Kada su nakon novogodišnjeg mamurluka investitori na berzama u BiH i podvukli crtu ispod svojih finansijskih rezultat u prošloj godini, nije se uopšte postavljalo pitanje ko je zaradio a ko izgubio, već samo ko je izgubio manje.
Katastrofalni rezultati na berzama u BiH najmanje se mogu pripisati posljedicama globalne finansijske krize . Potonuće na bh. berzama počelo je mnogo ranije, još u aprilu 2007. godine od kada cijene dionica nezaustavljivo klize na dole. Optimisti su vjerovali da je druga polovica 2007. bila tek jedna ružna korekcija, nadajući se da će 2008. godina označiti prekretnicu i donijeti očekivani oporavak dionica. Kako se pokazalo, 2008. godina ne da nije donijela oporavak, već dalji slobodan pad cijena dionica.
Paradoksalno, prošlogodišnji oktobar koji je u crno zavio najveće svjetske berze, na Sarajevskoj berzi (SASE) bio je jedan od boljih mjeseci u prošloj godini. Vrijednost indeksa 10 najlikvidnijih dionica, SASX-10, tada je pala za samo 0,7 posto što je gotovo pa odličan rezultat s obzirom da je prethodnih mjeseci mjesečni pad znao iznositi i više od 20 posto.
Konačni saldo 2008. godine na Sarajevskoj berzi bio je godišnji pad indeksa SASX-10 od 66,5 posto dok je indeks investicijskih fondova prošao još i gore sa padom od 67,3 posto. Rezultat je da se tokom 2008. godine na SASE “istopilo” 3,9 milijardi eura, odnosno za toliko je smanjena tržišna kapitalizacija. Dubinu krize na SASE najbolje pokazuje ostvareni promet koji je u 2008. godini iznosio tek 242,9 miliona eura što je u odnosu na 649,9 miliona eura prometa u 2007.godini pad od 62,6 posto.
Rasprava među investitorima da li je bolje i sigurnije ulagati u dionice fondova ili u “blue chip” dionice praktično se pokazala bespredmetnom. Ulagači u zatvorene investicjske fondove (nekadašnje privatizacijske investicijske fondove) izgubili su između 51,2 posto i 79,4 posto.
Najveći gubitnik među ZIF-ovima na SASE bio je Crobih fond čija dionica izgubila 79,4 posto svoje tržišne vrijednosti, a tek malo bolje su prošli dioničari najvećeg ZIF-a na Sarajevskoj berzi, fonda BIG čija je dionica pala za 76,3 posto. U takvoj situaciji najbolje su prošli dioničari fondova „MI Group“ i „Bonus“ kod kojih je cijena dionica pala samo za 51,2 posto. Kada se gubitak polovice uloženog novca smatra najboljim rezultatom, onda je jasno koliko je sati.
Nadmetanje gubitnika
Ni zagovornici “oslanjanja na vlastite snage” odnosno ulaganja u dionice konkretnih dionica po vlastitom izboru, umjesto oslanjanja na znanje i sreću fond menadžera, nisu prošli puno bolje.
Sve tri dionice sa službene kotacije SASE, koje se po definiciji smatraju perjanicama berze, proteklu godinu su završile u debelom minusu. Najbolje su pri tome prošli dioničari sarajevskog Klasa jer je ova dionica imala najmanji pad , “samo” 54,2 posto. Veći pad, 63,5 posto, zabilježile su dionice najveće farmaceutske kuće u BiH, Sarajevskog „Bosnalijeka“, dok je ubjedljivo najveći gubitnik na službenoj kotaciji bila dionica „Sarajevo-osiguranja“, najveće osiguravajuće kuće u BiH, sa prošlogodišnjim padom od čak 78 posto. Logika, da se sa ulaganjem u farmaceutske kompanije, osiguranje i proizvodnju hljeba ne može promašiti u ovom slučaju se pokazala pogrešnom.
Zagovornici ulaganja u dionice elektroprivreda su u pravu kada tvrde da je ulaganje u energiju u budućnost te da se radi o ogromnim potencijalima. Na njihovu žalost, ta je svijetla budućnost izgleda je jako daleko jer je cijena dionica Elektroprivrede BiH u prošloj godini pala za 72 posto a Elektroprivrede HZ HB tek malo manje, 69 posto.
Ništa bolje nisu prošle ni ostale dionice koje su prethodnih godina smatrane favoritima na SASE. Dionica BH Telecoma, najvećeg telekom operatora u BiH tako je uslovno ostvarila najbolji rezultat jer je njena cijena pala “samo” za 49,8 posto. Dionice nekadašnjih giganata, „Energoinvesta“ i „Hidrogradnje“ prošle su puno gore jer je pad kod „Energoinvesta“ iznosio 68,1 posto, a kod dionice „Hidrogradnje“ čak 71,7 posto.
