moći će da se adaptiraju predmetu koga obrađuju. Svega pet do 10 odsto kompanija koje se bave industrijskom robotikom danas prave adaptivne robote. Na nedavnom Sajmu pakovanja predstavljen je i RoboVision sistem koji kontroliše kvalitet predmeta na pokretnoj traci. Integrisan u robote omogućiće odvajanje nekvalitetnih proizvoda od kvalitetnih i time smanjiti procenat škarta koji se pojavi na tržištu.

Za najveći strah običnih radnika, smanjenje broja zaposlenih u fabrikama nakon instaliranja robota, Mićić kaže da ima rešenja: „Čovek je po prirodi kreativno biće, koje misli i stvara. Zamislite sada čoveka koji u industriji cigle, osam sati dnevno i pri temperaturi od 50 stepeni, prenosi cigle i slaže ih na palete. I tako ceo život. Gde je tu kreacija, humanost, dobronamernost i sve druge vrline? Mnogi pitaju da li će ostati bez posla, ali ja mislim da ako oni sami neće da napuste takav posao da im ga treba na silu oduzeti. Svaka ta osoba, ukoliko je obučite i date joj šansu da radi, recimo u prodaji, razvijaće tržište za kompaniju koja proizvodi cigle a robot će prenositi i pakovati u takvim uslovima ceo život, 24 časa dnevno, 7 dana u nedelji, 365 dana godišnje, bez pauza, odmora i bolovanja. Ovakvih radnih mesta ima mnogo, a roboti su tu da pomognu ljudima, koji moraju prihvatiti da uče i rade intelektualne poslove, za koje su i biološki najsposobniji.“

Marko Miladinović

broj 48, oktobar 2008.

Pročitajte i ovo...