Home Posle 5 Balkanska turneja potpredsednika Bajdena: Pacifikovanje sa Atlantika

Balkanska turneja potpredsednika Bajdena: Pacifikovanje sa Atlantika

by bifadmin

“Vratili smo se i ostajemo”, zgusnuo je krajem maja američki potpredsednik Džo Bajden (Joe Biden) novu politiku Vašingtona prema zapadnoj Evropi i Balkanu.

Prethodna administracija je SAD izvukla iz Bosne i Hercegovine, a Kosovo prepustila Evropskoj uniji. Predsednik SAD Barak Obama (Barack Obama) je reaktivirao ekipu koja je početkom devedesetih godina oštro kritikovala EU što nije sprečila ili barem zaustavila ratove u bivšoj Jugoslaviji. Obama je od američkog no. 2 načinio super-savetnika i interdisciplinarnog “trouble-shootera”. Vrata predsednika su za Bajdena stalno otvorena.

Bosna je bila prva etapa balkanske turneje američkog potpredsednika. Iz Sarajeva je Bajden otišao u Beograd, pa u Prištinu.

SAD su posetom ovako visokog državnika udostojile Bosnu posle deset, Srbiju posle 29 godina, a Kosovo posle 15 meseci.

bajdenU prvom i poslednjem balkanskom protektoratu govorio je poslanicima. Od odlaska u skupštinu Srbije Bajden je odustao u poslednji čas. Poslanici radikala i novosrbijanka su u parlamentu priredili modnu reviju sa ćirilićnim hijeroglifima na majicama. “T-shirt” je inače brend Floride, a majice su počele da se ukrašavaju pre 60 godina likovima Mikija Mausa, Dejvija Krokita, a onda “Koka kole”.

Bajdenov pledoaje je bio u skupštini BiH, balkanskoj državi koja je, prema američkoj proceni, najbliža novom ciklusu nasilja: “Dejton II bi zaoštrio situaciju”, izjavio je Bajden. Uoči Bajdenovog odlaska na Balkan Predstavnički dom SAD je rezolucijom zatražio ustavne reforme u Bosni i imenovanje američkog izaslanika za “bure baruta”.

Milorad Dodik, premijer RS je pred Bajdenov dolazak pričao kako mu je važnija utakmica banjalučkih košarkaša od susreta sa potpredsednikom SAD, ali je nakon sastanka sa Bajdenom rekao, iako ga niko nije pitao, da je navijač Dejtonskog sporazuma i članstva Bosne u EU. Za razliku od Bosanaca i Hrvata, Srbi kažu da Bosna može u EU samo kao rastrojena federacija dve ili tri etničke mini države.

Bajden misli da zavodljivost EU i jasan putokaz do nje mogu ujediniti etnički različite građane Bosne. Da bi potkrepio obećanja, Bajden je sa sobom poveo Havijera Solanu (Javier Solana), zaduženog za spoljnu politiku EU.

Uglađeni gost je pohvalio što predsednik Srbije Boris Tadić neće nacionalizam: “Dodik uglavnom nije bio od pomoći. Uveren sam da Tadić igra pozitivnu ulogu u odnosima Srbije sa RS”.

“Snažna, uspešna, demokratska Srbija, konstruktivna u regionu” će imati snažne veze sa SAD i američki glas za članstvo u EU, ponudio je Bajden.

Neke diplomate, ali i neki analitičari tvrde da osim čežnje za EU, srpska vlast treba da se pokaje zbog onoga kako se ponašala u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, jer je i to na spisku evropskih vrednosti.

“Bože, kada će se region umoriti od bolesnog nacionalizma koji je rezultirao pokoljima?”, pitao se Bajden. Dodao je: “Bićemo strpljivi sve dok sused ne nišani u glavu komšije, sve dok se žene ne odvode u logore za silovanje, sve dok se ljudi ne tovare u zapečaćene kamione i plombirane vagone”.

Bajden je počeo političku karijeru 1968. kada je ubijen borac za građanska prava Martin Luter King (Martin Luther King).

Tačno 15 meseci nakon što je nacionalistička rulja zapalila američku ambasadu u glavnom gradu Srbije, garda u plavim uniformama i orkestar koji je odsvirao himnu “Zastava posuta zvezdama” dočekali su u Beogradu Bajdena.

Na sastanak u kabinetu premijera Mirka Cvetkovića Bajden je stigao vozeći se pored zgrada koje su još u NATO ruševinama. Tog majskog dana 1999. bio je do tada najžešći napad NATO-a na Beograd. Četiri projektila pogodila su skladište “Jugopetrola” na Čukarici, uništena je zgrada bolnice “Dr Dragiša Mišović”, a šef ruske diplomatije Igor Ivanov je izjavio da je “napisana prva varijanta rezolucije Saveta bezbednosti UN o Kosovu”. Režim je odbio ovu varijantu, sa obrazloženjem da Srbija ne želi da povuče sve vojnike sa Kosova, a posle dve nedelje prihvatio nepovoljniju ponudu.

Srpska pravoslavna crkva je bacila anatemu na vladiku Artemija jer je zabranio Bajdenu da uđe u manastir Visoki Dečani koji je svetska kulturna baština i izvinila se američkom potpredsedniku, katoliku iz Irske. Izgradnju Visokih Dečana, crkve u romanskom i rano-gotskom stilu je od 1327. godine nadgledao Vitus, franjevac iz Kotora.

“Dolazak Bajdena vratio me puno godina unazad, kao kada je dolazio Tito, sve se učinilo da grad izgleda lepo i sređeno, a mladi i deca, ne znaš ko je lepši na dočeku”, ispričala je reporterki prijateljica iz Prištine.

Bajden je uveravao Albance da je kosovska nezavisnost nepovratna, a Beograd da “SAD ne očekuju od Srbije da prizna nezavisnost Kosova”.

Dok je Bajden špartao Kosovom, novi ambasador Srbije u Vašingtonu Vladimir Petrović predao je akreditive Obami. Njegov prethodnik Ivan Vujačić je 15 meseci ranije, prema instrukciji Vlade Srbije, predao SAD protestnu notu i napustio službu. Srbija je bila bez ambasadora u Vašingtonu osam meseci. Suverenost Kosova je tada bilo priznalo sedam država. Danas, državnost Kosova priznaje trećina članica UN.

Prvi generalni konzulat Srbije otvoren je u Njujorku 1879.

SAD su do 2003. godine i ubistva premijera Zorana Đinđića bile najveći direktni strani investitor u Srbiji. Javno poštovan je prema Đinđiću iskazao je Bajden i maja 2009. vencem na mestu njegovog ubistva. Danas, sa uloženih 1,6 milijardi dolara SAD su među najvećim stranim investitorima. Po obimu trgovine SAD su deseti po redu trgovinski partner Srbije. Iako su SAD sredinom 2005. vratile Srbiju na listu Opšte šeme preferencijala koja znači bescarinski izvoz više od 4.600 srpskih proizvoda u SAD, izvoz Srbije u SAD po vrednosti uporno čini četvrtinu uvoza iz SAD. SAD pomažu Srbiju sa milion dolara nedeljno.

U knjigu utisaka nakon trodnevne posete Bosni, Srbiji i Kosovu Bajden je upisao da je regionu “potrebna stvarna, složena i dugotrajna integracija, a ne samo prestanak nasilja i masakra”.

Bajden je sa Kosova otputovao u Bejrut da istakne “američku podršku nezavisnom i suverenom Libanu”.

Tamara Kaliterna
broj 56, jun 2009.

Pročitajte i ovo...