Pad uz pomoć vlasti
Ono što čitavu situacija na Sarajevskoj berzi čini potpuno iracionalnom su pokazatelji poslovanja kompanija. U slučaju BH Telecoma i „Bosnalijaka“, ne postoji niti jedan logičan razlog za ovako drastičan pad njihovih dionica jer su u 2008. godini ove kompanije podjednako dobro poslovale kao i ranijih godina sa profitima koji su ostali ili na istom nivou ili čak i povećani, ali to sve nije imalo nikakvog uticaja na investitore. Analitičari tako tvrde da kao što astronomske cijene ovih dionica u prvom tromjesečju 2007. godine, kada je SASE bila na vrhuncu, nisu bile realne, ni sadašnje ekstremno niske cijene također nisu realne, odnosno da je riječ o potcijenjenim kompanijama i dionicama. Međutim, fundamentalni ekonomski pokazatelji na SASE nikada nisu bili presudan faktor kod ulaganja u dionice pogotovu kada je riječ o malim investitorima.
Za potonuće dionica „Energoinvesta“, „Hidrogradnje“, BH Telecoma i elektroprivreda, svoj dio zasluga ima i aktuelna vlast. Ničim izazvana Vlada FBiH odlučila je da se već raspisani tenderi za privatizaciju državnog kapitala u „Hidrogradnji“ i „Energoinvestu“ ponište, a privatizacija ovih preduzeća odloži “do daljnjeg”, što je definitivno razočaralo i otjeralo potencijalne investitore. Slična situacija ponovila se i sa BH telecomom, gdje još traje igra “hoću-neću”, gdje se čas najavljuje a čas odlaže privatizacija telekoma u FBiH.
Nesebičan doprinos rastjerivanju investitora i strateških partnera u energetskom sektoru dale su vlada oba entiteta, i Republike Srpske i Federacije BiH, svaka na svojoj teritoriji. Bombastične najave i potpisi ugovora koji su predviđali investiranje od oko pet milijardi eura u gradnju novih hidro i termoelektrana u oba entiteta, na kraju su se pretvorili u jedno veliko ništa.
Propali poslovni modeli predviđali su jednostavno izigravanje postojećih malih dioničara, kap što je bio slučaj sa TE Gackom u režiji Vlade RS i kompanije ČEZ kao strateškog partnera, što je investicija procjenjena na 1,4 milijarde eura.
U slučaju FBiH, to je bio izbor strateških partnera za posao vrijedan oko 3,5 milijardi eura mimo svih zakona i procedura, bez tendera, isključivo po ukusu resornog ministra industrije i njegove stranke.
Bankrot brokerskih kuća
I dok je prošla godina na Sarajevskoj berzi bila katastrofalna, na Banjalučkoj berzi (BLSE) bilo je još i gore. Ukupan godišnji promet na BLSE iznosio je tek 140 miliona eura, što je drastičan pad u odnosu na 379 miliona eura prometa u 2007. godini. Posljedica mizernog prometa je da su pojedine brokerske kuće već počele stavljati “ključ u bravu” jer jednostavno uz tako mali promet i brokerske provizije su simbolične.
Kao i u slučaju Sarajevske berze i u Banja Luci je silazni trend počeo još u 2007. godini a u prošloj godini pad je samo nastavljen. Vrijednost indeksa BIRS koji sačinjavaju najlikvidnije dionice, u 2008. pala je za 59,9 posto. Nekadašnja uzdanica Banjalučke berze, dionice energetskog sektora strmoglavile su se još i više jer je vrijednost indeksa ERS10 pala za 76,2 posto dok je indeks investicijskih fondova također pao, za 76,1 posto.
Potonuće nije mimoišlo ni favorite na BLSE. Dionica Telekoma Srpske u prošloj godini izgubila je 58,1 posto svoje tržišne vrijednosti a dionica jedine bh. rafinerije nafte u Bosanskom Brodu pala je za 59,5 posto.Još gore su prošle dionice rafinerije motornog ulja iz Modriče koje su u 2008. pale za 70,2 posto. Konačan epilog je da je tržišna kapitalizacija Banjalučke berze na kraju 2008. u odnosu na kraj 2007. godine bila manja za 50,2 posto, odnosno da su investitori izgubili 2,2 milijarde eura.
Ono što se niko ne usuđuje prognozirati je kada bi moglo doći do oporavka na berzama u BiH, ali svi se nadaju da barem gore ne može.
Dražen Simić,
broj 52, februar 2009.